FPž-2654/2019-0 · Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj:FPž-2654/2019

Zagreb

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca: Sanje Gospočić kao predsjednice vijeća, te Tomislava Tomašića i Mladena Genca, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Sanje Radeljak, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika D. F., zbog prekršaja iz članka 61. stavka 1. točke 11. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva EU ("Narodne novine", broj: 40/16.), odlučujući o žalbi okrivljenika D. F. podnesenoj putem branitelja D. Ć. odvjetnika iz V., protiv rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Zagreb, Vijeća za carinske prekršaje, od 12. rujna 2019., Klasa:413-01/19- 26/1548, UR broj 513-02-3002/8-19-9, na sjednici vijeća održanoj dana 12. studenog 2019.,

r i j e š i o j e :

Prihvaća se žalba okrivljenika D. F., ukida se prvostupanjska odluka i predmet vraća prvostupanjskom tijelu državne uprave koje vodi prekršajni postupak na ponovni postupak i odluku.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem okrivljenik D. F. je proglašen krivim i kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 42.000,00 kn, zbog prekršaja iz članka 61. stavka 1. točke 11. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva EU, pobliže opisanog u izreci pobijanog rješenja. Istim rješenjem okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 kn.

Protiv toga rješenja okrivljenik D. F. je pravodobno podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, kako to iz sadržaja žalbe proizlazi. U žalbi u bitnome ističe da u prvostupanjskoj odluci nisu navedeni jasni razlozi o odlučnim činjenicama, izreka rješenja ne odgovara zakonskom opisu prekršaja koji se okrivljeniku stavlja na teret, nije utvrđena krivnja okrivljenika, s obzirom da je u tijeku prvostupanjskog postupka nesporno utvrđeno da je prekršaj počinjen na odmorištu Lipovljani tijekom korištenja nužnog odmora okrivljenika, čim je uočio oštećenja carinskog obilježja te je isto odmah prijavio policiji. Smatra da na njegovoj strani ne postoji niti nehajni oblik krivnje, te da se radilo o incidentnoj situaciji koju nije mogao spriječiti niti je mogao poduzeti bilo koje druge mjere da bi spriječio oštećenje plombe.

Žalba je osnovana.

Rješavajući predmet i ispitujući pobijano rješenje u smislu članka 202. Prekršajnog zakona ("Narodne novine", broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15 ., 70/17 i 118/08), uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske nalazi da prvostupanjska odluka nema jasne razloge o krivnji okrivljenika za inkriminirano djelo prekršaja, čime je počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. toč.11. Prekršajnog zakona na koju osnovano ukazuje žalitelj.

U obrazloženju prvostupanjske odluke o krivnji okrivljenika u bitnome se navodi da je vijeće cijenilo cjelokupnu obranu okrivljenika da je prijavio ilegalne putnike policiji ali ga to ne ispričava za inkriminirano djelo prekršaja, već je takvu obranu okrivljeniku uzelo u obzir prilikom odmjeravanja novčane kazne, iz razloga jer je okrivljenik kao prijevoznik predmetne robe odgovoran za robu koju je prevozio u teretnom vozilu te je trebao obratiti dužnu pažnju u svezi stavljenog carinskog obilježja odnosno osiguranja robe i u svakom trenutku znati u kakvom je stanju carinsko obilježje kojim se štiti roba. Okrivljenik je znao ili mogao znati kojem riziku su izvrgnuti vozači s obzirom na svakodnevne pokušaje ulazaka ilegalnih putnika iz trećih zemalja u područje Europske unije, te je mogao biti svjestan mogućnosti da se osobe koje ilegalno prelaze granicu uvuku u tovarni prostor. Žalitelj u žalbi osnovano ističe da prvostupanjska odluka ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati jer nisu navedeni jasni razlozi o odlučnim činjenicama odnosno o krivnji okrivljenika te da nije utvrđena krivnja okrivljenika za inkriminirano djelo prekršaja.

Prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak (nadalje – prvostupanjsko tijelo) u obrazloženju odluke navodi da je cijenilo obranu okrivljenika ali da obrana okrivljenika ne oslobađa od prekršajne odgovornosti za inkriminirano djelo prekršaja.

Okrivljenik u svojoj obrani navodi da je prošao kontrolu na hrvatskoj granici gdje je vozilo kojim je upravljao bilo detaljno pregledano, nastavio je put i sukladno zakonskim obavezama je morao uzeti obavezni odmor, te se zaustavio na odmaralištu Lipovljani. Nakon obaveznog odmora a prije nastavka puta išao je provjeriti carinsko obilježje i u tom trenutku je ustanovio da je carinsko obilježje oštećeno te je zbog sumnje da se u tovarnom prostoru nalaze ilegalni migranti odmah obavijestio policiju. Po obavijesti vozača policija je došla na intervenciju i u tovarnom prostoru pronašla pet osoba. Takva obrana okrivljenika je u skladu s sadržajem službene bilješke PP Novska od 10. rujna 2019. godine koja se nalazi u spisu, koja je provedena kao dokaz na glavnoj raspravi, već čiji sadržaj prvostupanjsko tijelo nije provjeravalo ni na koji način.

