Rev-617/2002-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan, kao predsjednice vijeća, te Vjere Delić, dr. sc. Ivana Kaladića, Gordane Matasić- Špoljarić i mr. sc. Andrije Erakovića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice P. d.d. S., koju zastupa M. R. odvjetnik iz Z., protiv tuženice Republike Hrvatske koju je zastupalo Državno pravobraniteljstvo Republike Hrvatske, sada nadležno Državno odvjetništvo, radi isplate, rješavajući reviziju tuženice protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Zagrebu, br. Gž-9390/00 od 21. studenoga 2000., kojom je djelomično potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu br. P-1912/00 od 23. svibnja 2000., u sjednici održanoj dana 12. svibnja 2004. godine,
Legislator headnote
AI generatedRev-617/2002-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Tuženica je u žalbi prigovorila da presuda suda prvog stupnja nema razloga o odlučnim činjenicama, a u odnosu na zahtjev tužiteljice za plaćanje zakonskih zateznih kamata, jer u postupku ni na jedan način nije utvrđena ni obveza tuženice da plati zakonske zatezne kamate, a niti visina tih kamata, a čime je sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč 13. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91, 91/92, 112/99 i 117/03 – dalje ZPP), a na koju povredu žalbeni sud pazi i po službenoj dužnosti, a po odredbi čl. 365. ZPP-a.
Full text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 617/02-2
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan, kao predsjednice vijeća, te Vjere Delić, dr. sc. Ivana Kaladića, Gordane Matasić- Špoljarić i mr. sc. Andrije Erakovića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice P. d.d. S., koju zastupa M. R. odvjetnik iz Z., protiv tuženice Republike Hrvatske koju je zastupalo Državno pravobraniteljstvo Republike Hrvatske, sada nadležno Državno odvjetništvo, radi isplate, rješavajući reviziju tuženice protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Zagrebu, br. Gž-9390/00 od 21. studenoga 2000., kojom je djelomično potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu br. P-1912/00 od 23. svibnja 2000., u sjednici održanoj dana 12. svibnja 2004. godine,
r i j e š i o j e:
Prihvaća se revizija tuženice, ukida presuda Županijskog suda u Zagrebu, br. Gž- 9390/00 od 21. studenoga 2000. i presuda Općinskog suda u Zagrebu br. P-1912/00 od 23. svibnja 2000. u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev tužiteljice u iznosu od 13.579.079,46 kn i u tom dijelu predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
Obrazloženje
Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženici da plati tužiteljici iznos od 18.600.616,39 kn sa kamatama po stopi propisanoj Uredbom o visini stope zatezne kamate, a koja teče od dana 25. veljače 2000. pa do isplate i naknadi troškove postupka u iznosu od 376.000,00 kn.
Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženice kao neosnovana i potvrđena presuda suda prvog stupnja u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev tužiteljice u iznosu od 13.579.079,46 kn, dok je rješenjem u ostalom dijelu presuda suda prvog stupnja ukinuta i predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
Protiv pravomoćne presude suda drugog stupnja pravovremenu, potpunu i dopuštenu
čnog postupka i zbog pogrešne
reviziju izjavila je tuženica zbog bitne povrede odredaba parni
primjene materijalnog prava i predlaže da se presude ukinu u pobijanom dijelu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
Tužiteljica nije odgovorila na reviziju, a nadležni državni odvjetnik nije se izjasnio o reviziji.
Revizija je osnovana.
Predmet spora je zahtjev tužiteljice da se tuženici naloži da tužiteljici plati zakonske zatezne kamate, jer je kasnila sa isplatom kupoprodajne cijene za kupnju stanova koje je kupila od tužiteljice po kupoprodajnom ugovoru od 15. siječnja 1995., te da plati zadnji ugovoreni obrok prodajne cijene kao i iznos od 1.000.000,00 kn prema aneksu kupoprodajnog ugovora koji je zaključen 15. svibnja 1998. godine.
U revizijskoj fazi postupka sporan je iznos od 13.579.079,46 kn sa osnova zakonskih zateznih kamata.
U postupku je održano jedno ročište za glavnu raspravu od 23. travnja 2000. i izvedeni dokazi koje je tužiteljica priložila uz tužbu: kupoprodajni ugovor zaključen između stranaka 15. siječnja 1995., aneks tog ugovora koji je zaključen između stranaka 15. svibnja 1998., dopis tužiteljice upućen tuženici dana 06. studenoga 1998. i opomena pred tužbu koju je uputio punomoćnik tužiteljice tuženici bez datuma.
Tuženica je u žalbi prigovorila da presuda suda prvog stupnja nema razloga o odlučnim činjenicama, a u odnosu na zahtjev tužiteljice za plaćanje zakonskih zateznih kamata, jer u postupku ni na jedan način nije utvrđena ni obveza tuženice da plati zakonske zatezne kamate, a niti visina tih kamata, a čime je sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč 13. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91, 91/92, 112/99 i 117/03 – dalje ZPP), a na koju povredu žalbeni sud pazi i po službenoj dužnosti, a po odredbi čl. 365. ZPP-a.
Sud prvog stupnja počinio je ovu bitnu povredu, jer u postupku nije utvrđena ni osnovanost ni visina zahtjeva tužiteljice za plaćanje zakonskih zateznih kamata i kad žalbeni sud ovu povredu nije otklonio, onda je i sam počinio istu povredu, pa revidentica osnovano u reviziji ističe revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP-a.
Žalbeni sud navodi da je nesporno među strankama da zakonska zatezna kamata prema ugovoru od 05. siječnja 1995. iznosi 13.579.079,46 kn iako iz stanja spisa ne proizlazi da je ta činjenica nesporna među strankama, a nije osnovan ni navod žalbenog suda da tuženica nije osporila obračun zakonskih zateznih kamata, jer spisu niti ne prileži obračun tih kamata, već samo navod tužiteljice da zakonske zatezne kamate iznose naprijed navedeni iznos i to u opomeni pred tužbu, dok tužbom tužiteljica traži sa navedenog osnova iznos od 14.762.230,24 kn.
Iz iznesenih razloga slijedi da je osnovan revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP-a kojeg je revidentica istakla u reviziji, slijedom čega je temeljem odredbe čl. 394. st. 1. ZPP-a valjalo reviziju tuženice prihvatiti i odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
U ponovljenom postupku potrebno je utvrditi sve odlučne okolnosti prema odredbama Zakona o obveznim odnosima (NN br. 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99) u odnosu na prodaju nekretnina, a posebno da li je raskinut između stranaka aneks ugovora kojeg su zaključile 15. svibnja 1998., jer se tužiteljica člankom 7. odrekla prava na naknadu štete ili kamate. Tužiteljica tvrdi, da je raskinula aneks ugovora, a tužbom između ostaloga traži i iznos od 1.000.000,00 kn po točki 4. aneksa ugovora (povećani angažman radne snage), pa svakako da ne bi mogao biti osnovan taj dio zahtjeva tužiteljice, ako je aneks ugovora raskinut.
U Zagrebu, 12. svibnja 2004. godine
Predsjednica vijeća:
Katarina Buljan, v. r.