Gž-246/2005-2 · Županijski sud u Varaždinu

Broj: Gž.246/05-2

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu, po sucu toga suda Dubravki Vinceković, kao sucu pojedincu u ovršnom predmetu ovrhovoditelja P. K. iz S., ..., zastupanog po punomoćniku T. C., odvjetniku iz V., protiv ovršenika Š. V. C. u stečaju, zastupanog po stečajnoj upravitelljici M. H., radi ovrhe na žiro-računu, a povodom žalbe ovršenika izjavljene protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Varaždinu od 10. veljače 1999. g. broj Ovr.901/99-2, dana 18. veljače 2005. godine,

r i j e š i o j e :

Žalba ovršenika odbija se kao neosnovana i potvrđuje se rješenje o ovrsi Općinskog suda u Varaždinu broj Ovr.901/99-2 od 10. veljače 1999. godine.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem o ovrsi određena je ovrha pljenidbom i prijenosom novčane tražbine, sukladno prijedlogu za ovrhu ovrhovoditelja.

Pravodobno izjavljenom žalbom ovršenik pobija navedeno rješenje ne navodeći zakonske žalbene razloge, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači u smislu žalbenih navoda, odnosno ukine i predmet vrati istom sudu na ponovni postupak.

Žalba ovršenika nije osnovana.

Prvostupanjski sud je pobijanim rješenjem o ovrsi udovoljio ovršnom prijedlogu ovrhovoditelja i odredio ovrhu pljenidbom i prijenosom novčane tražbine, radi namirenja novčane tražbine ovrhovoditelja, a temeljem ovršne isprave koju predstavlja pravomoćna i ovršna presuda prvostupanjskog suda broj P.1101/98 od 26. listopada 1998. g.

Žalba ovršenika svodi se isključivo na prijedlog za odgodu ovrhe, budući da ovršenik u žalbi ne navodi niti jedan od razloga iz čl. 46 st. 2 toč. 1 – 11 Ovršnog zakona (dalje: OZ) zbog kojih se može pobijati rješenje o ovrsi doneseno na temelju ovršne isprave, navodeći jedino da je ovrhovoditelj u prijedlogu za ovrhu predložio dva predmeta ovrhe, predlažući da se ovrha ograniči samo na jedan od predloženih predmeta ovrhe, jer su dovoljno za ostvarenje potraživanja ovrhovoditelja, pozivajući se na odredbu čl. 5 OZ-a, dok se ostali žalbeni navodi odnose isključivo na obrazloženje prijedloga za odgodu ovrhe.

Žalbeni navodi ovršenika nemaju nikakvog utjecaja u odnosu na ocjenu pravilnosti i zakonitosti pobijanog rješenja o ovrsi.

Prije svega valja navesti da prema odredbi čl. 20 OZ-a sud određuje ovrhu na temelju ovršne ili vjerodostojne isprave, a ovršna isprava je, među ostalima i ovršna sudska odluka, sukladno odredbi čl. 21 st. 1 OZ-a.

Sudskom odlukom, prema odredbi čl. 22 st. 1 istog Zakona, smatra se, među ostalima i presuda donesena u postupku pred sudom, a sudska odluka kojom je naloženo ispunjenje tražbine na neko davanje ili činjenje, ovršna je ako je postala pravomoćna i ako je protekao rok za dobrovoljno ispunjenje, sukladno odredbi čl. 23 st. 1 OZ-a.

Kako se ovršni prijedlog ovrhovoditelja temelji na pravomoćnoj i ovršnoj presudi prvostupanjskog suda broj P.1101/98 od 26. listopada 1998. g. i u odnosu na obvezu utvrđenu navedenom presudom, prvostupanjski sud je osnovano udovoljio ovršnom prijedlogu ovrhovoditelja i odredio ovrhu na žiro-računu ovršenika radi namirenja novčane tražbine ovrhovoditelja.

U pogledu žalbenog prijedloga ovršenika da se ovrha ograniči samo na jedan od predloženih predmeta ovrhe u prijedlogu ovrhovoditelja, valja navesti da u smislu odredbe čl. 5 st. 1 OZ-a sud određuje ovrhu onim sredstvom i na onim predmetima koji su navedeni u ovršnom prijedlogu, dok će u slučaju kada je predloženo više sredstava ili predmeta ovrhe, sud, na prijedlog ovršenika, ograničiti ovrhu samo na neke od tih sredstava, odnosno predmeta, ako su dovoljni za ostvarenje tražbine, skladno odredbi čl. 5 st. 2 OZ-a

Dakle, ovršenik je u smislu odredbe čl. 5 st. 2 OZ-a ovlašten predložiti da se ovrha ograniči na neke od više sredstava, odnosno predmeta ovrhe predloženih u ovršnom prijedlogu ovrhovoditelja, međutim, u konkretnom slučaju prvostupanjski sud je pobijanim rješenjem o ovrsi odredio ovrhu na žiro-računu ovršenika, odnosno ograničio ovrhu na jedan od predmeta predloženih u ovršnom prijedlogu ovrhovoditelja, zbog čega je žalbeni prijedlog ovršenika bespredmetan.

Kako ovršenik u žalbi ne navodi niti jedan od razloga iz čl. 46 OZ-a koji bi imao bilo kakvog utjecaja u odnosu na provođenje ovrhe određene na temelju pravomoćne i ovršne sudske presude, žalbenim navodima ovršenika nije dovedena u sumnju pravilnost pobijanog rješenja o ovrsi, pa je valjalo žalbu ovršenika kao neosnovanu odbiti i potvrditi rješenje o ovrsi prvostupanjskog suda temeljem odredbe čl. 380 toč. 2 Zakona o parničnom postupku u vezi s čl. 19 OZ-a.

U Varaždinu, 18. veljače 2005. godine.

S U D A C :

Dubravka Vinceković, v. r.