Legislator Case Law & Legislation
Rev-969/1991-2 AI generated

Criminal conviction interrupts limitation period for civil damages claim; appeal dismissed as claim filed within ten years.

Case Number Rev-969/1991-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia dismissed the defendant's appeal against a final judgment ordering compensation for damages. The defendant argued that the statute of limitations had expired because the criminal conviction became final in 1984, while the civil claim was filed in 1987. The court held that the criminal conviction interrupted the limitation period, meaning the ten-year period for civil claims began anew from the date of the final criminal judgment, rendering the claim timely.

Legislator headnote

AI generated

čl. 376. Zakona o obveznim odnosima; čl. 95. st. 1. toč. 4. KZJ; čl. 96. st. 6. KZJ; čl. 393. Zakona o parničnom postupku: A final criminal conviction interrupts the statute of limitations for a civil damages claim, resetting the limitation period to run from the date of the criminal judgment's finality.

Keywords

AI generated
statute of limitations criminal conviction civil damages claim interruption of limitation final criminal judgment limitation period reset civil appeal dismissed

Cited Legislation

AI generated
čl. 376. Zakona o obveznim odnosima
Slijedom navedenog tužba za naknadu štete podnijeta je unutar roka predvidjenog čl. 376. Zakona o obveznim odnosima, pa je stoga neosnovan prigovor zastare koji ističe tuženi.
čl. 95. st. 1. toč. 4. KZJ
čl. 96. st. 6. KZJ
apsolutnu zastaru krivičnog gonjenja, u skladu s odredbom čl. 96. st. 6. KZJ.
čl. 393. Zakona o parničnom postupku
Dakle, nisu ostvareni revizijski razlozi koje navodi tuženi u reviziji, a ovaj revizijski sud ne nalazi bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti pa je temeljem čl. 393. Zakona o parničnom postupku revizija odbijena kao neosnovana.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 969/1991-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića kao predsjednika vijeća, te Augusta Husineca, Vladimira Drakulića, Borisa Guttmanna i Jakoba Miletića, kao članova vijeća u gradjansko- pravnoj stvari tužitelja M. Z. iz D. S., koga zastupa Č. O., odvjetnik iz Z., protiv tuženoga Š. Z. iz D. S. koga zastupa Ž. Š., odvjetnik iz D. S., radi naknade štete, rješavajući reviziju tuženog, protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Zagrebu od 13. XI 1990. br. Gž-7941/90-2, kojom je potvrdjena presuda Općinskog suda u Donjoj Stubici od 16. IV 1990. br. P 317/89, u sjednici održanoj dana 13. studenog 1991,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tuženoga kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom Okružnog suda u Zagrebu od 13. XI 1990. br. Gž-7941/90-2, odbijena je žalba tuženoga kao neosnovana i potvrdjena presuda Općinskog suda u Donjoj Stubici od 16. IV 1990. br. P 317/89, u dijelu pod st. 1. izreke prvostepene presude kojim je tuženi Š. Z. iz D. S., ..., dužan tužitelju M. Z. iz D. S. ..., platiti iznos od 27.000 dinara sa kamatama tekućim od 16. travnja 1990. do isplate u visini eskontne stope koju mjesečno utvrdjuje Narodna banka Jugoslavije uvećane za 20% kao i naknaditi parnični trošak u iznosu od 1.400 dinara u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja.

Protiv citirane drugostepene pravomoćne presude pravodobno je izjavio reviziju tuženi zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka te predložio da se nižestepene presude ukinu i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno sudjenje.

Na reviziju tuženoga nije odgovoreno, niti se nadležni javni tužitelj izjasnio o reviziji.

Revizija tuženoga nije osnovana.

Revizija tuženoga iscrpljuje se u dokazivanju da je prema čl. 377. Zakona o obveznim odnosima protekao rok zastare zahtjeva za naknadu štete. Tuženi tvrdi da je presudom Okružnog suda pravomoćno osudjen za krivično djelo iz čl. 41. st. 1. KZ SRH za koje je odredjena kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci do pet godina i da zastara krivičnog gonjenja, a ujedno i zastara zahtjeva za naknadu štete prouzročene krivičnim djelom, nastupa nakon pet godina a što proizlazi iz čl. 95. st.

1. toč. 4. KZJ, a ne nakon deset godina, kako se to navodi u obrazloženju pobijane prvostepene presude i kako to pogrešno smatra drugostepeni sud, jer da bi deset godina bilo potrebno za tzv. apsolutnu zastaru krivičnog gonjenja, u skladu s odredbom čl. 96. st. 6. KZJ.

Tuženi pogrešno smatra da je nastupila zastara, jer vodjenjem krivičnog postupka prekida se zastara krivičnog gonjenja koja povlači za sobom i prekid zastarijevanja zahtjeva za naknadu štete i sprečava zastarijevanje štete počinjene krivičnim djelom, a pravomoćnošću krivične presude prestaje razlog koji je uzrokovao prekid zastarijevanja i zato zastarijevanje počinje teći ponovno od pravomoćnosti krivične presude.

U konkretnom slučaju krivična presuda postala je pravomoćna 18. X 1984. a tužba za naknadu štete podnijeta je 5. VI 1987. Slijedom navedenog tužba za naknadu štete podnijeta je unutar roka predvidjenog čl. 376. Zakona o obveznim odnosima, pa je stoga neosnovan prigovor zastare koji ističe tuženi.

Dakle, nisu ostvareni revizijski razlozi koje navodi tuženi u reviziji, a ovaj revizijski sud ne nalazi bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti pa je temeljem čl. 393. Zakona o parničnom postupku revizija odbijena kao neosnovana.

U Zagrebu, 17. rujna 1991.

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović, v. r.