Kž-327/2015-1 · Županijski sud u Splitu

Kž-327/15

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Marice Šćepanović kao predsjednice vijeća te Spomenke Tonković i Bruna Kleina kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika mr. sc. Srećka Grgurevića kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika D. C. zbog kaznenog djela iz članka 129. stavak 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03 – odluka Ustavnog suda, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08 i 57/11 – dalje u tekstu: KZ/97), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Zadru broj 2 K- 1079/11 od 28. svibnja 2015. u sjednici održanoj 3. rujna 2015.

p r e s u d i o j e

Djelomično se prihvaća žalba okrivljenika D. C. te se preinačuje presuda suda prvoga stupnja na način da se ukida odluka kojom je navedenom presudom a temeljem članka 556. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13 i 152/14- dalje u tekstu: ZKP/08) odlučeno da se od okrivljenika oduzimaju predmeti navedeni u potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta PU zadarske broj 0187993 i to: oružni list broj 00341789 na ime D. C., lovačka puška marke I. tv. broja 01616,80, lovačka puška C. tv. broja 167024, petnaest patrona call. 12, petnaest komada streljiva call. 7x64 mm.

U ostalom dijelu žalba okrivljenika odbija se kao neosnovana pa se u preostalom pobijanom a nepreinačenom dijelu potvrđuje presuda suda prvoga stupnja.

Obrazloženje

Pobijanom presudom Općinski sud u Zadru proglasio je krivim D. C. zbog kaznenog djela prijetnje iz članka 129. stavak 2. KZ/97 pa ga je na temelju navedene zakonske odredbe osudio na kaznu zatvora u trajanju od tri mjeseca i potom na temelju članka 67. KZ/97 prema okrivljeniku primijenio uvjetnu osudu odredivši da se izrečena kazna zatvora u trajanju od tri mjeseca neće izvršiti ako okrivljenik u roku od jedne godine ne počini drugo kazneno djelo. Temeljem članka 556. stavak 1. ZKP/08 odlučeno je da se od okrivljenika oduzimaju predmeti navedeni u potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta PU zadarske broj 0187993 i to oružni list broj 00341789 na ime D. C., lovačka puška marke I. tv. broja 01616,80, lovačka puška C. tv. broja 167024, petnaest patrona call. 12, petnaest komada streljiva call. 7x64 mm.

Po članku 148. stavak 1. ZKP/08 okrivljenik je obvezan naknaditi stvarne i paušalne troškove ovog kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 490,00 kuna a koji iznos je dužan uplatiti u korist državnog proračuna u roku od petnaest dana od pravomoćnosti presude.

Protiv navedene presude žalbu je podnio okrivljenik D. C. osobno ne navodeći zakonsku osnovu pobijanja presude ali iz sadržaja žalbe proizlazi da se okrivljenik žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o oduzimanju oružja i odluke o troškovima postupka sa prijedlogom da ga sud oslobodi plaćanja "sudskih pristojbi" kao H. D. rata.

U odgovoru koji je na žalbu okrivljenika podnio državni odvjetnik predloženo je da se žalba okrivljenika odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda.

Spis je u skladu s odredbom članka 474. stavak 1. ZKP/08 dostavljen na dužno razgledavanje Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu nakon čega je vraćen ovom sudu.

Žalba okrivljenika D. C. djelomično je osnovana.

Nije u pravu okrivljenik kada pobija presudu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

Žalitelj tvrdi da je utužene prigode između njega i oštećenog bilo samo prepirke ali ne i fizičkog kontakta, jer je on hrvatski ratni vojni invalid 80%, budući da je ostao bez desne potkoljenice u akciji O. radi čega je slabo pokretan i većinom koristi štake a to da nije bilo fizičkog kontakta da potvrđuju i oba svjedoka na raspravi održanoj 25. svibnja 2015. Također ističe da nije istina, što se u presudi navodi, da su on i oštećenik imali sukob na spornom dijelu zemljišta, jer da je taj posjed njegov o čemu je pravomoćno presudio Županijski sud u Zadru.

