Legislator Case Law & Legislation
II Kž-251/2010-3 AI generated

Criminal appeal dismissed; Supreme Court upheld detention extension due to high risk of reoffending and lack of preventive effect of prior sentence.

Case Number II Kž-251/2010-3
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia dismissed the defendant's appeal against the first-instance court's decision to extend pre-trial detention. The defendant, charged with attempted murder, argued for release, but the court found continued detention necessary due to his history of violent crimes and a psychiatric diagnosis indicating impulsive behavior. The court determined that the previous suspended sentence failed to prevent further criminal acts, making the extension legally justified under the Criminal Procedure Act.

Legislator headnote

AI generated

čl. 102. st. 1. toč. 3. ZKP; čl. 398. st. 3. ZKP: Pre-trial detention may be extended if specific circumstances justify a reasonable fear that the suspect will commit further crimes, and alternative measures like bail are deemed insufficient to achieve the preventive purpose of detention.

Keywords

AI generated
pre-trial detention extension attempted murder charge psychiatric evaluation risk of reoffending Criminal Procedure Act preventive detention criminal history

Cited Legislation

AI generated
čl. 107. st. 2. Zakona o kaznenom postupku
Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Splitu, na temelju čl. 107. st. 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02 i 115/06 – u nastavku: ZKP), produljen je pritvor protiv opt.
čl. 102. st. 1. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku
čl. 90. Zakona o kaznenom postupku
čl. 398. st. 4. Zakona o kaznenom postupku
čl. 398. st. 3. Zakona o kaznenom postupku

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž 251/10-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Lidije Grubić Radaković, kao predsjednika vijeća, te Hajrije Novoselec i dr. sc. Zdenka Konjića, kao članova vijeća i više sudskog savjetnika Zdravka Stojanovića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. Ž. S., zbog kaznenog djela iz čl. 90. u vezi čl. 33. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Splitu od 26. ožujka 2010. broj K-116/09 (Kv-168/10), o produljenju pritvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 16. travnja 2010.,

r i j e š i o j e:

Odbija se žalba opt. Ž. S. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Splitu, na temelju čl. 107. st. 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02 i 115/06 – u nastavku: ZKP), produljen je pritvor protiv opt. Ž. S. iz osnove čl. 102. st. 1. toč. 3. ZKP, u tijeku postupka, nakon podignute optužnice zbog kaznenog djela iz čl. 90. u vezi čl. 33. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97, 27/98, 129/00, 51/01, 105/04, 84/05, 71/06 i 110/07 – u nastavku: KZ).

Protiv tog rješenja žalbu je podnio opt. Ž. S. putem branitelja N. I., odvjetnika iz S., s prijedlogom da se okrivljeniku ukine pritvor.

Žalba nije osnovana.

Protivno žalbenim tvrdnjama, prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, ispravno je utvrdio sud prvog stupnja da i nadalje protiv opt. Ž. S. postoje razlozi za daljnju primjenu mjere pritvora iz osnove u čl. 102. st. 1. toč. 3. ZKP.

Optuženik se pravomoćnom optužnicom tereti za počinjenje kaznenog djela pokušaja ubojstva na način, da je u tijeku prepirke sa poznanikom D. N., postupajući s izravnom namjerom da ga liši života, u više navrata ubo po glavi i prsnom košu nožem duljine oštrice 31 cm zadavši mu pri tome više po život opasnih tjelesnih ozljeda. Iz navedenog proizlazi relevantan stupanj osnovane sumnje da je optuženik i počinio terećeno kazneno djelo, čime je ispunjena opća zakonska pretpostavka za daljnju primjenu mjere pritvora iz čl. 102. st. 1. ZKP-a.

II Kž 251/10-3

Izvadak iz kaznene evidencije pokazuje da je optuženik do sada u više navrata osuđivan i to jednom zbog imovinskog kaznenog djela te u tri navrata zbog kaznenih djela s elementima nasilja (teška tjelesna ozljeda, dovođenje u opasnost opće opasnom radnjom ili sredstvom i napad na službenu osobu). Iako mu je za posljednje kazneno djelo iz čl. 318. st. 3. KZ izrečena uvjetna osuda s rokom kušnje od dvije godine (presuda pravomoćna 28. srpnja 2009.), proizlazi da je u vrijeme provjeravanja iz te presude optuženik počinio terećeno kazneno djelo, koje također karakterizira nasilje. Očigledno je da primijenjena kaznena sankcija nije u dovoljnoj mjeri preventivno utjecala na optuženika da uskladi svoje ponašanje sa pozitivno pravnim propisima te da ga odvrati od daljnjeg protupravnog ponašanja.

Iz nalaza i mišljenja sudsko psihijatrijskog vještaka (list 94-96 spisa) proizlazi da optuženik boluje od epilepsije te je uslijed toga došlo do promjene osobnosti optuženika sa sklonošću impulzivnim reakcijama i preuveličavanju vanjskih događaja uz oslabljene mehanizme samokontrole.

Navedene okolnosti, u svojoj ukupnosti i međusobnoj povezanosti, i prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, predstavljaju one osobite okolnosti koje opravdavaju bojazan da bi optuženik boravkom na slobodi nastavio s činjenjem novih istovrsnih ili sličnih kaznenih djela zbog čega je daljnja primjena mjere pritvora protiv njega iz osnove u čl. 102. st. 1. toč. 3. ZKP neophodna i na zakonu utemeljena.

Zamjena pritvora mjerom opreza iz čl. 90. ZKP, koju predlaže žalitelj, nije prihvatljiva s obzirom da se takvom mjerom, a imajući u vidu sve okolnosti slučaja, ne bi postigla ista svrha zbog koje je pritvor određen i produljen.

Budući da optuženikovom žalbom nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanih rješenja, niti su pobijanim rješenjem ostvarene povrede na koje sud prvog stupnja sukladno odredbi čl. 398. st. 4. ZKP pazi po službenoj dužnosti, na temelju čl. 398. st. 3. ZKP odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 16. travnja 2010.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Zdravko Stojanović, v.r.

Lidija Grubić Radaković, v.r.