Revr-287/2009-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Revr 287/09-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan, predsjednice vijeća, dr. sc. Ivana Kaladića, mr. sc. Lucije Čimić, Jasne Guštek i Željka Glušića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice B. B. iz S., koju zastupa punomoćnik B. S., odvjetnik u L., protiv tuženika „T.“ d.d. Z., koga zastupa punomoćnica D. E., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu i poništenja opomene od 18. siječnja 2008., odlučujući o reviziji tužiteljice protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Varaždinu br. Gž-1617/08-2 od 15. prosinca 2008., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Ludbregu br. P-45/08-13 od 26. rujna 2008., u sjednici održanoj 10. srpnja 2009.,

p r e s u d i o j e:

Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje opomene od 18. siječnja 2008. koju je tuženik dao tužiteljici, - za utvrđenje nedopuštenosti otkaza ugovora o radu kojeg je tuženik dao tužiteljici odlukom br. 23/08 od 13. veljače 2008., - za vraćanje na rad kod tuženika na poslove prodavača u Poslovnici V. s mjestom rada u L. i priznanja prava iz radnog odnosa od 19. veljače 2008. pa nadalje, te je tužiteljica dužna tuženiku naknaditi parnične troškove u iznosu od 200,00 kn.

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužiteljice i potvrđena prvostupanjska presuda.

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude pravovremenu, dopuštenu i potpunu reviziju izjavila je tužiteljica zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se preinači i tužbenom zahtjevu udovolji uz obvezu tuženika na naknadu parničnih troškova.

Tuženik na reviziju nije odgovorio.

Revizija nije osnovana.

U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

- da je tužiteljica radila kod tuženika kao prodavač u Poslovnici V. na prodajnom mjestu u L.,

- da je tuženik odlukom br. 23/08 od 13. veljače 2008. dao tužiteljici izvanredni otkaz ugovora o radu uz obrazloženje da je 29. siječnja 2008. izvršena kontrola poslovanja i kontrolna inventura od strane kontrolora Odjela revizije i kontrole na prodajnom mjestu u L. na kojem je radila tužiteljica kao jedini prodavač, da je popis obuhvatio tisak, vrijednosnice, duhan, ostalu komercijalnu robu i novac zatečen na prodajnom mjestu, a proveden je na način propisan člancima 90-98. Pravilnika o popisu – inventuri sredstava, potraživanja i obveza, da je popisu prisustvovala tužiteljica, da je nakon popisa robe, njenog obračuna i usklađenja dokumentacije s Obračunskom službom Poslovnice V. sastavljen obračun za razdoblje od 1. do 29. siječnja 2008., a usporedbom podataka na kartici zaduženja i razduženja utvrđena je razlika koja predstavlja financijski manjak u iznosu od 12.348,36 kn.da je kontrolnom komisijskom inventurom 31. siječnja 2008. izvršen popis robe i novca na istom prodajnom mjestu te je nakon izračuna inventure ustanovljen višak od 826,37 kn, da je tužiteljica u pisanoj izjavi od 29. siječnja 2008. navela da je na prodajnom mjestu bilo dosta starih tiskovina koje je zaboravila vratiti u remitendu, kao i da je općini davala biljege od 20,00 kn u ukupnom iznosu od 1.500,00 kn na poček, tj. s odgodom plaćanja, a da za manjak iskazan na inventuri od 29. siječnja 2008. poslodavac smatra isključivo odgovornom tužiteljicu koja se nije savjesno, odgovorno i sukladno normativnim aktima i uputama poslodavca brinula o povjerenoj imovini zbog čega je prouzročila manjak u poslovanju, da je time počinila osobito tešku povredu radne i ugovorne obveze, da u svojoj obrani tužiteljica ističe da se ne smatra odgovornom za utvrđeni manjak, te je izrazila sumnju da je isti uopće pravilno utvrđen pa ga osporava u cijelosti, da je prilikom provođenja kontrole učinjeno nekoliko krupnih propusta koji je rezultat inventure – utvrđeni manjak čine spornim, da je ona brojala artikle i tiskovine, a da joj je onemogućeno da kontrolira ispravnost unosa pa da stoga ona nije mogla vidjeti da li se u listu doista unosi broj artikala koje je ona prebrojila, da nije odmah izvedeno financijsko stanje, tj. nije obračunata inventura već da je to učinjeno kasnije, da smatra da joj je poslodavac trebao otkazati ugovor o radu kao tehnološkom višku ako je prodajno mjesto bilo nerentabilno, da ima tešku socijalnu situaciju u obitelji jer je joj je suprug na bolovanju, a ona uzdržava dvije kćeri koje se redovno školuju,

