Gzp-973/2007-7 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Gzp 973/07-7

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sucu Aleksandru Peruzoviću, u pravnoj stvari predlagatelja R. K. iz V. V. ..., zastupanog po punomoćniku Ž. A., odvjetniku u K., ..., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko-upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, rješavajući o zahtjevu predlagatelja od 11. prosinca 2007., dana 10. lipnja 2008.,

r i j e š i o j e:

I. Predlagatelju R. K. iz V. određuje se primjerena naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku u iznosu od 20.000,00 kn (dvadesettisućakuna).

II. Nalaže se Republici Hrvatskoj isplatiti primjerenu naknadu iz toč. I. izreke ovog rješenja u roku od 3 (tri) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva predlagatelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

Obrazloženje

Predlagatelj je 11. prosinca 2007. podnio zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, u smislu odredbe čl. 27. st. 1. i 2. Zakona o sudovima ("Narodne novine", broj 150/05, 16/07 dalje: ZS), smatrajući da mu je povrijeđeno ustavno pravo na suđenje u razumnom roku zbog nedonošenja sudske odluke u razumnom roku i dugog trajanja postupka vođenog kod Općinskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem Pr-11839/02 (prije poslovni broj Pn-1548/96), koji se, u vrijeme podnošenja zahtjeva nalazio kod Županijskog suda u Zagrebu.

Zahtjev je osnovan.

Prema odredbi iz čl. 27. st. 2. ZS stranka u sudskom postupku koja smatra da nadležni sud nije odlučio u razumnom roku o njezinom pravu ili obvezi ili o sumnji ili o optužbi za kažnjivo djelo, može neposredno višem sudu uputiti zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

U provedenom postupku Vrhovni sud Republike Hrvatske je na temelju navoda predlagatelja iz zahtjeva, pribavljene preslike spisa Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-11839/02 (prije poslovni broj Pn-1548/96) i očitovanja Općinskog suda u Zagrebu od 3. travnja 2008., utvrdio slijedeće činjenice odlučne za ocjenu osnovanosti zahtjeva predlagatelja za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, zajamčenog odredbom čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", br. 41/01 - pročišćeni tekst, 55/01-dalje: Ustav):

- da je 8. svibnja 1995. predlagatelj kao tužitelj podnio tužbu Općinskom sudu u Garešnici protiv tuženika Hrvatske šume radi naknade štete zbog povrede na radu 8. svibnja 1995. te se predmet vodio pod poslovnim brojem P-79/95;

- da je sud odgodio ročište zakazano za 14. lipnja 1995. zbog nedolaska tuženika, a na ročištu od 20. srpnja 1995. je zbog nedolaska uredno pozvanih stranaka utvrđeno da je nastupilo mirovanje;

- da je tuženik dostavio sudu odgovor na tužbu 20. prosinca 1995., a na ročištu održanom 22. prosinca 1995. se sud rješenjem oglasio mjesno nenadležnim i ustupio spis Općinskom sudu u Zagrebu kao mjesno nadležnom sudu kod kojeg se predmet vodio pod novim poslovnim brojem Pn-1548/96;

- da je na ročištu održanom 3. veljače 1997. sud raspravljao o meritumu spora, a na ročištu od 6. svibnja 1997. je saslušao svjedoke M. I., I. T. i S. Z.;

- da je na ročištu održanom 20. lipnja 1997. nakon saslušanja svjedoka G. T. i tužitelja sud udovoljio prijedlogu tužitelja i odredio provođenje medicinskog vještačenja po vještacima dr. B. i dr. M., koji su dostavili u spis nalaz i mišljenje 19. ožujka 1999;

- da je na ročištu održanom 14. lipnja 1999. sud zaključio glavnu raspravu te je presudom poslovni broj Pn-1548/96 djelomično prihvaćen i djelomično odbijen tužbeni zahtjev;

- da je protiv navedene presude tuženik podnio žalbu 28. ožujka 2000. te je cijeli spis uz popratno izvješće dostavljen Županijskom sudu u Zagrebu radi donošenja odluke o podnesenoj žalbi;

- da je rješenjem poslovni broj Gž-4255/00-2 od 2. travnja 2002. ukinuta presuda Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1548/96 od 14. lipnja 1999. u pobijanom dosuđujućem dijelu te je predmet u tom dijelu vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje;

- da je na ročištu održanom 21. siječnja 2003. sud odredio provođenje vještačenja po vještaku šumarske struke I. B. koji je svoj nalaz i mišljenje dostavio u spis 24. veljače 2004;

- da je tuženik u podnesku od 3. rujna 2004. prigovorio nalazu i mišljenju vještaka, nakon čega je sud održao ročišta 21. rujna 2004. i 2. prosinca 2004. na kojem je naložio tuženiku da dostavi sudu i vještaku Pravilnik o zaštiti na radu te je dopisom od 3. prosinca 2004. zatraženo od Opće bolnice u O. dostava podatka o ozljeđivanju tužitelja, po čemu je postupljeno;.

