Rev-x-591/2011-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev-x 591/11-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Đure Sesse člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1. M. R. i 2. B. R., oboje iz R., oboje zastupanih po punomoćniku mr. N. V., odvjetniku u R., protiv tuženice C. o. d.d. Z., Filijala Z., koju zastupa punomoćnica L. D., odvjetnica u R., radi naknade štete, odlučujući o revizijama tužitelja i tuženika protiv presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž-2737/08-3 od 16. lipnja 2010., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci broj P- 6313/04-170 od 10. prosinca 2007., u sjednici održanoj 12. rujna 2013.,

p r e s u d i o j e:

I. U odnosu na presudu Županijskog suda u Rijeci broj Gž-2737/08-3 od 16. lipnja 2010. u dijelu kojim je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci broj P-6313/04-170 od 10. prosinca 2007. u dijelu kojim je prvotužitelj odbijen s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva (dio toč. II. izreke) revizija prvotužitelja M. R. odbija se kao neosnovana.

II. U odnosu na presudu Županijskog suda u Rijeci broj Gž-2737/08-3 od 16. lipnja 2010. u dijelu kojim je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci broj P-6313/04-170 od 10. prosinca 2007. u dosuđujućem dijelu iz toč. 1., 4., 6., 8., 10., 13., 15., 17. i 19. (dio toč. I. izreke) i u dijelu kojim je preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci broj P-6313/04-170 od 10. prosinca 2007. u odbijajućem dijelu iz toč. 2., 5., 7., 9., 11., 14., 16. i 18., i prihvaćen tužbeni zahtjev prvotužitelja i za daljnji iznos od 112.419,24 kn (toč. II. izreke), te u dijelu kojim je preinačena navedena prvostupanjska presuda u odbijajućem dijelu iz toč. 20. (za iznos od 146.666,67 kn) i drugotužitelju na ime naknade štete dosuđen daljnji iznos od 146.666,67 kn (toč. III. izreke) revizija tuženice odbija se kao neosnovana.

r i j e š i o j e:

I. Revizija drugotužitelja B. R. odbacuje se kao nedopuštena.

II. Djelomično se prihvaćaju revizije prvotužitelja M. R. i tuženice C. o. d.d. Z., te se ukida presuda Županijskog suda u Rijeci broj Gž-2737/08-3 od 16. lipnja 2010. u dijelu odluke o parničnim troškovima (toč. IV. i V. izreke) i presuda Općinskog suda u Rijeci broj P-6313/04-170 od 10. prosinca 2007. u dijelu odluke o parničnim troškovima pod toč. 21. izreke i u tom se dijelu predmet vraća istom sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

III. Ostavlja se da se o troškovima povodom revizije odluči u konačnoj odluci.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„1. Tuženik je dužan platiti tužitelju R. M. s naslova štete na vozilu naknadu u iznosu od 4.900,00 Kn sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude 10. 12. 2007. godine pa do isplate po stopi od 15% godišnje, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

2. Odbija se preostali dio Ad. 1. tužbenog zahtjeva.

3. Odbija se Ad. 2. tužbenog zahtjeva koji glasi:

„Tuženik je dužan platiti tužitelju R. M. naknadu s naslova troškova vještačenje štete na automobilu u iznos od 210,00 Kn sa zakonskom zateznom kamatom od 26. 10. 2004. godine do isplate, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.“

4. Tuženik je dužan platiti tužitelju R. M. s naslova troškova prijevoza vozila iznos od 441,66 Kn sa zakonskom zateznom kamatom na iznos od 147,33 Kn od 29. 05. 1994. godine, a na iznos od 294,33 Kn od 04. 10. 1994. godine do isplate, po stopi kako slijedi: do 30. 05. 1994. godine po Zakonu i Uredbama, od 31. 05. 1994. godine do 30. 06. 1994. godine po stopi od 30%, od 01. 07. 1994. godine do 07. 05. 1996. godine po stopi od 22%, od 08. 05. 1996. godine do 10. 09. 1996. godine po stopi od 24%, od 11. 09. 1996. godine do 30. 06. 2002. godine po stopi od 18% i od 01. 07. 2002. godine po stopi od 15%, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

5. Odbija se preostali dio Ad. 3. tužbenog zahtjeva.

6. Tuženik je dužan platiti tužitelju R. M. s naslova neimovinske štete iznos od 18.366,65 Kn sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude 10. 12. 2007. godine do isplate po stopi od 15% godišnje, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

