Rev-154/1998-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-154/1998-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića kao predsjednika vijeća, te Borisa Guttmanna, Vladimira Drakulića, Stanka Hautza i Miljenke Vraničar kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. D. koga zastupa punomoćnik G. M., pravna zastupnica SSSH - Povjereništvo Varaždinske županije, protiv tuženika T. d.o.o. V., koga zastupa punomoćnik Ž. V.-P., odvjetnica iz V., radi isplate razlike plaće, rješavajući reviziju tužitelja izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Varaždinu od 16. listopada 1997. godine broj Gž-885/97-2, kojom je potvrđena prvostupanjska presuda Općinskog suda u Varaždinu od 14. siječnja 1997. broj P-757/96 u odbijajućem dijelu, u sjednici održanoj 24. veljače 1998. godine,

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija kao neosnovana.

Obrazloženje

Drugostupanjski je sud odbio žalbu tužitelja i potvrdio odbijajući dio prvostupanjske presude kojom je tuženik obvezan da mu isplati iznos od 1.286,00 kn sa zakonskom kamatom, a odbio ga je za preostali dio tužbenog zahtjeva - za iznos od 643,00 kn. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je pravovremeno izjavio reviziju zbog - kako se iz sadržaja razabire - pogrešne primjene materijalnog prava, te predlaže da se ta presuda ili ukine i vrati predmet na ponovno odlučivanje sudu prvog stupnja ili preinači i da mu se dosudi u cijelosti iznos utužene novčane svote.

Odgovor na reviziju nije podnesen, a Državno odvjetništvo Republike Hrvatske nije se izjasnilo o reviziji.

Revizija nije osnovana.

Dosuđeni iznos predstavlja razliku između minimalne plaće koju je tužitelj dobio za studeni 1995. i siječanj 1996. godine i plaće, koju bi tada dobio za obavljeni rad na svom radnom mjestu (svaki mjesec po 643,00 kn). Odbijeni iznos u također iznosu od 643,00 kn predstavlja istu razliku, ali za mjesec prosinac 1995. godine kada je tužitelju isplaćena samo minimalna plaća.

Tužitelj smatra da mu je trebalo dosuditi utuženu razliku i za taj mjesec, XII/95, kao i za preostala dva mjeseca, jedan prije a drugi iza toga.

Samo minimalni iznos plaće za XII/95 tužitelju je (kao i ostalim djelatnicima tužene) isplaćen na temelju odluke Uprave tuženika, donijete dana 11. siječnja 1996. godine s pozivom na odredbu čl. 62. Zakona o radnim odnosima ("Narodne novine", broj 25/92) zbog loših poslovnih rezultata tuženika jer nije bio u mogućnosti svojim poslovanjem radnicima osigurati plaću u visini utvrđenim općim aktom odnosno ugovorom o zapošljavanju.

Pozivanje revidenta na odredbu čl. 240. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 38/95) - da se postupci ostvarivanja i zaštite prava zaposlenika započeti prije početka primjene tog Zakona dovršavaju po odredbama zakona koji je važio do tada, (to je bio Zakon o radnim odnosima) ako tim Zakonom (u radu) pravo nije uređeno na povoljniji način za zaposlenika - revident upravo na ovo ukazuje - ne stoji i nije od značaja za ovaj predmet jer Zakon o radu ne predviđa odredbe o minimalnoj plaći (već samo o najnižoj plaći - čl. 242. ZR) pa se mogu primijeniti odredbe čl. 62. Zakona o radnim odnosima koja je temelj odluke o isplati minimalne plaće u XII/95 kada je taj zakon bio na snazi.

Tužitelj ne osporava da nije bilo ekonomskih razloga za primjenu odredbe čl. 62. Zakona o radnim odnosima pri donošenje odluke Uprave tuženika i zato njegova revizija nije osnovana pa ju je trebalo odbiti u skladu s odredbom čl. 343. Zakona o parničnom postupku.

U Zagrebu, 24. veljače 1998. godine.

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.