- da je 5. travnja 2005. dostavljen sudu dopunski nalaz i mišljenje vještaka I. B. dipl. inž.;

- da je na ročištu održanom 1. prosinca 2005. tužitelj predložio dopunsko saslušanje vještaka na okolnost nošenja zaštitne opreme i odjeće, zbog čega je sud odredio saslušati vještaka koji nije pristupio na ročišta zakazana za 7. ožujka 2006. i 22. svibnja 2006;

- da je na ročištu održanom 4. srpnja 2006. sud proveo dokaz saslušanjem vještaka I. B. nakon čega je na ročištu održanom 21. studenoga 2006. zaključio glavnu raspravu;

- da je na ročištu od 5. prosinca 2006. sud donio i objavio presudu poslovni broj Pr- 11839/02 kojom je djelomično prihvaćen i djelomično odbijen tužbeni zahtjev;

- da je protiv navedene presude tužitelj podnio žalbu 9. ožujka 2007. a tuženik je podnio žalbu 12. ožujka 2007. te je cijeli spis uz popratno izvješće dostavljen Županijskom sudu u Zagrebu radi donošenja odluke o podnesenim žalbama;

- da je presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžr-1037/07-2 od 29. siječnja 2008. potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-11839/02 od 5. prosinca 2006. koju presudu je tužitelj zaprimio 12. ožujka 2008. po punomoćniku Ž. A., odvjetniku u K.

Pravno relevantno razdoblje odlučno kod ocjene pripada li predlagatelju pravo na zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, u pravilu je razdoblje od podnošenja tužbe do donošenja odluke o zahtjevu predlagatelja.

Međutim, predlagatelj je kao tužitelj u parničnom predmetu podnio tužbu 8. svibnja 1995. pa u konkretnom slučaju pravno relevantno razdoblje za ocjenu osnovanosti zahtjeva predlagatelja teče tek od 6. studenoga 1997. (od kada se primjenjuje Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda koji je stupio na snagu 5. studenoga 1997.- NN Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99 – pročišćeni tekst, 8/99-ispr., 14/02) i traje do 12. ožujka 2008. kada je predlagatelj kao tužitelj zaprimio presudu Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžr-1037/07-2 od 29. siječnja 2008. kojom je pravomoćno dovršen parnični postupak. Dakle, predmetni parnični postupak je trajao 10 (deset) godina, 4 (četiri) mjeseca i 6 (šest) dana.

Prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske nadležni Općinski sud u Zagrebu je unatoč brojnim poduzetim radnjama u postupku (održavanju ročišta, određivanju provođenja medicinskog vještačenja i vještačenja po vještaku šumarske struke, koja vještačenja su provedena, saslušavanjem svjedoka na ročištima, kao i saslušanjem vještaka, pribavljanjem potrebne dokumentacije važne za presuđenje) ipak postupao neažurno zanemarujući načelo ekonomičnosti postupka iz odredbe čl. 10. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03). Činjenica da je predmet bio drugi put u žalbenom stadiju i da je pravomoćno dovršen, ne može opravdati duljinu postupka (preko četrnaest godina od podnošenja tužbe) koji je hitne naravi i od posebnog značaja za predlagatelja, jer je vođen radi naknade štete zbog povrede na radu.

Stoga Vrhovni sud Republike Hrvatske ocjenjuje da je ukupnim trajanjem sudskog postupka i postupanjem sudova u pravno relevantnom razdoblju povrijeđeno pravo predlagatelja na suđenje u razumnom roku zajamčeno odredbom iz čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske.

Prema ocjeni ovoga, u konkretnom slučaju nije riječ se o složenom predmetu, koja bi okolnost eventualno mogla opravdati duljinu parničnog postupka, a predlagatelj kao tužitelj nije tome doprinio.

Imajući na umu trajanje postupka i neažurno postupanje sudova ovaj sud ocjenjuje da je predlagateljev zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku osnovan. Visinu naknade u iznosu od 20.000,00 kn (dvadesettisućakuna) je Vrhovni sud Republike Hrvatske odmjerio uzimajući u obzir sve navedene okolnosti, kao i prirodu i vrstu spora (radni spor), uz uvažavanje ukupnih gospodarskih prilika u Republici Hrvatskoj.

Slijedom navedenog, valjalo je temeljem odredbe iz čl. 28. st. 1. i 2. ZS, riješiti kao u izreci.

U Zagrebu, 10. lipnja 2008.

S U D A C

Aleksandar Peruzović, v. r.

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti ustavna tužba.