Dakle, prvostupanjsko tijelo ne osporava obranu okrivljenika ali smatra da ga takva obrana ne oslobađa krivnje za inkriminirano djelo prekršaja jer je ''trebao obratiti svu dužnu pažnju u svezi stavljenog carinskog obilježja'' međutim ne obrazlaže koje je to mjere osim onih koje je okrivljenik kao vozač poduzeo još mogao ili trebao poduzeti. Ne obrazlaže se zašto se smatra da nije poduzeo dužnu pažnju odnosno što je u konkretnoj situaciji trebala biti ''dužna pažnja u svezi stavljenog carinskog obilježja''.

Po mišljenju ovog Suda ako se prihvati obrana okrivljenika kao istinita ne može se bez jasnijeg obrazloženja zaključiti da je okrivljenik kriv jer nije upotrijebio svu dužnu pažnju u svezi stavljenog carinskog obilježja. Naime, okrivljenik se morao zaustaviti radi odmora koji je zakonom obvezan. Nakon obaveznog odmora koji je trajao od 18,40h do 3,45h, a prije nastavka vožnje, provjerio je carinsko obilježje, te je istog trenutka kada je uočio oštećenje carinskog obilježja sumnjajući da su u teretni prostor ušli ilegalni migranti, obavijestio policiju.

Sukladno čl. 185. st. 7. Prekršajnog zakona osuđujuća odluka mora sadržavati i jasne razloge o krivnji okrivljenika, a sukladno čl. 4. Prekršajnog zakona nitko ne može biti kažnjen niti se prema njemu mogu primijeniti druge prekršajnopravne sankcije ako nije kriv za počinjeni prekršaj. Članak 25. Prekršajnog zakona propisuje sadržaj krivnje i sukladno odredbi toga članka kriv je počinitelj koji je u vrijeme počinjenja prekršaja bio ubrojiv, koji je postupao iz nehaja, a bio je svjestan ili je bio dužan i mogao biti svjestan da je djelo zabranjeno ili s namjerom kad je propisom o prekršaju propisana prekršajna odgovornost za taj oblik krivnje.

Ocjenjujući obranu okrivljenika u obrazloženju svoje odluke o krivnji i prekršajnoj odgovornosti, kako se to može zaključiti iz obrazloženja pobijane odluke, prvostupanjsko tijelo smatra da iznesena obrana, okrivljenika ne može osloboditi krivnje za inkriminirano djelo prekršaja, međutim o tome ne daje jasne razloge jer ako se obrana okrivljenika ne osporava onda se okrivljeniku ne može pripisati niti nehajni oblik krivnje. Počinitelj postupa sa svjesnim nehajem kad je svjestan da može počiniti prekršaj ali lakomisleno smatra da se to neće dogoditi ili da će to moći spriječiti, odnosno počinitelj postupa s nesvjesnim nehajem kada nije svjestan da može počiniti prekršaj iako je prema svojim osobnim svojstvima i okolnostima bio dužan i mogao biti svjestan te mogućnosti.

U prvostupanjskoj odluci se navodi da je okrivljenik ''znao ili mogao znati kojem riziku su izvrgnuti vozači posebice s obzirom na svakodnevne pokušaje prijevoza ilegalnih putnika iz trećih zemalja u područje EU te je mogao biti svjestan mogućnosti da se osobe koje ilegalno prelaze granicu, ako ne pazi mogu uvući u tovarni prostor rezanjem carinske sajle, odnosno oštećenjem carinskog obilježja''.

Međutim, iz obrane okrivljenika proizlazi da je upravo zbog toga što je bio svjestan te mogućnosti nakon obaveznog odmora a prije nastavka vožnje išao provjeriti carinsko obilježje te je uočio da je oštećeno i odmah pozvao policiju.

Slijedom navedenog, obrazloženjem prvostupanjske odluke je počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točka 11. Prekršajnog zakona jer su nejasni razlozi o krivnji okrivljenika. Stoga je odlučeno kao u izreci ovoga rješenja te se predmet vraća prvostupanjskom tijelu na novo suđenje, u tijeku kojeg će prvostupanjsko tijelo imajući u vidu razloge ovog rješenja i žalbene razloge, donijeti novu odgovarajuću odluku koju će valjano obrazložiti.

U Zagrebu, 12. studenog 2019.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Sanja Radeljak, v.r.

Sanja Gospočić, v.r.

Rješenje se dostavlja Ministarstvu financija Republike Hrvatske, Carinska uprava, Područni carinski ured Zagreb, Vijeće za carinske prekršaje, u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja i podnositelja optužnog prijedloga.