Rev-x-240/2011-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-x 240/11-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, u pravnoj stvari tužitelja S. L. naselja Z. z.b.o. iz S., K., … 4, zastupanog po punomoćnicima Z.

V. i F. M., odvjetnicima iz O. V.&M. iz R., … protiv I. tužene T. D. B. iz V. L., …i II. tuženika K. L. iz M. L., Š. dr. A. E. von M. M., oboje zastupani po punomoćnici V. C., odvjetnici u M. L., … te III. tuženika K.&D. d.o.o. M. L., …, zastupanog po punomoćniku V. K., odvjetniku u M. L., …, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Požegi poslovni broj Gž-39/2010-2 od 15. rujna 2010., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Malom Lošinju poslovni broj P-144/09-73 od 16. rujna 2009., u sjednici održanoj 26. studenoga 2013.

r i j e š i o j e :

Ukidaju se presuda Županijskog suda u Požegi poslovni broj Gž-39/2010-2 od 15. rujna 2010. i presuda Općinskog suda u Malom Lošinju poslovni broj P-144/09-73 od 16. rujna 2009. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu 477.897,67 kn, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama pobliže navedenim u izreci te presude, kao i zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška.

Nadalje, tom presudom obavezan je tužitelj nadoknaditi parnični trošak i to I. i II. tuženima od 19.160,20 kn, I. tuženoj pored toga i daljnji trošak od 6.150,00 kn, te III. tuženiku trošak od 37.090,40 kn.

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja te je potvrđena prvostupanjska presuda.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je u smislu odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08 - dalje: ZPP), a koja odredba se u ovom slučaju primjenjuje na temelju odredbe čl. 52. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 84/08) podnio tužitelj iz razloga bitnih povreda odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava.

Tuženici nisu dali odgovor na reviziju tužitelja.

Revizija tužitelja je osnovana.

Postupajući sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP revizijski sud u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. toga Zakona ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. tog Zakona.

Nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP, a na koju povredu revizijski sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP.

Predmet spora je tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu 477.897,67 kn, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

I u postupku pred prvostupanjskim sudom i u postupku pred drugostupanjskim sudom počinjena je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer obje nižestupanjske presude imaju nedostatke radi kojih se ne mogu ispitati, s obzirom da ne sadrže razloge o svim odlučnim činjenicama.

Prvostupanjski sud odbija predmetni tužbeni zahtjev tužitelja jer da nisu ispunjeni uvjeti za vraćanje stečenog bez osnova, s obzirom da ugovor od 10. svibnja 1996. sklopljen između tužitelja i III. tuženika (uz sudjelovanje prednika I. i III. tuženika kao izvršitelja), a temeljem kojeg ugovora je izvršena isplata utuženog iznosa, nije prestao niti na jedan od zakonom predviđenih načina, a da je III. tuženik ispunio svoje obaveze iz tog ugovora u granicama objektivno mogućeg.

K tome, prvostupanjski sud zaključuje da u konkretnom slučaju nisu ispunjene niti pretpostavke za nastanak obaveze tuženih na naknadu štete radi neispunjenja predmetnog ugovora.

Drugostupanjski sud zaključuje da je osnova tužbenog zahtjeva tužitelja u konkretnom slučaju samo obaveza naknade štete, a ne i obaveza vraćanja stečenog bez osnova jer predmetni ugovor nije prestao niti na jedan od zakonom predviđenih načina, pa da stečeno po tom ugovoru ima osnovu koja nije otpala. K tome, drugostupanjski sud zaključuje da nije osnovan zahtjev tužitelja za naknadu štete jer da u konkretnom slučaju ne postoje zakonom propisane pretpostavke za nastanak obaveze tuženih da tužitelju naknade štetu.

Ovdje je prvenstveno za ukazati da je predmet spora vraćanje stečenog bez osnova (kako to na nedvojben način određuje tužitelj), pa nije bilo potrebe ispitivati osnovanost predmetnog tužbenog zahtjeva u smislu postojanja pretpostavki za nastavak obaveze tuženih na naknadu štete tužitelju.

Nižestupanjski sudovi ispuštaju iz vida da je tužitelj u tužbi i tijekom postupka tvrdio da je predmetni Ugovor od 10. svibnja 1996. (zajedno s dodatkom tom Ugovoru) fiktivni ugovor (pravilno bi bilo prividan ugovor), da je prava volja stranaka bila sklapanje ugovora o pružanju pravne pomoći između tužitelja i prednika I. i II. tuženika, da je taj ugovor o pružanju pravne pomoći prestao otkazivanjem punomoći predniku I. i II. tuženika od strane tužitelja, a radi neispunjenja preuzetih obaveza prednika I. i II. tuženika.

Netom navedene okolnosti su od odlučujućeg značaja za ishod spornog odnosa među strankama.

Prema odredbi čl. 66. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine“ broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96 - dalje: ZOO), a koja se odredba u ovom slučaju primjenjuje na temelju odredbe čl. 1163. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine“ broj 35/05), prividan ugovor nema učinka među ugovornim strankama.

Prema st. 2. istog zakonskog članka, ali ako prividan ugovor prikriva neki drugi ugovor, taj drugi važi ako je udovoljeno uvjetima za njegovu pravnu valjanost. Prema čl. 210. st. 1. ZOO, kada dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnova u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, nadoknaditi vrijednost postignute koristi.

Prema čl. 132. st. 1. ZOO raskidom ugovora obje stranke su oslobođene svojih obaveza, izuzev obaveze na naknadu eventualne štete.

Prema st. 2. istog zakonskog članka, ako je jedna strana izvršila ugovor potpuno ili djelomično, ima pravo da joj se vrati ono što je dala.

Ukoliko bi predmetni ugovor bio prividan, on ne bi proizvodio pravne učinke, te ukoliko bi III. tuženik s osnova tog ugovora stekao utuženi iznos ili dio tog iznosa, bio bi ga u obavezi vratiti (čl. 66. st. 1. i čl. 210. st. 1. ZOO).

Ukoliko bi pak taj ugovor prikrivao ugovor tužitelja s prednikom I. i II. tuženih o pružanju pravne pomoći, ukoliko bi taj ugovor o pružanju pravne pomoći bio raskinut radi neispunjenja preuzetih obaveza prednika I. i II. tuženih i to otkazom punomoći, te ukoliko bi prednik I. i II. tuženih po tom ugovoru stekao utuženi iznos ili dio tog iznosa, I. i II. tuženici bili bi u obavezi vratiti tužitelju i to onaj dio koji bi se odnosio na plaćenu, a nepruženu pravnu pomoć (čl. 166. st. 2. i čl. 132. st. 2. ZOO).

No, niti u obrazloženju prvostupanjske presude, a niti u obrazloženju pobijane drugostupanjske presude o prije navedenim činjenicama nisu sadržani nikakvi razlozi, a čime je dakle i u postupku pred prvostupanjskim sudom i u postupku pred drugostupanjskim sudom počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

S obzirom na izneseno, valjalo je na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP ukinuti obje nižestupanjske presude te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

U ponovnom postupku prvostupanjski sud će nakon što otkloni nedostatke na koje mu je ukazano ovim rješenjem, ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu tužitelja te o zahtjevima stranaka za naknadu parničnog troška, a u kojoj odluci će dati potpune razloge o svim odlučnim činjenicama.

U Zagrebu, 26. studenoga 2013.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.