I Kž-74/2011-6 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: I Kž 74/11-6

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Dražena Tripala, kao predsjednika vijeća, te Vesne Vrbetić, Žarka Dundovića, dr. sc. Zdenka Konjića, i mr. sc. Marina Mrčele, kao članova vijeća uz sudjelovanje više sudske savjetnice Tanje Pavelin-Borzić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. N. J. i dr., zbog kaznenih djela iz čl. 173. st. 2. KZ i dr., odlučujući o žalbi opt. A. S. podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Rijeci od 13. srpnja 2010. godine br. K-16/10, u sjednici održanoj 9. veljače 2011. godine,

p r e s u d i o j e :

Odbija se kao neosnovana žalba opt. A. S. i potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

Županijski sud u Rijeci, presudom od 13. srpnja 2010. godine br. K-16/10, proglasio je krivima opt. N. J. i opt. A. S. zbog kaznenog djela protiv vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom, zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 2. KZ (propušteno je navesti u svezi čl. 41. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona, „NN“ br. 71/06) i na temelju istih zakonskih propisa, uz primjenu čl. 173. st. 8. i čl. 58. st. 3. KZ, opt. N. J. osudio na kaznu zatvora u trajanju od šest (6) mjeseci u koju mu je uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 23. rujna 2009. do 7. listopada 2009. i koju kaznu mu je na temelju čl. 54. st. 1., 2. i 3. KZ zamijenio radom za opće dobro na slobodi u trajanju od 60 radnih dana, koje je dužan izvršiti u roku od tri (3) mjeseca. Ukoliko opt. N. J. ne izvrši u cijelosti ili djelomično rad za opće dobro na slobodi, istekom određenog roka sud donosi odluku o izvršenju kazne zatvora u trajanju razmjerno neizvršenom radu za opće dobro.

Na temelju čl. 173. st. 2. KZ u svezi čl. 41. Zakona o izmjenama i dopunama KZ uz primjenu čl. 57. st. 4. toč. b. KZ opt. A. S. je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od dvije (2) godine, u koju mu je uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 24. rujna 2009. godine do 7. listopada 2009. godine.

Na temelju čl. 173. st. 7. KZ od opt. N. J. oduzima se droga kokain u količini od 6,92 gr i digitalna vaga marke M. i marke L. temelju čl. 82. KZ opt. A. S. dužan je na ime postignute imovinske koristi platiti iznos 2.100,00 kn.

Na temelju čl. 122. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (NN br. 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02 i 115/06, u nastavku: ZKP) opt. N. J. i opt. A. S. su obvezani na platež troškova kaznenog postupka u paušalnom iznosu od po 1.500,00 kn svaki.

I Kž 74/11-6

Protiv te presude žali se opt. A. S. po branitelju N. S., odvjetniku iz R., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i opt. A. S. oslobodi od optužbe, ili ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži da se izvijesti o sjednici vijeća.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, u pismenom podnesku od 26. siječnja 2011. godine br. KŽ-DO-93/11, predložio je da se žalba odbije kao neosnovana.

Sjednica vijeća održana je u odsutnosti stranaka koje nisu pristupile, a dostava poziva za državnog odvjetnika i branitelja optuženika, koji je obavijest primio putem faksa i telefonskim putem, je bila uredno iskazana, dok se za opt. A. S. vratila s oznakom nepoznat, iako je poslana na adresu koju je u postupku prijavio kao adresu prebivališta.

Žalba nije osnovana.

Optuženik S. se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP navodeći, da su razlozi o odlučnim činjenicama u znatnoj mjeri proturječni što argumentira tvrdnjom, da nema niti jedan materijalni dokaz koji bi upućivao da je optuženik počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret, čime optuženik u stvari osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja.

S obzirom da razlozi, navedeni u pobijanoj presudi, nisu proturječni, nije osnovana žalba optuženika zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka na koju ukazuje, a ispitivanjem prvostupanjske presude na temelju čl. 379. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP nije utvrđeno niti da bi bila ostvarena koja od postupovnih povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, a nije niti povrijeđen kazneni zakon na štetu optuženika.

Nije osnovana niti žalba opt. S. zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

U pravu je optuženik kada navodi da prvostupanjski sud nije raspolagao materijalnim tragovima u vidu otisaka papilarnih linija, ili biološkim tragovima koji bi povezivali optuženika s kokainom nađenim kod opt. J.. Međutim, pobijana presuda se ne temelji na materijalnim tragovima koje spominje žalba, već na obrani opt. J. koji je vrlo detaljno opisao da je kokain, koji je od njega oduzet, kupio od opt. S.. Naveo je da ga je opt. S. nazvao i rekao da bi došao kod njega, što je i učinio i rekao da ima nešto interesantno. Izvadio je vrećicu sa kokainom i ponudio mu da uzme dio, gram po cijenio od 300,00 kn. Dio kokaina su izvagali, vagom koju je donio opt. S., prepakirali u devet vrećica, za što je on platio 2.100,00 kn S.. Vagu je opt. S. ostavio kod njega s namjerom da je uzme sutradan.

Ta vaga, marke M. je pronađena pretragom kod opt. J., kao i kokain u količini o kojoj je govorio i koji je bio pakiran u devet paketića. Kod opt. J. je pronađena još jedna digitalna vaga marke L. što dodatno daje uvjerljivost njegovoj obrani da je drugu vagu donio opt. S., koji niti ne poriče da je tog dana bio kod opt. J..

I Kž 74/11-6

Osim toga, na oduzetoj novčanici od opt. S. provedenim vještačenjem je utvrđena prisutnost kokaina pa i iz navedenog proizlazi da mu manipulacija tom vrstom droge nije nepoznata.

S obzirom na sve navedeno, osnovano je prvostupanjski sud prihvatio obranu J. kao uvjerljivu, zaključujući da nije dana samo s namjerom da za sebe ishodi povoljniji položaj u postupku, koji bi rezultirao blažim kažnjavanjem uz primjenu čl. 173. st. 8. KZ.

Unatoč takvoj mogućnosti na koju se ukazuje žalbom, opt. S., nije životno da bi netko samo iz tog razloga neosnovano teretio nekoga za ovako teško kazneno djelo, samo radi poboljšanja svog položaja u postupku, ukoliko to i nije prodavatelj droge. Stoga utvrđenja suda prvog stupnja prihvaća i Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja.

Iz navedenih razloga, nije osnovana žalba zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

Odluka o kaznenoj sankciji i oduzimanju imovinske koristi ispitana je na temelju čl. 382. ZKP jer žalba zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja podnesena u korist optuženika sadrži u sebi i žalbu iz tih žalbenih osnova.

Na temelju pravilno utvrđenih i ocijenjenih okolnosti koje utječu na odabir vrste i visine kazne, opt. S. je izrečena najblaža kazna za odnosno kazneno djelo koja se može izreći uz primjenu zakonskih odredbi o sudskom ublažavanju kazne, pa stoga nema uvjeta za još blaže kažnjavanje.

S obzirom da nitko ne može zadržati imovinsku korist ostvarenu kaznenim djelom, ista je pravilno opt. S. oduzeta u iznosu koji mu je opt. J. za drogu platio. Slijedom svih navedenih razloga, na temelju čl. 387. ZKP odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 9. veljače 2011. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Tanja Pavelin-Borzić, v.r.

Dražen Tripalo, v.r.