I Kž-238/2018-11 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 238/2018-11

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Miroslava Šovanja kao predsjednika vijeća, te dr. sc. Zdenka Konjića i Perice Rosandića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Dubravke Kovačević kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv opt. Z. Z. i drugih, zbog kaznenog djela iz čl. 222. st. 2. u vezi s čl. 215. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbama opt. Z. Z. i opt. L. V. podnesenim protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku od 2. ožujka 2018. broj K- 13/2017, u sjednici održanoj 4. rujna 2018., u prisutnosti u javnom dijelu sjednice opt. L. V. odvjetnice A. B.,

p r e s u d i o j e:

Odbijaju se žalbe opt. Z. Z. i opt. L. V. kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Pobijanom presudom Županijski sud u Dubrovniku proglasio je krivim opt. Z. Z. i opt. L. V. da su na način i pod okolnostima opisanim u izreci te presude počinili teško kazneno djelo protiv opće sigurnosti iz čl. 222. st. 2. u vezi s čl. 215. st. 1. KZ/11, pa su na temelju istog zakonskog propisa osuđeni svaki, na kaznu zatvora u trajanju od šest godina, u koju kaznu je opt. Z. Z. i opt. L. V. temeljem čl. 54. KZ/11 uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 23. veljače 2017., pa nadalje.

Na temelju čl. 148. st. 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje u tekstu: ZKP/08), opt. Z. Z. i opt. L. V. oslobođeni su naknade troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 6. ZKP/08, te je odlučeno da isti padaju na teret proračunskih sredstava suda. Protiv te presude žale se oba optuženika.

I Kž 238/2018-11

Opt. Z. Z. žalbu je podnio po branitelju D. P., odvjetniku iz D., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te odluke o kaznenoj sankciji, s prijedlogom da se prvostupanjska presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje i odluku.

Opt. L. V. žalbu je podnio po braniteljici A. B., odvjetnici iz D., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje i odluku. U toj žalbi je ujedno predloženo da se braniteljica i opt. L. V. obavijeste o održavanju sjednice vijeća.

Odgovor na žalbe optuženika podnio je državni odvjetnik, te u istom predlaže da se žalbe optuženika odbiju kao neosnovane.

Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08, spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Postupajući prema zahtjevu braniteljice opt. L. V. u žalbi, u smislu čl. 475. st. 2. ZKP/08, o sjednici vijeća izvješteni su taj optuženik i njegova braniteljica A. B., kao i državni odvjetnik. Sjednici su neposredno nazočili braniteljica optuženika, te optuženik čija je nazočnost osigurana putem konferencijskog video uređaja, dok uredno izvješteni državni odvjetnik sjednici nije nazočio, pa je sjednica vijeća u odnosu na njega, sukladno čl. 475. st. 4. ZKP/08, održana u njegovoj odsutnosti.

Žalbe optuženika nisu osnovane.

U odnosu na žalbe optuženika zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka:

Iako opt. Z. Z. u uvodu žalbe kao osnovu za pobijanje presude naznačuje bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, iz sadržaja žalbe proizlazi da tu žalbenu osnovu uopće ne obrazlaže, već se glavnina njegovih žalbenih prigovora zapravo odnosi na činjenična utvrđenja suda, pa će se o njima raspraviti u okviru žalbene osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

Opt. L. V. bitnu povredu odredaba kaznenog postupka nalazi u tvrdnji da pobijana presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, dok su izloženi razlozi nejasni i u znatnoj mjeri proturječni, te da o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju dokaza koji prileže spisu i samih tih isprava.

Suprotno tvrdnjama optuženika, presuda suda prvog stupnja sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama, oni su potpuno jasni, bez proturječnosti i u skladu sa sadržajem izvedenih dokaza. Druga je stvar što žalitelj te razloge ne prihvaća i iznosi svoju subjektivnu ocjenu izvedenih dokaza, te pritom, bez obrazloženja samo paušalno citira čl. 486. st. 1. toč. 11. ZKP/08 tvrdeći da o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju dokaza i samih isprava, međutim, time se ne ostvaruju istaknuti oblici bitne povrede odredaba kaznenog postupka.