Okrivljenik nadalje osporava da bi ima vojno oružje pa ističe da je hrvatski domoljub i dragovoljac i da je legalno posjedovao lovačko oružje što potvrđuje P. O..

Suprotno navodima žalitelja koji negira učin, sud prvog stupnja osnovano je svoju vjeru poklonio iskazu oštećenog V. K. koji je naveo da je utužene prigode uklanjao dio suhozida na parceli oko koje se on i okrivljenik spore te da je okrivljenik, uočivši ga, obratio mu se upitom što tu radi, a kada mu je on odgovorio da sklanja "te gluposti" da ga je okrivljenik gurnuo s leđa te da je on pao na tlo a kada se pridigao da ga je okrivljenik uhvatio za vrat te mu rekao da će ga ubiti i zadaviti, vrijeđajući i psujući pri tome. Tek na povike oštećenika "upomoć" iz susjedstva da su došli M. K. i D. D. koji su odvojili okrivljenika od njega nakon čega je on otišao kući te bio "u šoku" da bi, nakon što se malo smirio, pozvao policiju.

Ovakvi navodi oštećenika u bitnom se potvrđuju i na temelju iskaza svjedoka M. K., bez obzira što ovaj svjedok u cijelosti nije bio dosljedan svom prvom iskazu dok je svjedok D. naveo da predmetni događaj osobno nije vidio ali da je čuo kako oštećeni viče M. M.", što upućuje na pravilan zaključak suda da je oštećenik očito trebao tuđu pomoć time da je svjedok potvrdio kako je oštećenik, kada je došao, izgledao uplašen i uspuhan.

Prema tome, sud prvog stupnja pravilno je utvrdio i naveo da je oštećenik bio taj koji je pozivao upomoć susjeda M. K. i da je upravo oštećenik nakon svega bio vidno uznemiren i uplašen radi čega je događaj prijavio policiji.

Uzimajući u obzir iskaz svjedoka K. da je okrivljenik prišao oštećeniku, kada ga je vidio da uklanja kamenje sa nekretnine oko koje se spore, sud prvog stupnja pravilno je zaključio da je okrivljenik upravo sa ciljem da oštećenog ustraši ovome prišao te ga odgurnuo a potom uhvatio rukama za vrat zaprijetivši mu da će ga ubiti pa je u takvom postupanju okrivljenika sud prvog stupnja pravilno utvrdio i postojanje bitnih obilježja kaznenog djela koje mu se stavlja na teret. Naime, riječi koje je okrivljenik uputio oštećeniku, po svom sadržaju a s obzirom na okolnosti pod kojima su izrečene, zaista predstavljaju ozbiljnu prijetnju jer su bile podobne da u osjećajnom životu oštećenika izazovu strah a što se potvrđuje i iskazima svjedoka te samog oštećenika, slijedom čega te riječi predstavljaju ozbiljnu prijetnju usmrćenjem bez obzira na to je li okrivljenik izgovarajući te riječi ozbiljno mislio.

Prema tome, sud je pravilno utvrdio činjenično stanje i potom na isto pravilno primijenio kazneni zakon kada je u postupanju okrivljenika utvrdio bitna obilježja kaznenog djela prijetnje iz članka 129. stavak 2. KZ/97 te okrivljenika kao ubrojivog počinitelja koji je postupao s namjerom proglasio krivim.

Budući da u smislu članka 478. ZKP/08 žalba zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede kaznenog zakona podnesena u korist optuženika sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o kaznenoj sankciji, ovaj drugostupanjski sud ispitao je pobijanu presudu i u tom pogledu pa je našao da je sud prvog stupnja pravilno utvrdio i na primjeren način cijenio sve olakotne okolnosti pa, u situaciji kada otegotnih okolnosti nije našao, okrivljeniku je osnovano izrekao uvjetnu osudu koja je, s obzirom na izrečenu kaznu zatvora u trajanju od tri mjeseca i vrijeme provjeravanja od jedne godine, primjerena težini počinjenog djela i ličnosti samog okrivljenika pa će se tom kaznenom sankcijom i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda ostvariti opća i posebna svrha izricanja kaznenih sankcija iz članka 6. i članka 50. KZ/97.

