Gž R-1900/2009-2 · Županijski sud u Zagrebu

Posl. br.: 25 Gžr-1900/09-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Ines Smoljan, kao predsjednice vijeća, te Ksenije Jakovčević i Dubravke Burcar, kao članica vijeća, u parničnom predmetu tužiteljice S. R. iz D., koju zastupa punomoćnik M. M., odvjetnik u Z., protiv tuženika HRT, Z., radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-3420/05 od 28. siječnja 2009. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 22. veljače 2011. godine,

p r e s u d i o j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-3420/05 od 28. siječnja 2009. godine.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja utvrđuje se da je dana 19. srpnja 2003. godine između tužiteljice i tuženika sklopljen Ugovor o radu na neodređeno vrijeme za radno mjesto novinar- suradnik (stavak I izreke). Naloženo je tuženiku da u roku od 8 dana tužiteljici izda pisanu potvrdu o sklopljenom ugovoru o radu sadržaja pobliže određenog izrekom koju će u suprotnom zamijeniti donesena presuda (stavak II izreke) te je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 6.252,50 kn (stavak III izreke).

Protiv navedene presude žalbu je izjavio tuženik zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine„ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 ,84/08 i 123/08 dalje ZPP) uz prijedlog da se tu presudu u skladu žalbenih navoda preinači, odnosno ukine.

Žalba nije osnovana.

Suprotno žalbenim navodima tužitelja prvostupanjska presuda ima navedene razloge o odlučnim činjenicama usaglašene sa prikupljenom činjeničnom građom, radi čega nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju se poziva žalitelj, a nisu počinjene ni druge bitne povrede odredaba parničnog postupka, na koje drugostupanjski sud temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP mora paziti po službenoj dužnosti.

Isto tako, nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavak 1. u svezi članka 8. ZPP.

Pos.br.: 25 Gžr-1900/09-2

Na te žalbene navode valja odgovoriti da je sud prvog stupnja, u skladu s odredbom čl. 8. ZPP odlučio koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju i to prema savjesnoj i brižljivoj ocjeni svakog dokaza zasebno kao i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Taj sud dao je uvjerljive i logične razloge na osnovu točno kojih određenih dokaza sud uzima za utvrđenu i koju činjenicu, a koju ne i zašto. Stoga i žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja također nije osnovan jer su činjenice odlučne za zakonito i pravilno presuđenje ovog spora pravilno utvrđene ili pak među strankama nisu niti sporne.

Predmet spora je zahtjev na utvrđenje radnog odnosa na neodređeno vrijeme uz nalaganje tuženiku kao poslodavcu izdavanje pisane potvrde o sklopljenom ugovoru o radu.

U provedenom postupku je u bitnome utvrđeno da je tužiteljica kontinuirano iz mjeseca u mjesec, a najmanje u razdoblju od 1. svibnja 2003. do polovice 2005. obavljala poslove kod tuženika na osnovu pisanih tipskih ugovora o djelu (Ugovor o narudžbi i korištenju autorskog djela, Ugovor o autorskoj suradnji i Ugovori o korištenju autorskog djela), a niti u jednom od tih ugovora nije podrobno specificirao autorsko djelo za koje se ugovor sklapa, a stvarno, po obimu i vrsti, obavljala je poslove radnog mjesta novinar- suradnik jer se njezin rad ni sadržajno niti po obimu nije razlikovao od rada ostalih zaposlenika tuženika na radnom mjestu novinar.

Obim i vrsta obavljenog rada utvrđen je iz priležećih preslika scenarija za pojedine emisije tuženika (list 158-229 spisa) i ocjenom iskaza saslušanih svjedoka prema kojima je tužiteljica u istom razdoblju imala obvezu svakodnevno dolaziti na posao, prisustvovati tjednim kolegijima (sastancima redakcije), radila je po uputama nadređenih, imala je i fizičko mjesto rada u poslovnim prostorijama poslodavca, te se služila sredstvima tuženika kao i da je trajanje dnevnog rada bilo uvjetovano vrstom i terminom emisije te vrstom radnih zadataka vezanih za iste i sl.

Zbog navedenog, po stajalištu suda prvog stupnja, rad tužiteljice je u utuženom razdoblju imao karakter radnog odnosa u smislu Zakona o radu ("Narodne novine" broj 38/95, 17/01, 82/01, 114/03 i 142/03 – dalje u tekstu: ZR) slijedom čega su u konkretnom slučaju ispunjeni uvjeti za primjenu čl. 13.st.2. ZR kojim je propisano da ako poslodavac s radnikom sklopi ugovor za obavljanje posla koji s obzirom na narav i vrstu rada te ovlasti poslodavca ima obilježja posla za koji se zasniva radni odnos, smatra se da je s radnikom sklopio ugovor o radu, a tuženik tijekom provedenog postupka nije dokazao da rad tužiteljice u utuženom razdoblju nije imao obilježje poslova radnog mjesta novinar-suradnik.