7. Odbija se preostali dio Ad. 4. tužbenog zahtjeva.

8. Tuženik je dužan platiti tužitelju R. M. iznos od 135,57 Kn s naslova troškova liječenja i participacije sa zakonskom zateznom kamatom na iznos od 10,00 Kn od 10. 06. 1994. godine, na iznos od 43,26 Kn od 11. 06. 1994. godine, na iznos od 26,66 Kn od 12. 07. 1994. godine i na iznos od 55,65 Kn od 09. 08. 1994. godine do isplate po stopi kako slijedi: od 10. 06. 1994. godine do 30. 06. 1994. godine po stopi od 30%, od 01. 07. 1994. godine do 07. 05. 1996. godine po stopi od 22% , od 08. 05. 1996. godine do 10. 09. 1996. godine po stopi od 24%, od 11. 09. 1996. godine do 30. 06. 2002. godine po stopi od 18% i od 01. 07. 2002. godine po stopi od 15%, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

9. Odbija se preostali dio Ad. 5. tužbenog zahtjeva.

10. Tuženik je dužan platiti tužitelju R. M. iznos od 508,65 Kn s naslova izgubljene zarade za vrijeme bolovanja sa zakonskom zateznom kamatom na iznos od 289,36 Kn od 01.

09. 1994. godine, na iznos od 137,95 Kn od 01. 10. 1994. godine i na iznos od 81,34 Kn od 01. 11. 1994. godine do isplate po stopi kako slijedi: od 01. 09. 1994. godine do 07. 05. 1996. godine po stopi od 22%, od 08. 05. 1996. godine do 10. 09. 1996. godine po stopi od 24%, od 11. 09. 1996. godine do 30. 06. 2002. godine po stopi od 18% i od 01. 07. 2002. godine po stopi od 15%, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

11. Odbija se preostali dio Ad. 6. tužbenog zahtjeva.

12. Odbija se Ad. 7. tužbenog zahtjeva koji glasi:

„Tuženik je dužan platiti tužitelju R. M. s naslova naknade štete zbog izgubljenog toplog obroka iznos od 1.370,64 Kn sa zakonskom zateznom kamatom na iznos od 924,12 Kn od 01. 09. 1994. godine, na iznos od 369,47 Kn od 01. 10. 1994. godine i na iznos od 77,05 Kn od 01. 11. 1994. godine do isplate sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.“

13. Tuženik je dužan platiti tužitelju R. M. iznos od 600,00 Kn s naslova naknade za troškove pojačane ishrane za vrijeme bolovanja sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude 10. 12. 2007. godine do isplate po stopi od 15% godišnje, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

14. Odbija se preostali dio Ad. 8. tužbenog zahtjeva.

15. Tuženik je dužan platiti tužitelju R. M. s naslova troškova sahrane i nadgrobnog spomenika za pok. R. M. iznos od 8.853,38 Kn sa zakonskom zateznom kamatom kako slijedi: na iznos od 450,00 Kn od 01. 06. 1994. godine, na iznos od 905,91 Kn od 02. 06. 1994. godine, na iznos od 208,33 Kn od 08. 06. 1994. godine, na iznos od 6.759,91 Kn od 15.

07. 1994. godine, na iznos od 236,73 Kn od 20. 07. 1994. godine, na iznos od 292,50 Kn od 27. 07. 1994. godine po stopi kako slijedi: od 01. 06. 1994. godine do 30. 06. 1994. godine po stopi od 30%, od 01. 07. 1994. godine do 07. 05. 1996. godine po stopi od 22%, od 08. 05. 1996. godine do 10. 09. 1996. godine po stopi od 24%, od 11. 09. 1996. godine do 30. 06. 2002. godine po stopi od 18% i od 01. 07. 2002. godine po stopi od 15%, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

16. Odbija se preostali dio Ad. 9. tužbenog zahtjeva.

17. Tuženik je dužan platiti tužitelju R. M. s naslova naknade za pretrpljene duševne boli zbog gubitka supruge R. M. iznos od 73.333,33 Kn sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude 10. 12. 2007. godine do isplate po stopi od 15% godišnje, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