I Kž 238/2018-11

Budući da istaknute bitne povrede nisu ostvarene, ovaj drugostupanjski sud je u odnosu na oba optuženika u tom dijelu pobijanu presudu ispitao po službenoj dužnosti, sukladno čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP/08, pri čemu nije utvrdio da bi u presudi bile ostvarene neke druge bitne povrede na koje je dužan paziti po Zakonu, tako da žalbe optuženika zbog bitne povrede nisu osnovane.

U odnosu na žalbe optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja:

Pobijajući utvrđeno činjenično stanje opt. Z. Z. ističe da iz iskaza u postupku ispitanih svjedoka proizlazi da je ukupno pet osoba krenulo prema kući oštećenika u namjeri dogovora da se osveti P. K. W., međutim da su naknadno presuđeni samo on, te opt. L. V., što ne odgovara pravom stanju stvari. Osim toga ističe kako se pok. ošt. I. K. inkriminirane večeri u pratnji svojih sinova P. i V. spustila u predvorje kuće, gdje je bila sigurna, ali se potom naknadno ipak vratila na kat kuće, i u tome je nitko od sinova nije sprečavao, što je za nju bilo fatalno, koju okolnost sud prvog stupnja kao bitnu propušta ocijeniti, a što je bitno za težinu same inkriminacije.

S druge strane, opt. L. V., prigovarajući utvrđenom činjeničnom stanju također navodi da su i druge osobe participirale u kaznenom djelu i to njih ukupno petorica, uključujući i optuženike, te da svi oni imaju svoje uloge u tome, a da su osuđeni samo on i opt. Z. Z., te da sud propušta utvrditi da su supočinitelji djela bili i svjedoci D. S., Z. G. i A. K., koji svojim svjedočenjem terete samo optuženike i na taj način zapravo od sebe otklanjaju kaznenu odgovornost.

Konačno oba optuženika suglasno smatraju kako je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno, budući da visina materijalne štete, koja bi odgovarala šteti velikih razmjera u konkretnom slučaju u postupku nije utvrđena, već je to utvrđenje izostalo, tako da činjenično stanje nije potpunosti utvrđeno.

U okviru istaknute žalbene osnove opt. Z. i opt. V. u stvari ne iznose ništa nova što već nije bilo predmetom analize i ocjene suda prvog stupnja, nego samo ponavljaju svoje obrane, te polemiziraju sa razlozima presude i na svoj subjektivan način ocjenjuju rezultat provedenih dokaza. Naime, ispitujući razloge koje je za utvrđenje odlučnih činjenica dao prvostupanjski sud u odnosu na inkriminaciju oba počinitelja kaznenog djela, ovaj sud drugog stupnja nalazi da optuženici navodima svojih žalbi nisu doveli u sumnju činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda.

Protivno žalbenim tvrdnjama opt. Z. i opt. V., prvostupanjski je sud na temelju pravilne ocjene njihovih obrana, iskaza svjedoka Z. G., D. S. i A. K., te iskaza ošt. P. K. W. i V. K., zapisnika o očevidu, obdukcijskog nalaza za pok. ošt. I. K., kao i provedenog psihijatrijskog vještačenja optuženika, njihovom savjesnom i kritičnom ocjenom, kako svakog za sebe, tako i u njihovom međusobnom odnosu, pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice inkriminiranog im kaznenog djela. Za takva svoja utvrđenja je u obrazloženju presude iznio opširne, logične i uvjerljive razloge, koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

