Rev-2389/1997-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-2389/1997-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A I RJEŠENJE

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića kao predsjednika vijeća, te Jakoba Miletića, Vjere Delić, Gordane Matasić- Špoljarić i Ivana Mikšića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice I. Z. iz S., koju zastupa punomoćnik A. M., odvjetnik iz S., protiv tuženice Osnovne škole "Mertojak" iz Splita, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Splitu od 16. srpnja 1997. godine broj Gž-1146/97, kojom je djelomično potvrđena a djelomično ukinuta presuda Općinskog suda u Splitu od 3. travnja 1997. godine broj P-1033/96, u sjednici održanoj dana 24. studenog 1999. godine,

presudio i riješio je:

Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za utvrđenje da je tužiteljica stekla pravo na jubilarnu nagradu i za isplatu iznosa od 1.320,00 kn sa zakonskom kamatom od 20. travnja 1996. godine do isplate.

Presudom i rješenjem suda drugog stupnja odbijena je žalba tužiteljice i potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu kojim je odbijen zahtjev za isplatu, a ukinuta je i odbačena je tužba u dijelu kojim je odbijen zahtjev za utvrđenje da je tužiteljica stekla pravo na jubilarnu nagradu.

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude i rješenja tužiteljica je izjavila reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. i čl. 354. st. 1. u svezi sa čl. 187. st. 3. i čl. 375. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91 i 91/92 - dalje ZPP), te zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se pobijane odluke preinače i prihvati tužbeni zahtjev u cijelosti.

Tuženica nije odgovorila, niti se o izjavljenoj reviziji izjasnio nadležni državni odvjetnik. Revizija nije osnovana.

Suprotno revizijskim tvrdnjama, pobijane odluke nemaju nedostataka zbog kojih se ne mogu ispitati (niti se navodima revizije ukazuje na to u čemu bi se ti nedostaci sastojali), jer sadrže razloge o odlučnim činjenicama, razlozi nisu međusobno proturječni, niti proturiječe izreci presude, tako da nije učinjena bitna povreda parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP.

Nije učinjena ni bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 1. u svezi sa čl. 375. st. 1. ZPP, jer je drugostupanjski sud u obrazloženju presude ocijenio one žalbene navode koji su od odlučnog značenja.

Ne postoji ni bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 1. u svezi sa čl. 187. st. 3. ZPP, jer se ne radi o situaciji koju predviđa navedena odredba, odnosno nema spora o tome da li postoji ili ne postoji kakav pravni odnos, niti je na takav način postavljen zahtjev za utvrđenje.

Neosnovana je i tvrdnja revidentice da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Nižestupanjski sudovi su utvrdili, a to među strankama nije ni sporno, da je tužiteljica u 1993. godini navršila 20 godina radnog staža, da se tuženica financira isključivo iz sredstava državnog proračuna, te da u proračunu Općine Split za 1993. godinu nisu bila osigurana sredstva za isplatu jubilarnih nagrada zaposlenicima čije su se plaće financirale iz proračuna.

Tužiteljica svoj zahtjev temelji na čl. 55. Općeg kolektivnog ugovora za javne djelatnosti i javna poduzeća ("Narodne novine", broj 66/92) koji po zakonskom ovlaštenju iz čl. 92. i 93. Zakona o radnim odnosima ("Narodne novine", broj 25/92) uređuje određena prava iz radnog odnosa, konkretno obvezu poslodavca na isplatu jubilarne nagrade zaposleniku.

Prema odredbi čl. 14. Zakona o izvršavanju državnog proračuna Republike Hrvatske za 1993. godinu ("Narodne novine", broj 25/93) proračunski korisnici ne mogu isplaćivati sredstva za ostala materijalna prava, osim onih koji su taksativno navedena (naknada troškova prehrane, troškovi prijevoza na posao i s posla, regres za godišnji odmor, otpremnina, "božićnica", dnevnice, terenski dodatak i pomoć u slučaju smrti).

Ova odredba onemogućava isplatu jubilarnih nagrada.

Sredstva za isplatu jubilarnih nagrada zaposlenicima čije se plaće financiraju iz proračuna nisu bila osigurana ni u proračunu jedinice lokalne samouprave i uprave u smislu odredbe čl. 11. st. 6. Zakona o osnovnom školstvu ("Narodne novine", broj 59/90 i 27/93).

Pravilan je stoga zaključak nižestupanjskih sudova da ne postoji obveza tuženice za isplatu jubilarne nagrade tužiteljici kada joj nisu osigurana sredstva za takvu isplatu, pa su sudovi pravilno primijenili materijalno pravo kada su odbili tužbeni zahtjev.

Drugostupanjski sud je pravilno odbacio tužbu u dijelu tužbenog zahtjeva kojim je tužiteljica tražila utvrđenje da je stekla pravo na jubilarnu nagradu. Takva tužba nije dopuštena, jer ne postoji pravni interes za podizanje tužbe na utvrđenje ako tužitelj može pravnu zaštitu ostvariti kondemnatornom tužbom, što je tužiteljica i učinila.

Naime, tužba za utvrđenje može se u smislu čl. 187. st. 2. ZPP podići kada tužitelj ima pravni interes da sud utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa prije dospjelosti zahtjeva za činidbu iz istog odnosa, ili kad tužitelj ima kakav drugi pravni interes za podizanje takve tužbe.

S obzirom na isticanje zahtjeva za isplatu, tužiteljica nema pravnog interesa za podizanje tužbe za utvrđenje.

Kako nisu ostvareni razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, a nije učinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, o reviziji je odlučeno na temelju odredbe čl. 393. ZPP.

U Zagrebu, 24. studenog 1999. godine.

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović, v.r.