Legislator Case Law & Legislation
Rev-840/1994-2 AI generated

Croatian Supreme Court dismisses appeal for failure to request expert evidence and lack of specific objection to contract price.

Case Number Rev-840/1994-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia dismissed the defendant's appeal against a lower court ruling ordering payment of a contract balance. The defendant argued that the first-instance court violated procedural rules by failing to conduct an expert examination and incorrectly determined the contract price. The court found that the defendant had ample opportunity to participate in proceedings but failed to request the specific expert evidence or raise a concrete objection to the price during the initial trial. Consequently, the appeal was rejected as unfounded because the defendant did not meet the procedural requirements for challenging the factual findings.

Legislator headnote

AI generated

čl. 354. st. 2. toč. 7. Zakona o parničnom postupku; čl. 385. st. 3. Zakona o parničnom postupku; čl. 600. Zakona o obveznim odnosima; A party must actively request specific evidence and raise concrete objections during the main trial; failure to do so precludes challenging the court's factual findings on appeal.

Keywords

AI generated
contract price determination expert examination request procedural violation appeal failure to object contractual balance payment

Cited Legislation

AI generated
čl. 354. st. 2. toč. 7. Zakona o parničnom postupku
Neosnovano tuženik prigovara u reviziji da je došlo do bitne povrede odredaba parničnog postupka predviđene u čl. 354. st. 2. toč. 7. Zakona o parničnom postupku - ZPP, jer da on nije imao mogućnosti raspravljanja pred sudom, a to stoga što sud prvog stupnja nije proveo dokaz vještačenjem.
čl. 385. st. 3. Zakona o parničnom postupku
čl. 600. Zakona o obveznim odnosima
Iz navedenih razloga su sudovi nižega stupnja i materijalno pravo pravilno primijenili (čl. 600. Zakona o obveznim odnosima), pa je stoga reviziju kao neosnovanu trebalo odbiti (čl.
čl. 393. Zakona o parničnom postupku

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 840/1994-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Miljenke Vraničar, Tome Gložinića i Jakoba Miletića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja T.B. iz R., koga zastupa D.T., odvjetnik u R., protiv tuženika I.M. iz M., koga zastupa M.P., odvjetnik u D., radi isplate, rješavajući reviziju tuženika protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Rijeci od 27. listopada 1993. br. Gž 1034/93, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Delnicama od 20. siječnja 1993. br. P 237/92, u sjednici održanoj dana 4. rujna 1996.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tuženika kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom suda prvoga stupnja obvezan je tuženik platiti tužitelju iznos od 2.214,05 kn (2,214.500 HRD) zajedno s kamatama i parničnim troškom, dok je preostali dio tužbenog zahtjeva odbijen. Sud drugog stupnja potvrdio je presudu suda prvog stupnja.

Protiv presude suda drugoga stupnja tuženik je izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da ovaj sud pobijanu presudu preinači u smislu navoda revizije. Traži trošak postupka revizije.

Tužitelj je odgovorio na reviziju poričući njezine navode i predloživši da ona kao neosnovana bude odbijena.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske se o reviziji nije izjasnio. Revizija nije osnovana.

Neosnovano tuženik prigovara u reviziji da je došlo do bitne povrede odredaba parničnog postupka predviđene u čl. 354. st. 2. toč. 7. Zakona o parničnom postupku - ZPP, jer da on nije imao mogućnosti raspravljanja pred sudom, a to stoga što sud prvog stupnja nije proveo dokaz vještačenjem.

Pored toga što je tuženiku dostavljena tužba, što je on, odnosno njegov punomoćnik bio uredno pozvan na rasprave pred sudom, što je dao odgovor na tužbu, čime mu je omogućeno raspravljanje, on nije u dosadašnjem postupku predložio izvođenje spomenutog dokaza, kao što to navodi i sud drugoga stupnja u razlozima svoje presude.

Prema tome, do prije navedene bitne povrede odredaba parničnog postupka nije došlo. Sud prvog stupnja je utvrdio da je tužitelj za tuženika izradio šank za ugovorenu cijenu od 9.300 DEM, da je tužitelj tuženiku izrađeni šank predao, a da tuženik nije prigovorio eventualnim nedostacima, da je tuženik tužitelju isplatio u dva navrata ukupno iznos od 5.000 DEM, dok da mu ostatak nije platio. Takvo utvrđenje prihvatio je kao valjano sud drugoga stupnja.

Tužitelj u ovoj parnici traži da mu tuženik isplati ostatak ugovorene cijene od 4.300 DEM u protuvrijednosti domaće valute.

Sudovi nižega stupnja su pravilno odlučili kad su tužbeni zahtjev ocijenili osnovanim.

Tuženik, premda u odgovoru na tužbu ističe prigovor nekvalitetne izvedbe, a koji kao što je prije spomenuto, nije istakao prilikom preuzimanja šanka, nije u toku dosadašnjeg postupka postavio konkretni zahtjev temeljen na toj svojoj tvrdnji prema tužitelju, a isto tako nije stavio ni konkretni prijedlog za provođenje dokaza za tu svoju tvrdnju.

Njegov prigovor pak u reviziji da nije ugovorena cijena od 9.300, nego 6.500 DEM, protivno utvrđenju suda prvog stupnja, odnosi se na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, iz kojeg razloga revizija nije dopuštena (čl. 385. st. 3. ZPP).

Iz navedenih razloga su sudovi nižega stupnja i materijalno pravo pravilno primijenili (čl. 600. Zakona o obveznim odnosima), pa je stoga reviziju kao neosnovanu trebalo odbiti (čl. 393. ZPP).

U Zagrebu, 4. rujna 1996.

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin, v.r.