Tuženik u žalbenom stadiju postupka osporava izložene činjenice i zaključak suda prvog stupnja pozivajući se na izvjesne okolnosti koje po stajalištu žalitelja upućuju na to da se radilo o ugovorima o djelu, a ne o ugovoru o radu.

Drugostupanjski sud prihvaća zaključak i stajalište suda prvog stupnja o karakteru predmetnog rada.

Razlike između ugovora o radu i ugovora o djelu često mogu biti teško uočljive, kada bi se inzistiralo samo na definicijama predmeta tih ugovora prema Zakonu o radu i čl. 600. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 3/94, 7/96 i 112/99).

Pos.br.: 25 Gžr-1900/09-2

Naime, iako je izvođač ugovora o djelu obavezan raditi prema uputama i uz nadzor naručitelja, nije riječ o podređenosti (subordinaciji) koja je bitno obilježje radnog odnosa, u granicama koje poslodavac ili od njega na to ovlaštena osoba određuje radniku gdje, kada, što i kako će raditi.

Zbog navedenog, u konkretnom slučaju i u stvarnom i formalnom smislu radi se o ugovoru o radu kao disimuliranom (prikrivenom) pravnom poslu koji je simuliran (fiktivnim ugovorima – ugovorima o djelu), čime nije promijenjen karakter tih ugovora.

Prema tome, kako se u subjektivnom, tako i objektivnom sadržajnom smislu, ovdje radi o ugovoru o radu na osnovu kojeg je tužiteljica kontinuirano iz mjeseca u mjesec obavljala kod tuženika kao poslodavca poslove radnog mjesta novinar suradnik za koje nije primala adekvatnu plaću i nije ostvarivala ostala prava iz radnog odnosa.

Na osnovu svega izloženog, i po stajalištu ovog suda drugog stupnja, u predmetnoj pravnoj stvari pravilno je primijenjena presumcija iz čl. 13. st. 2. ZR kao i povreda odredbe čl. 15.st.5.ZR te je sud prvog stupnja na valjano utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je izloženi tužbeni zahtjev prihvatio. Pozivanje tuženika da je tužiteljica od 12. svibnja 2003. do 12. lipnja 2005. bila prijavljena kao osoba koja se bavi samostalnom profesionalnom djelatnošću, dok je od 15. veljače 2006. u radnom odnosu kod drugog poslodavca ne može isključiti primjenu zakonske presumpcije iz čl. 13.st.2. ZR u predmetnoj pravnoj stvari niti tužiteljica može snositi štetne posljedice što je zbog postupanja tuženika bila prisiljena regulirati svoj radnopravni status na opisani način.

Kako se žalbi tuženika u suštini osporava valjano izvedena ocjena dokaza od strane suda prvog stupnja, sve iznesene žalbene navode koji nemaju podlogu u rezultatima dokazivanja nije bilo moguće prihvatiti tim više što se sukladno odredbi čl. 352. ZPP-a u žalbi ne mogu s uspjehom iznositi nove činjenice i predlagati novi dokazi. Stoga žalbeni prigovori tuženika kojim dijelom dovodi u pitanje utvrđenje prvostupanjskog suda da je tužiteljica vrijeme trajanja ugovora s tuženikom bila vezana zabranom obavljanja novinarskih i sličnih poslova u drugom trgovačkom društvu odnosno za drugu osobu čija je djelatnost radio- difuzija, tisak ili marketing jer je takva zabrana tužiteljici sadržana samo u čl. 3. Ugovora o autorskoj suradnji od 1. kolovoza 2003. te čl. 9. Ugovora o narudžbi i korištenju autorskog djela koji su sklapani od 1. siječnja do 31. ožujka 2004., a ne niti u jednom drugom ugovoru, kao nove činjenice nisu uzeti u razmatranje.

. Ostala žalbena razlaganja tuženika ne mogu dovesti do drukčijeg zaključka u vezi predmeta ovog spora.

I odluka o trošku postupka je pravilna i zakonita kako po osnovu tako i visini (čl. 154. st. 1.i 155. ZPP)

Na osnovu svega izloženog valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja kao zakonitu i pravilnu.

U Zagrebu, 22. veljače 2011. godine

Predsjednica vijeća:

Pos.br.: 25 Gžr-1900/09-2

Ines Smoljan