Rev-1115/1997-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1115/1997-2

U IME R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića, kao predsjednika vijeća, te Vladimira Drakulića, Vlatke Potočnjak-Radej, Damira Mratovića i dr. Ivana Kaladića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. M. iz O., zastupanog po punomoćniku A. R., odvjetniku iz O., protiv tuženika B. M. sada nepoznata boravišta zastupanog po staratelju za poseban slučaj Z. M., odvjetniku iz O., radi opoziva darovnog ugovora, rješavajući reviziju tuženika protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Osijeku od 5. prosinca 1996. godine, br. Gž-336/96., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku od 20. prosinca 1996. godine, br. P-2114/95., u sjednici održanoj dana 14. studenog 2000. godine,

p r e s u d i o j e :

Prihvaća se revizija tuženika, te preinačuju presuda Županijskog suda u Osijeku od 5. prosinca 1996. godine, br. Gž-336/96. i presuda Općinskog suda u Osijeku od 20. prosinca 1995. godine, br. P-2114/95. i tužitelj odbija s tužbenim zahtjevom koji glasi:

"Opoziva se darovni ugovor sklopljen dana 15. veljače 1985. godine između tužitelja S. M. i tuženog B. M., temeljem kojeg je tuženik u zemljišnim knjigama k.o. Osijek uknjižen kao suvlasnik 1/4 dijela kuće sagrađene u Osijeku, na kat. čest. br. 3989/22 zk. ul. 10790 k.o. Osijek površine 466 m , te je tuženik dužan trpjeti uspostavu prijašnjeg zk. stanja i predati ovaj dio navedenih nekretnina u posjed i korištenje tužitelju, sve u roku od 15 dana."

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja prihvaćenje tužbeni zahtjev tužitelja za opoziv darovnog ugovora zaključenog između stranaka, te uspostavu ranijeg zemljišno-knjižnog stanja.

Odlučujući o žalbi tuženika Županijski sud u Osijeku je žalbu kao neosnovanu odbio i potvrdio prvostupanjsku presudu.

Protiv pravomoćne presude suda drugog stupnja reviziju je izjavio tuženik zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže ukidanje pobijane presude kao i presude suda prvog stupnja, te da se predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje ili preinaku na način da se tužbeni zahtjev odbije.

Tužitelj nije podnio odgovor na reviziju, niti se nadležni državni odvjetnik izjasnio o izjavljenoj reviziji.

Revizija je osnovana.

Prvostupanjski sud je utvrdio, a koja utvrđenja prihvaća i sud drugog stupnja, da je tužitelj ugovorom o darovanju od 8. svibnja 1984. godine darovao svom sinu tuženiku 1/4 dijela kuće u Osijeku, a koji je ugovor i proveden u zemljišnim knjigama.

Također je utvrđeno da je tuženik s obitelji živio u zajedničkom domaćinstvu s tužiteljem do kraja 1991. godine, kada je otišao u jedno selo kod Novog Sada, a zatim u Austriju, kao i da s tužiteljem neodržava nikakav kontakt niti ga želi održavati. Isto tako je utvrđeno da se tužitelj u međuvremenu razbolio, te da mu je potrebna tuđa pomoć i njega.

Takovo postupanje tuženog nižestupanjski sudovi smatraju grubom neharnošću, te slijedom toga i da je osnovan tužbeni zahtjev za opoziv ugovora o darovanju.

Pitanje je li tužitelj kao darodavac može tražiti raskid ugovora o darovanju zbog neharnosti obdarenika treba raspraviti kroz odredbu paragrafa 948 OGZ-a, koja se primjenjuje temeljem Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine ("Narodne novine", br. 73/91.), budući da važećim propisima Republike Hrvatske nije uređen ovaj pravni odnos.

Prema odredbi paragrafa 948 OGZ-a darovanje se može poreći, ako je obdarenik krivac kakve grube neharnosti prema svom dobročiniocu. Pod grubom neharnošću smatra se pak takova ozljeda tijela ili uvreda u poštenju, u slobodi ili imovini, da se protiv uvrediocu može postupati službeno ili na zahtijevanje uvrijeđenog po kaznenom zakonu.

Dakle, neharnost bi trebala biti takova da se protiv uvredioca može postupati po kaznenom zakonu, odnosno takvog stupnja da bi to opravdavalo opoziv darovanja. Nižestupanjski sudovi utvrđuju da je tuženik napustio zajedničko domaćinstvo sa svojom obitelji koncem 1991. godine, a iz iskaza tužitelja proizlazi da se on teško razbolio sredinom 1994. godine kada je šlagiran.

Time što je napustio zajedničko domaćinstvo 1991. godine i nakon toga uopće ne kontaktira s ocem - tužiteljem, niti za oca pokazuje bilo kakav interes tuženik ne postupa tako da bi se zbog toga protiv njega moglo postupati po kaznenom zakonu.

U skladu s moralnim načelima bi bilo da djeca makar kontaktiraju sa svojim starim roditeljima, međutim postupajući suprotno tuženi ne pokazuje takovu grubu neharnost koja bi opravdavala opoziv darovanja po pravnim pravilima paragrafa 948 OGZ-a.

Dakle, na pravilno utvrđeno činjenično stanje nižestupanjski sudovi su pogrešno primijenili materijalno pravo, kada su prihvatili tužbeni zahtjev za raskid ugovora o darovanju (paragraf 948 OGZ-a).

Radi naprijed navedenog temeljem odredbe čl. 395. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99), odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 14. studenog 2000.

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.