Croatian Supreme Court allows claim for delay in civil proceedings exceeding nine years.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia ruled that the lower court must decide on a request for protection of the right to a trial within a reasonable time. The plaintiff argued that a civil case spanning nearly nine years violated constitutional rights, while the defendant contended they contributed to the delay by failing to pay for evidence collection. The court found the proceedings unreasonably prolonged due to a nine-year inactivity period and ordered compensation.
Legislator headnote
AI generatedArticle 27(1) of the Act on Courts; Article 29(1) of the Constitution: A party may request protection of the right to a trial within a reasonable time, and a duration exceeding nine years constitutes a violation of this right unless the party contributed to the delay.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
Broj: Gzp 722/11-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske po sucu mr. sc. Jadranku Jugu, u pravnoj stvari predlagatelja S. B. iz S., kojeg zastupa punomoćnica G. B., odvjetnica u S., uz sudjelovanje protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko-upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, rješavajući o zahtjevu predlagatelja od 12. travnja 2010., 30. lipnja 2011.,
r i j e š i o j e :
I. Županijski sud u Splitu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem Gžx-1269/10 roku od 3 (tri) mjeseca računajući od dana dostave ovog rješenja.
II. Određuje se primjerena naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku predlagatelju S. B. iz S., u iznosu od 8.000,00 (osamtisuća) kuna.
III. Nalaže se Republici Hrvatskoj isplatiti primjerenu naknadu iz točke I. izreke ovog rješenja u roku od 3 (tri) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva predlagatelja Ministarstvu pravosuđa Republike Hrvatske za njezinu isplatu, računajući od dana pravomoćnosti ovog rješenja.
Obrazloženje
Predlagatelj je 12. travnja 2010. podnio zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, pozivom na odredbu članka 27. stavka 1. Zakona o sudovima („Narodne novine“, broj 150/05., 16/07., 113/08., 153/09., 116/10. i 27/11. - dalje: ZS), smatrajući da mu je povrijeđeno ustavno pravo na suđenje u razumnom roku u postupku koji se vodio pred Općinskim sudom u Splitu pod poslovnim brojem P-1344/02 (kasnije pred Županijskim sudom u Splitu, pod poslovnim brojem Gžx-1269/10). Županijski sud u Splitu se rješenjem od 27. prosinca 2010. oglasio stvarno nenadležnim te je dopisom od 13. travnja 2011. spis dostavio Vrhovnom sudu Republike Hrvatske.
Zahtjev je osnovan.
Prema odredbi članka 27. stavka 1. ZS stranka u sudskom postupku koja smatra da nadležni sud nije odlučio u razumnom roku o njezinom pravu ili obvezi ili o sumnji ili o optužbi za kažnjivo djelo, može neposredno višem sudu uputiti zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.
U provedenom postupku Vrhovni sud Republike Hrvatske je na temelju navoda predlagatelja iz zahtjeva, pribavljene preslike spisa Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P- 1344/02 i očitovanja Županijskog suda u Splitu od 5. srpnja 2010., utvrdio slijedeće činjenice odlučne za ocjenu osnovanosti zahtjeva predlagatelja za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku:
Tužitelj S. B. podnio je tužbu Općinskom sudu u Splitu 13. rujna 2002. protiv I- tuženika V. i k. d.o.o. i II-tuženika A. „E.“, radi uspostave prijašnjeg stanja.
Na ročištu održanom 13. studenoga 2002. I-tuženik V. i k. d.o.o. i II- tuženik A. „E.“ su podnijeli odgovor na tužbu. Sud je tužitelju naložio da u roku od 10 dana dostavi izvod iz zemljišnih knjiga za predmetnu nekretninu, a I-tuženiku V. i k. d.o.o. da u roku od 15 dana dostavi isprave vezane za predmet spora, nakon čega je ročište odgodio za 23. siječnja 2003.
Uz podnesak od 29. studenoga 2002. tužitelj je dostavio izvadak iz zemljišnih knjiga za predmetnu nekretninu.
Na ročištu za glavnu raspravu održanom 23. siječnja 2003. sud je na prijedlog tužitelja ročište odgodio. Sud je odredio izvođenje očevida 25. travnja 2003. i izvođenje dokaza građevinskim vještačenjem te je tužitelju naložio u roku od 8 dana dostaviti još jedan primjerak tužbe radi dostave trećoj osobi „L.“ d.d. radi eventualnog miješanja na strani tuženika.
Rješenjem od 23. siječnja 2003. sud je naložio tužitelju u roku od 8 dana uplatiti predujam za građevinsko vještačenje.