I Kž 238/2018-11

S pravom tako prvostupanjski sud prihvaća suglasne iskaze svjedoka Z. G., D. S. i A. K. kao vjerodostojne kada isti opisuju samu dinamiku događaja, odnosno način počinjenja same inkriminacije. Tako navedeni svjedoci u bitnom suglasno navode kako su kritične večeri na poziv optuženika da idu prebiti ošt. P. K. W., navodeći da je „cinker, peder i da će mu jebat majku“, svi zajedno došli u dvorište kuće oštećenika. Potom, da nisu uspjeli ući u kuću, jer su ulazna vrata bila zaključana, pa je opt. Z. s bočne strane kuće guranjem ruku uspio otvoriti prozor, nakon čega su svi zajedno, osim svjedoka K., koji je ostao na dvorištu, ušli u biblioteku i to na način da su prvo ušli optuženici, a potom i svjedoci S. i G. Nakon toga svjedoci S. i G. navode kako su optuženici prišli krevetima u sobi, te otvorenim plamenom upaljača počeli paliti madrace, pa iako im je tada svjedok S. rekao da to ne čine i opt. V. u tome pokušao spriječiti povlačenjem za ruku, te ih pozvao da ne pale, optuženici su ipak nastavili sa tim paljenjem. Svjedok G. to također potvrđuje, te navodi da je opsovao opt. Z. da to ne radi, govoreći mu da u kući možda ima djece i da to ne rade, na što mu je opt. Z. rekao da šuti. Pritom svjedok G. dodaje kako je od prije znao da u toj kući žive ljudi, pa da je, kad su optuženici zapalili madrace pobjegao iz kuće kroz prozor, a da je opt. Z. nakon djela pjevao „gori, gori, gori borovina“, a opt. V. da mu je poslao poruku“ vidi ovo ha ha ha“, dok je svjedok S. još iskazao da su sjedeći na klupi u P. obojica optuženika pjevali.

Takav opis i dinamika događaja djelomično proizlazi i iz iskaza oštećenika P. K. W. i V. K. koji navode da su najprije čuli lomljavu stakla, a potom kad su se spustili u prizemlje kuće, da su vidjeli vatru u prostoriji biblioteke, pri čemu suglasno navode da su u to vrijeme u kući osim njih bili i njihovi roditelji, otac C. i majka I. K., koja je zbog ozljeda od požara koje je zadobila inkriminirane večeri, nekoliko dana od događaja preminula. Pritom iz obdukcijskog nalaza za pokojnu I. K. proizlazi da je umrla nasilnom smrću uslijed opekotine kože glave, trupa i udova, zbog opekotina koje zauzimaju 70% površine tijela i koje su dovele do smrtnog ishoda.

Osnovano nadalje prvostupanjski sud prihvaća zapisnik o vještačenju Centra za forenzička ispitivanja, istraživanja i vještačenja iz kojeg proizlazi da je uzrok požara na kući (vila S.) obitelji K. djelovanje otvorenog plamena na gorivi materijal u prostoriji, a pregledom instalacija, kao i trošila u opožarenom objektu nisu pronađeni tragovi koji bi ukazivali na tehnički uzrok nastanka požara u predmetnom objektu. Iz zapisnika o očevidu sud nadalje utvrđuje kako su kritične večeri na kući oštećenika nastala oštećenja koja se ogledaju u vidljivim znacima opožarivanja na središnjem prizemnom dijelu kuće i na prizemnom dijelu kuće koji je usmjeren prema istoku.

Dakle, u odnosu na sve okolnosti izvršenja inkriminiranog kaznenog djela, suprotno obranama optuženika, prvostupanjski sud u konkretnom slučaju pravilno zaključuje na temelju vjerodostojnih iskaza svjedoka S., G. i K., koje iskaze djelomično potkrjepljuju i suglasni iskazi oštećenika P. i V. K., kao i na temelju provedenog forenzičnog vještačenja iz kojeg proizlazi uzrok požara na kući, te zapisnika o očevidu iz kojeg proizlazi oštećenja kuće, iz kojih dokaza je sud zaključio o postupanju optuženika i dinamici samog događaja, a što sve ispravno nadalje dovodi u vezu sa stradavanjem pokojne I. K., koja je zbog tom prilikom zadobivenih opeklina, nekoliko dana od događaja preminula.