Iako sud prvog stupnja u pobijanoj odluci nije obrazlagao obveznu primjenu blažeg zakona u smislu članka 3. KZ/97 ovaj drugostupanjski sud nalazi da je sud prvog stupnja na djelo i počinitelja pravilno primijenio odredbe KZ/97 kao zakona koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja djela a koji je, prema zapriječenoj kazni, zatvor do jedne godine, ujedno blaži za počinitelja od Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11 i 144/12– dalje u tekstu: KZ/11) koji je stupio na snagu 1. siječnja 2013. sa izmjenama koje su na snazi od 30. svibnja 2015. ("Narodne novine" broj 56/15 i 61/15) uzimajući pri tome u obzir da kazneno djelo prijetnje iz članka 129. stavak 2. KZ/97 ima pravni kontinuitet u odredbi članka 139. stavak 2. KZ/11 za koje djelo je propisana kazna zatvora do tri godine.

S druge strane, u pravu je okrivljenik kada pobija presudu zbog odluke o oduzimanju oružja.

Naime, iz razloga pobijane presude proizlazi da je sud, slijedom zakonske mogućnosti da se predmeti od okrivljenika oduzmu zbog javne sigurnosti, temeljem članka 556. stavak 1. ZKP/08 odlučio da se od okrivljenika oduzmu predmeti navedeni u potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta PU zadarske broj 0187993 a sve zbog loših međusobnih odnosa sa oštećenikom, koji je okrivljenikov susjed, vezano uz nekretninu oko koje vode sudski spor, kao i zbog eventualnih sukoba i posljedica tih sukoba koji bi mogli dovesti do ugrožavanja sigurnosti ako bi došlo do bilo kakve uporabe oružja.

Međutim, kod donošenja odluke o oduzimanju privremeno oduzetih predmeta sud prvog stupnja nije uzeo u obzir odlučnu činjenicu da se u činjeničnom opisu kaznenog djela koje se okrivljeniku stavlja na teret ne spominje nikakvo oružje pa kako ti predmeti nisu u činjeničnoj vezi sa kaznenim djelom zbog kojeg se vodi kazneni postupak, sud nije mogao donijeti odluku o njihovom oduzimanju niti po odredbi članka 556. stavak 1. ZKP/08 već takva odluka izlazi iz okvira ovog kaznenog postupka i ovlasti prvostupanjskog suda s tim u vezi. Stoga je u tom dijelu valjalo prihvatiti žalbu okrivljenika i ukinuti odluku o oduzimanju predmeta iz potvrde PU zadarske broj 0187993 što ne zadire u pravo PU zadarske da u okviru svojih ovlasti ispita osnovanost odobrenja da okrivljenik posjeduje oružje.

Nije u pravu okrivljenik kada pobija odluku o troškovima kaznenog postupka.

Okrivljenik ne obrazlaže svoj prijedlog da ga sud "oslobodi plaćanja sudskih pristojbi" kao H. D. rata a ovaj drugostupanjski sud nalazi da je odluka suda prvoga stupnja pravilna i zakonita jer je okrivljenik proglašen krivim za kazneno djelo koje je predmet optužbe pa je po zakonu dužan naknaditi troškove time da je okrivljenik obvezan na naknadu realnog troška svjedoka M. K. u iznosu od 190,00 kuna te sudski paušal koji je određen u najmanjem mogućem iznosu koji je propisan od 300,00 kuna čime zasigurno neće biti dovedena u pitanje egzistencija okrivljenika.

Budući da ovaj sud drugog stupnja nije našao da bi sud prvog stupnja počinio povrede zakona na koje u smislu članka 476. stavak 1. ZKP/08 pazi po službenoj dužnosti, temeljem članka 486. stavak 1. i članka 482. ZKP/08 odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Splitu 3. rujna 2015.

ZAPISNIČAR:

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

mr. sc. Srećko Grgurević, v.r.

Marica Šćepanović, v.r.