18. Odbija se preostali dio Ad. 10. tužbenog zahtjeva.

19. Tuženik je dužan platiti tužitelju R. B. s naslova naknade za pretrpljene duševne boli zbog gubitka majke R. M. iznos od 73.333,33 Kn sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude 10. 12. 2007. godine do isplate po stopi od 15% godišnje, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

20. Odbija se preostali dio Ad. 11. tužbenog zahtjeva.

21. Tuženik je dužan platiti tužiteljima parnični trošak u iznosu od 51.373,96 Kn, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.“

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženice kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda u dosuđujućem dijelu iz toč. 1., 4., 6., 8., 10., 13., 15., 17. i 19., te u odluci o troškovima postupka iz toč. 21. izreke (toč. I. izreke) djelomično je prihvaćena žalba prvotužitelja i preinačena je prvostupanjska presuda u odbijajućem dijelu iz toč. 2., 5., 7., 9., 11., 14., 16. i 18., te je prvotužitelju na ime naknade štete dosuđen i daljnji iznos od 112.419,24 kn, dok je s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva prvotužitelj odbijen (toč. II. izreke), djelomično je prihvaćena žalba drugotužitelja i preinačena prvostupanjska presuda u odbijajućem dijelu iz toč. 20. izreke (za iznos od 146.666,67 kn), te je naloženo tuženici da drugotužitelju B. R. na ime naknade štete isplati i daljnji iznos od 146.666,67 kn (toč. III. izreke), pod toč. IV. izreke naloženo je tuženiku da tužiteljima isplati daljnji iznos parničnih troškova od 78.204,51 kn, dok su s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu parničnih troškova tužitelji odbijeni i konačno pod toč. V. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na žalbu.

Protiv drugostupanjske presude u dijelu s kojim nisu uspjeli u postupku reviziju su podnijeli tužitelji zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlažu Vrhovnom sudu Republike Hrvatske da prihvati reviziju i preinači pobijanu presudu u odbijajućem dijelu uz dosudu parničnih troškova, podredno u pobijanom dijelu nižestupanjske presude ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Tužitelji su popisali troškove revizije.

Protiv drugostupanjske presude u dijelu s kojim nije uspjela u postupku reviziju je podnijela tuženica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da revizijski sud ukine nižestupanjske presude u pobijanom dijelu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Tuženica je popisala troškove revizije.

U odgovoru na reviziju tuženice tužitelji su predložili reviziju istu odbiti kao neosnovanu. Tužitelji su popisali trošak odgovora na reviziju.

Na reviziju tužitelja nije odgovoreno.

Revizija prvotužitelja i revizija tuženice su djelomično osnovane (samo u pogledu odluke o troškovima), dok je revizija drugotužitelja nedopuštena.

Prema odredbi čl. 392. a) st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08 – dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ovoga Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ovoga Zakona.

U postupku pred nižestupanjskim sudovima nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Prvotužitelj određeno ne navodi u čemu se sastoji i koja bi to bitna povreda odredaba parničnog postupka bila učinjena u postupku pred nižestupanjskim sudovima. Stoga, sukladno odredbi čl. 392. a) st. 1. ZPP revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka nije bilo niti moguće uzeti u razmatranje.

Tuženik ističući revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP i čl. 354. st. 1. u svezi čl. 8. ZPP u stvari izražava nezadovoljstvo ocjenom nižestupanjskih sudova glede jednakog doprinosa svih sudionika prometne nezgode nastanku iste (svaki u 1/3 dijela), preocjenjuje izvedene dokaze i prigovara pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja, a to sukladno odredbi čl. 385. st. 1. ZPP nisu razlozi zbog kojih je dopušteno podnijeti reviziju.

U odnosu na ostale revizijske navode prvotužitelja i tuženice koji se odnose na revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, ovaj sud upućuje na razloge drugostupanjske presude glede odluke o glavnoj stvari, koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud na temelju čl. 396. a) ZPP.

Na internetskim stranicama uz ovu presudu objavit će se presuda Županijskog suda u Rijeci broj Gž-2737/08-3 od 16. lipnja 2010. osim u dijelu odluke o parničnim troškovima.

Slijedom izloženog valjalo je odlučiti kao u izreci presude (toč. I. i II.) na temelju odredbe čl. 393. u vezi čl. 396. a) ZPP.

Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženici platiti drugotužitelju B. R. s naslova naknade za pretrpljene duševne boli zbog gubitka majke M. R. iznos od 73.333,33 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom (toč. 19. izreke), dok je pod toč. 20. izreke drugotužitelj odbijen s preostalim dijelom Ad. 11. tužbenog zahtjeva (list 341 spisa – drugotužitelj je s naslova naknade za pretrpljene duševne boli zbog gubitka majke zahtijevao isplatu iznosa od 260.000,00 kn).

Presudom suda drugog stupnja pod toč. III. izreke djelomično je prihvaćena žalba drugotužitelja i preinačena presuda suda prvog stupnja u odbijajućem dijelu iz toč. 20. izreke i to za iznos od 146.666,67 kn, te je slijedom toga naloženo tuženici platiti drugotužitelju na ime naknade štete za pretrpljene duševne boli zbog gubitka majke i daljnji iznos od 146.666,67 kn. Pritom je drugostupanjski sud propustio odlučiti o žalbi drugotužitelja glede odbijajućeg dijela za iznos od 40.000,00 kn.

Prema odredbi čl. 377. a) st. 1. ZPP ako je drugostupanjski sud propustio odlučiti glede svih dijelova presude koji se pobijaju žalbom ili ako je propustio donijeti sve odluke koje je odbacujući, odnosno odbijajući ili prihvaćajući žalbu trebalo donijeti ili ako je propustio odlučiti u pogledu jedne ili više žalbi, žalitelj može u roku od 15 dana od dostave drugostupanjske odluke predložiti drugostupanjskom sudu da svoju odluku dopuni.

Prema stavku 5. citirane zakonske odredbe na postupak u povodu prijedloga iz stavka 1. ovog članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe čl. 339. do 341. ovoga Zakona.

U konkretnom slučaju drugotužitelj nije stavio prijedlog za donošenje dopunske drugostupanjske presude u smislu odredbe čl. 377. a) ZPP. Stoga imajući na umu naprijed citiranu zakonsku odredbu, te odredbu čl. 339. st. 1. i 2. ZPP smatra se da je drugotužitelj (sada revident) kao žalitelj odustao od dijela žalbe kojim je pobijao prvostupanjsku presudu u odbijajućem dijelu za iznos od 40.000,00 kn.

S tim u svezi, drugotužitelj revizijom nije ovlašten pobijati drugostupanjsku presudu u tom dijelu, a upravo je tih 40.000,00 kn jedini iznos s kojim nije uspio u predmetnom postupku.

Zbog navedenog, valjalo je reviziju drugotužitelja odbaciti kao nedopuštenu – čl. 392. s. 1. ZPP (toč. I. izreke rješenja).

Odluke nižestupanjskih sudova o parničnim troškovima (presuda suda prvog stupnja u toč. 21. izreke i presuda suda drugog stupnja dio toč. I., IV. i V. izreke) nije moguće prihvatiti.

Nižestupanjski sudovi su o parničnim troškovima odlučili primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP dosudivši tužiteljima parnične troškove obzirom na konačni uspjeh u sporu koji prema prvostupanjskom sudu iznosi 21%, a prema drugostupanjskom sudu 51%, obzirom je presuda prvostupanjskog suda djelomično preinačena u odbijajućem dijelu.

U konkretnom slučaju radi se o postupku za naknadu štete u kojem je prvotužitelj uspio s dijelom svog zahtjeva (djelomično prihvaćanje tužbenog zahtjeva), slijedom čega djelomični neuspjeh prvotužitelja (za dio odbijenog tužbenog zahtjeva) predstavlja razmjeran uspjeh tuženice u sporu.

Stoga je, prema pravnom shvaćanju ovog suda, a suprotno shvaćanju nižestupanjskih sudova, nakon utvrđivanja visine opravdanih parničnih troškova prvotužitelja i tuženika, pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP, valjalo izvršiti prijeboj tih troškova.

Međutim, zbog pogrešnog pravnog shvaćanja prvostupanjski sud propustio je utvrditi sve činjenice relevantne za obračun parničnih troškova radi čega je na temelju čl. 395. st. 2. ZPP prihvaćanjem revizije prvotužitelja i tuženice valjalo nižestupanjske presude ukinuti u odluci o troškovima postupka i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovni postupak (toč. II. izreke rješenja).

Odluka o troškovima revizijskog postupka temelji se na odredbi čl. 166. ZPP (toč. III. izreke rješenja).

U Zagrebu, 12. rujna 2013.

Predsjednica vijeća:

Davorka Lukanović-Ivanišević, v.r.