Croatian Supreme Court dismisses appeal, upholding insurance liability limits based on industry terms over police rates.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the defendant's appeal against a lower court ruling ordering them to reimburse insurance claims up to a specific limit. The defendant argued for a lower reimbursement cap based on police insurance rates, while the court found the parties bound by industry insurance terms that set a higher limit. The court ruled that appeals cannot challenge established facts and that the lower courts correctly applied the material law regarding the applicable insurance coverage limits.
Legislator headnote
AI generatedčl. 354. st. 1. i čl. 375. st. 1. Zakona o parničnom postupku; čl. 385. st. 3. i čl. 386. Zakona o parničnom postupku; Revizija ne može pobijati utvrđeno činjenično stanje, a sudovi su dužni primijeniti materijalno pravo vezano uz ugovorne uvjete stranka.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-218/02-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića, kao predsjednika vijeća, te Damira Mratovića, Ivke Zlokić, dr. Ivana Kaladića i Davorke Lukanović-Ivanišević, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice C. d.d. Z., Filijala Z. protiv tuženika A. dioničko društvo iz P., zastupanog po punomoćniku V. J., odvjetniku iz P., radi nadoknade štete, rješavajući reviziju tuženika protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Puli od 8. svibnja 2000. broj Gž-834/00-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli od 17. rujna 1998. broj P-1618/98-45, u sjednici održanoj 5. ožujka 2002. godine,
p r e s u d i o j e:
Odbija se revizija tuženika kao neosnovana.
Obrazloženje
Presudom suda prvog stupnja prihvaćen je tužbeni zahtjev tužiteljice te je presuđeno da joj je tuženik dužan isplatiti 669.956,5 kn sa zakonskom zateznom kamatom i nadoknaditi joj parnični trošak u iznosu od 12.400,00 kn.
Odlučujući o žalbi tuženika drugostupanjski sud je žalba kao neosnovanu odbio i potvrdio prvostupanjsku presudu.
Protiv pravomoćne presude suda drugog stupnja reviziju je izjavio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže ukidanje pobijane presude, kao i presude prvog stupnja te da se predmet vrati na ponovno suđenje ili preinaku uz odbijanje tužbenog zahtjeva preko iznosa od 293.399,72 kn. Tužiteljica je podnijela odgovor na reviziju predlažući da se revizija kao neosnovana odbije.
Nadležni državni odvjetnik nije se izjasnio o izjavljenoj reviziji.
Revizija nije osnovana.
Nije se ostvario revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.
Drugostupanjski sud je u obrazloženju svoje presude u dovoljnoj mjeri ocijenio žalbene navode tuženika. Bio je to dužan samo u odnosu na one navode koji su od odlučnog značenja a ti žalbeni navodi su ocijenjeni.
Prema tome nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. a u svezi s čl. 375. st. 1. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine”, broj 53/91, 91/92 i 112/99 – dalje: ZPP) koju ističe revident prema sadržaju revizije.
Nije se ostvario ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.
Sporno je, je li tuženik dužan tužiteljici regresirati isplaćeni iznos do visine limita od 293.399,72 kn ili pak, do visine limita od 1.200.000,00 kn propisanog odlukom Vlade Republike Hrvatske (“Narodne novine”, broj 19/94).
U postupku je utvrđeno da je prometnu nezgodu skrivio osiguranik tuženika 19. travnja 1994. koji je upravljao teretnim vozilom, kojom prilikom je došlo do totalne štete na autobusu koji je bio kasko osiguran kod tužiteljice koja je po polici kasko osiguranja nadoknadila štetu vlasniku autobusa u iznosu od 669.956,65 kn.
Također je utvrđeno da je teretno vozilo, vozač kojeg je skrivio prometnu nezgodu, po polici obveznog osiguranja bilo osigurano na svotu od 100.000,00 kn, a što sve među strankama nije ni sporno.
Sudovi također utvrđuju da su stranke članice Hrvatskog ureda za osiguranje, te da ih vezuju Uvjeti za osiguranje od automobilske odgovornosti koje je prihvatio Upravni odbor Hrvatskog ureda za osiguranje uz suglasnost članica, a koji se primjenjuju od 1. siječnja 1993. godine.
Prema članku 1. spomenutih Uvjeta ako je u trenutku nastanka osiguranog slučaja propisana svota pokrića od strane nadležnog organa vlasti veća od ugovorene svote smatra se da je osiguranje ugovoreno na tu svotu.
Ovdje je osigurani slučaj nastao 19. travnja 1994. i prema Odluci o utvrđivanju iznosa za naknadu štete po osnovi osiguranja od automobilske odgovornosti Vlade Republike Hrvatske (“Narodne novine”, broj 19/94), koja je stupila na snagu 11. ožujka 1994., svota osiguranja za autobuse i teretna vozila za štete na stvarima je 1.200.000,00 kn.
Stoga su pravilno nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo kada su obvezali tuženika da tužiteljici regresira štetu u iznosu od 669.956,65 kn, jer s obzirom na spomenute Uvjete osiguranja Hrvatskog ureda za osiguranje koji vežu stranke kao članice tog Ureda i koje su prihvatile uvjete kako to utvrđuju nižestupanjski sudovi tuženik odgovara za štetu na stvarima, ovdje autobusu do limita do 1.200.000,00 kn a ne do limita označenog u polici osiguranja koja je izdana ranije u 1993. godini.
Navodi revizije inače svode se na pobijanje utvrđenog činjeničnog stanja u svezi s utvrđenjem nižestupanjskih sudova o članstvu tuženika u Hrvatskom uredu za osiguranje i prihvaćanju Uvjeta za osiguranje tog Ureda.
Revizijom se pak ne može pobijati utvrđeno činjenično stanje, jer se revizija ne može izjaviti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 385. st. 3. ZPP).
Prema tome nisu se ostvarili istaknuti revizijski razlozi, a nije ni učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP, na koju revizijski sud kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP).
Radi naprijed navedenog temeljem čl. 393. ZPP odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 5. ožujka 2002.
Predsjednik vijeća:
Stanko Jesenković, v.r.