- da je tužiteljica protiv te odluke izjavila zahtjev za zaštitu prava o kojem tuženik nije odlučivao,

- da je tuženik tužiteljici uručio opomenu u vezi njezinih obveza iz radnog odnosa 18. siječnja 2008. iz razloga što je prilikom povrata tiskovina nađen jedan neobilježeni primjerak „V. v.“ od ukupno vraćenih 10 primjeraka,

- da je 29. siječnja 2008. tuženik izvršio kontrolu poslovanja i kontrolnu inventuru na prodajnom mjestu u L. na kojem je tužiteljica radila kao jedini prodavač, te je utvrđen manjak u iznosu od 12.348,36 kn, da je 31. siječnja 2008. izvršena kontrolna inventura istog prodajnog mjesta te je iskazan višak od 826,37 kn koji poslodavac obrazlaže uplatama novca kojima je tužiteljica željela smanjiti manjak, odnosno unosom vlastite robe u kiosk s ciljem smanjivanja manjka,

- da je utvrđeni financijski manjak velik u odnosu na ukupnu vrijednost robe koja je zadužena za to prodajno mjesto od 49.080,18 kn,

- da je inventura provedena pravilno, a da je tužiteljica potpisala zapisnik o provedenoj inventuri bez primjedbi,

- da je tuženik izgubio povjerenje u tužiteljicu obzirom na utvrđeni manjak i obzirom na nepravilan rad.

Ocijenivši tužbeni zahtjev neosnovanim, nižestupanjski sudovi su ga odbili, a time je materijalno pravo pravilno primijenjeno.

Opomenom tuženika od 18. siječnja 2008. nije povrijeđeno neko tužiteljičino pravo iz radnog odnosa, pa joj u vezi te opomene ne pripada na pravo na sudsku zaštitu u smislu čl. 126. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 38/95, 54/95, 65/95, 17/01, 82/01, 114/03, 123/03 – dalje u tekstu: ZR).

Prema odredbi čl. 107. st. 1. ZR poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja ili ugovorenog otkaznog roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili zbog neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć, a prema odredbi st. 2. toga članka ugovor o radu može se izvanredno otkazati samo u roku 15 dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji.

U konkretnom slučaju ispunjene su pretpostavke za primjenu navedenih zakonskih odredbi, jer je tužiteljica prouzročivši manjak u svom poslovanju kao prodavač izvršila osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa u vezi čega je tuženik kao poslodavac izgubio povjerenje u tužiteljicu kao radnicu, zbog čega nastavak radnog odnosa između stranaka nije moguć, a ugovor o radu je otkazan u roku iz čl. 107. st. 2. ZR.

U smislu odredbe čl. 110. st. 2. ZR prije redovitog ili izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem ili radom radnika, poslodavac je dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini. Tuženik je u konkretnom slučaju tužiteljici omogućio iznošenje obrane.

Prema odredbi čl. 145. st. 1. ZR prije donošenje odluke važne za položaj radnika, poslodavac se mora s radničkim vijećem savjetovati o namjeravanoj odluci te mora radničkom vijeću priopćiti podatke važne za donošenje odluke i sagledavanje njezina utjecaja na položaj radnika, a prema odredbi st. 2. podst. 2. toga članka važnim odlukama iz st. 1. toga članka smatraju se osobito odluke o planu zapošljavanja, premještaju i otkazu. Tuženik se u konkretnom slučaju prije otkazivanja ugovora o radu savjetovao s radničkim vijećem koje se suglasilo s namjerom tuženika da izvanredno otkaže ugovor o radu tužiteljice.

Odredbom čl. 112. st. 1. ZR propisano je – ako poslodavac otkazuje ugovor o radu, a za valjanost otkaza s tim zakonom traži postojanje opravdanog razloga, on mora dokazati postojanje opravdanog razloga za otkaz. Tuženik je u ovom slučaju dokazao postojanje opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu tužiteljice.

Nižestupanjski sudovi su presude donijeli temeljem utvrđenih odlučnih činjenica za rješavanje predmetnog spora, a revidentica pogrešno smatra da „proturječno stanje“ nije moglo predstavljati osnovu za pravilnu primjenu materijalnog prava. Naime, činjenično stanje može biti pogrešno ili nepotpuno utvrđeno, a ne i proturječno.

Pogrešno revidentica smatra da prouzročenje manjka u poslovanju ne može predstavljati osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa.

Kako nije ostvaren istaknut revizijski razlog, valjalo je reviziju odbiti kao neosnovanu (čl. 393. Zakona o parničnom postupku - "Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08 – dalje u tekstu: ZPP) jer u postupku nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP u smislu odredbe čl. 392. a. st. 1. ZPP).

U Zagrebu, 10. srpnja 2009.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v. r.