Podneskom od 24. travnja 2003. punomoćnik tužitelja je obavijestio sud da je tužitelju otkazao punomoć za zastupanje.
Na ročištu za glavnu raspravu održanom 18. rujna 2009. tužitelj je povukao tužbu u odnosu na II-tuženika A. „E.“ te je predložio izvođenje dokaza saslušanjem svjedoka, nakon čega je sud odgodio ročište.
Na ročištu za glavnu raspravu održanom 11. ožujka 2010. sud je izveo dokaz saslušanjem svjedoka, te je odredio sljedeće ročište za 4. svibnja 2010. radi saslušanja svjedoka koji nije pristupio na ročište određeno za 11. ožujka 2010.
Ročište određeno za 4. svibnja 2010. sud je odgodio obzirom na njega nije pristupio uredno pozvani svjedok.
Sljedeće ročište sud je održano 12. srpnja 2010.
23. rujna 2010. Općinski sud u Splitu je donio presudu.
Povodom žalbe na presudu od 23. rujna 2010. poslovni broj P-344/02 spis je dostavljen Županjskom sudu u Splitu 23. studenoga 2010.
Postupak se vodi pod poslovnim brojem Gžx-1269/10.
Pravno relevantno razdoblje odlučno za ocjenu osnovanosti zahtjeva za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku je razdoblje od podnošenja tužbe 13. rujna 2002. pa do donošenja odluke o zahtjevu za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku 30. lipnja 2011.
Slijedom izloženog, pravno relevantno razdoblje trajalo je ukupno 8 (osam) godina i 9 (devet) mjeseci i 12 (dvanaest) dana.
Prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, duljina predmetnog postupka u trajanju preko 9 godina ne udovoljava zahtjevu suđenja u razumnom roku.
Razmatrajući postupanje nadležnih sudova, ovaj sud ocjenjuje da je Općinski sud u Splitu poduzimao procesne aktivnosti usmjerene ka okončanju postupka, određujući ročišta, no nije postupao dovoljno ažurno i učinkovito. Naime, u radu suda uočen je duži zastoj od 23. siječnja 2003. do 18. rujna 2009. kada sud nije poduzimao radnje u postupku. Navedeno postupanje suda ukazuje da se sud nije u dovoljnoj mjeri rukovodio načelom ekonomičnosti postupka, sadržanom u odredbi članka 10. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08 i 123/08 – dalje: ZPP, u svezi pravnog pravila iz paragrafa 21. Zakona o sudskom vanparničnom postupku iz 1934., koji se primjenjuje temeljem odredbe članka 1. Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. – „Narodne novine“, broj 73/91) i nastojao postupak provesti bez odugovlačenja, u razumnom roku, uz onemogućavanje svake zlouporabe prava, te u smislu članka 311. stavka 2. ZPP koncentrirati raspravljanje tako da se postupak dovrši što prije. Osim toga, sud nije sankcioniranje ponašanje tužitelja u situaciji kada nije uplatio predujam za izvođenje dokaza očevidom i građevinskim vještačenjem.
Postupanje Županijskog suda u Splitu se za sada ne može ocijeniti neažurnim.
Predlagatelj kao tužitelj je svojim držanjem u parnici pridonio trajanju postupka. Naime, nije u roku određenom mu rješenjem od 23. siječnja 2003. uplatio predujam za izvođenje dokaza građevinskim vještačenjem i očevidom, uslijed čega navedeni dokazi nisu izvedeni. Navedeno postupanje tužitelja je utjecalo na nepotrebno produljenje postupka.
U konkretnoj pravnoj stvari nije riječ o činjenično i pravo složenom predmetu.
Slijedom izloženog, Vrhovni sud Republike Hrvatske ocjenjuje da je vođenjem postupka pred nadležnim sudovima, s obzirom na njegovo trajanje u rečenom pravno relevantnom razdoblju, povrijeđeno pravo predlagatelja na suđenje u razumnom roku, zajamčeno odredbom članka 29. stavak 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 85/10. – pročišćeni tekst).
Visinu naknade zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku ovaj sud je utvrdio u iznosu od 8.000,00 kuna, uzevši u obzir postupanje prvostupanjskog i drugostupanjskog suda, doprinos predlagatelja trajanju postupka, kao i socijalne i općepoznato složene i otežane gospodarske prilike u Republici Hrvatskoj.
Stoga je temeljem odredbe članka 28. stavka 1. i 2. ZS odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu, 30. lipnja 2011.
Sudac:
mr. sc. Jadranko Jug, v.r.
Pouka o pravnom lijeku:
Protiv ovog rješenja može se u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa rješenja podnijeti žalba Vrhovnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi u tri primjerka.