I Kž-841/1999-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-841/1999-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić-Baranović, kao predsjednice vijeća, te Katice Jelić i Zlate Lipnjak-Bosanac, kao članova vijeća i tajnice u vijeću Sanje Katušić-Jergović, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. R. T. zbog kaz. djela iz čl. 196. st. 1. OKZRH/93, odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zadru od 22. listopada 1999. br. K-40/98, u sjednici održanoj 2. ožujka 2000. godine, saslušavši zamjenika državnog odvjetnika Republike Hrvatske mr. Slavka Zadnika,

p r e s u d i o j e:

Odbija se kao neosnovana žalba državnog odvjetnika i potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja opt. R. T. je oslobođen optužbe da bi počinio kazneno djelo iz čl. 196. st. 1. OKZRH/93, pobliže opisano u njenoj izreci.

Protiv te presude podnio je žalbu državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i predložio da se ona ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske, na temelju čl. 360. st. 2. ZKP/93, predložio je da se žalba prihvati.

Žalba nije osnovana.

Makar nema nikakvih dokaza da bi optuženik počinio inkriminirano djelo, a ono što je počinio - držao drogu marihuanu za vlastitu uporabu - nije bilo kazneno djelo u vrijeme učina, državni odvjetnik ustraje kod optužbe, tvrdeći kako je "općepoznato da nema ovisnika koji istodobno i ne prodaje drogu da bi priskrbio sredstva za daljnju kupovinu", ukazuje na samu količinu od "oko 120 grama", a tereti ga za 128 grama (radi se o 117,55 grama marihuane) i činjenicu da je optuženik tu pronađenu drogu držao u podrumu ispod bačve i u otvoru kade u kupatilu, a "nije imao potrebu marihuanu skrivati, jer u kritično vrijeme posjedovanje opojne droge i nije bilo predviđeno kao kazneno djelo", pri čemu, još, prigovara ocjeni njegove obrane.

Suprotno tvrdnjama žalitelja, prvostupanjski sud je na temelju provedenog postupka, savjesnom ocjenom optuženikove obrane i izvedenih dokaza, pravilno utvrdio sve odlučne činjenice i ispravno zaključio da je optuženik nabavio i za vlastite potrebe držao drogu marihuanu, koja je kod njega pronađena, odnosno na čiji smještaj u podrumu i kupatilu je sam ukazao djelatnicima policije, a radilo se o količini od 117,55 grama marihuane ukupno, kako je to vještačenjem i preciznim vaganjem utvrđeno (l. 30), a ne o količini od 128 grama.

Jer, nije sporno da je optuženik bio ovisnik o opojnim drogama, a u kritično vrijeme je baš upotrebljavao marihuanu i to jedno vrijeme čak desetak "cigareta" dnevno, pa kako je imao vlastita primanja, to je logična i uvjerljiva njegova, inače tijekom postupka dosljedna obrana, da je marihuanu nabavljao i držao za vlastitu uporabu (l. 14-15, 53-54). Protivnih dokaza nema, a budući se radi o blažoj drogi, marihuani, to nije, niti može biti sama količina od 117,55 grama, imajući u vidu dnevne potrebe optuženika (više grama). Ni čuvanje droge na skrovitim mjestima, na što žalitelj ukazuje, ne predstavlja ni sumnju u pogledu svrhe njenog držanja.

Naime, optuženik je objasnio da je "drogu sakrivao zbog roditelja, a i zbog policije" (l. 54). To objašnjenje je logično. Ovo iz razloga što su mu roditelji "postavili ultimatum: ili se liječiti ili ići iz kuće van i on je pristao na liječenje", kako je to iskazala svjedokinja M. T. (l. 21). Znači, optuženikovi roditelji su se žestoko protivili da on uzima drogu, prijetili mu istjerivanje iz kuće i on ih se opravdano bojao, potajice uzimao drogu i sakrivao je. Dakako da se je opravdano bojao i policije, jer bi mu pronađena droga bila oduzeta, a on je bio ovisnik, i, osim toga, vjerojatno bi odgovarao za prekršaj. Stoga je bez ikakvog osnova tvrdnja žalitelja kako optuženik nije imao potrebe skrivati marihuanu, bez obzira na činjenicu što u kritično vrijeme posjedovanje droge nije bilo predviđeno kao kazneno djelo, kada je bilo predviđeno kao prekršaj.

Konačno, pogrešno je stanovište žalitelja kako je "općepoznato da nema ovisnika koji istodobno i ne prodaje drogu". Čak kada bi to u pravilu i bilo tako, a nije, sama prodaja droge je bitni elemenat kaznenog djela iz čl. 196. st. 1. OKZRH/93 i kao takav se mora u svakom konkretnom slučaju dokazati, odnosno nedvojbeno utvrditi, dakle, nije dovoljna nekakva pretpostavka, a o postojanju općepoznate činjenice ne može se ni govoriti. Žalitelj to zna.

Stoga je žalba neosnovana, pa kako ispitivanjem pobijane presude, na temelju čl. 366. st. 1. ZKP/93, nisu nađene povrede zakona na čije postojanje pazi drugostupanjski sud po službenoj dužnosti, to je presuđeno kao u izreci na temelju čl. 387. ZKP/97.

U Zagrebu, 2. ožujka 2000. godine,

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Sanja Katušić-Jergović v.r.

Senka Klarić-Baranović v.r.