Prema tome, suprotno žalbama optuženika, sud prvog stupnja ispravno ne prihvaća njihove obrane kao vjerodostojne u dijelu kada tvrde da su i druge osobe odnosno svjedoci S., G. i K. participirali u kaznenom djelu, jer za takve tvrdnje nema osnove u provedenom

I Kž 238/2018-11

dokaznom postupku, kako to pravilno zaključuje i sud prvog stupnja. Pritom valja naglasiti da je potpuno promašen prigovor opt. Z. da sud nije cijenio okolnost da je pokojna I. K. djelomično i sama kriva za svoje stradavanje, jer pritom propušta cijeniti okolnost da je kritične večeri zajedno sa opt. V., najprije protupravno i potajno ušao u kuću oštećenika, a potom dok su ukućani nesmetano odmarali u svom domu, optuženici su namjerno zapalili požar u biblioteci kuće, od kojeg je naknadno smrtno stradala I. K., tako da uzročno posljedična veza između radnji optuženika i nastalih posljedica (oštećenje kuće i smrtno stradavanje I. K.) ničim nije dovedena u pitanje. Sve to tim više, jer iz psihijatrijskog vještačenja optuženika proizlazi da su u vrijeme počinjenja djela bili ubrojivi, pa sud na temelju tog i svih ostalih provedenih dokaza ispravno zaključuje da su optuženici inkriminirano djelo počinili namjerno i dogovorno u cilju da se osvete P. K. W., koji im za takvo ponašanje, a što proizlazi iz u postupku provedenih dokaza nije dao nikakav ozbiljan povod.

Konačno, nisu u pravu optuženici ni kada tvrde da je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno, jer da sud nije utvrdio visinu materijalne štete, odnosno štetu velikih razmjera u konkretnom slučaju. Naime, iz podataka u spisu nedvojbeno proizlazi, a što prvostupanjski sud osnovano prihvaća i obrazlaže da se radi o objektu, odnosno obiteljskoj kući - vili, čiji je velik dio u požaru izgorio, a u kojoj su se, između ostalog nalazili vrijedni predmeti - eksponati stari više od 700 godina i bogata biblioteka sa vrijednim starim slikama i fotografijama, čija vrijednost u svakom slučaju nadilazi početan iznos imovinske štete velikih razmjera, pa matematički egzaktan iznos cjelokupne nastale materijalne štete, suprotno navodima žalbe, nije ni odlučan za pravnu kvalifikaciju djela u konkretnom slučaju.

Prema svemu do sada navedenom proizlazi da je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, te je savjesnom i potpunom analizom izvedenih dokaza navedenih u obrazloženju presude za svoja utvrđenja iznio jasne i uvjerljive razloge, koje u potpunosti prihvaća i ovaj sud drugog stupnja, pa žalbe opt. Z. Z. i opt. L. V. zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nisu osnovane.

Iako opt. L. V. u uvodu žalbe navodi da se žali i zbog povrede kaznenog zakona, on tu žalbenu osnovu sadržajno ne obrazlaže, već ističe da je ona zapravo posljedica pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, što upućuje na prigovor tzv. posredne povrede kaznenog zakona. Stoga je ovaj drugostupanjski sud, ispitao u tom dijelu pobijanu presudu po službenoj dužnosti u odnosu na oba optuženika, sukladno čl. 476. st. 1. toč. 2. ZKP/08, te utvrdio da presudom na štetu optuženika nije povrijeđen kazneni zakon, jer je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, odnosno na djelatnost optuženika sud prvog stupnja ispravno u odnosu na oba optuženika primijenio odredbu čl. 222. st. 2. u vezi čl. 215. st. 1. KZ/11, budući su u njihovom postupanju ostvarena sva objektivna i subjektivna obilježja upravo kaznenog djela koje im je izrekom pobijane presude stavljeno na teret.

U odnosu na žalbe optuženika zbog odluke o kazni:

Opt. Z. Z. uopće ne obrazlaže razloge žalbe zbog odluke o kazni, osim puke tvrdnje da je izrečena sankcija prestrogo odmjerena, dok opt. L. V. ističe kako je sud prvog stupnja u konkretnom slučaju podcijenio brojne olakotne okolnosti koje su u odnosu na njega u postupku utvrđene.

I Kž 238/2018-11

Protivno takvim tvrdnjama iz žalbi optuženika, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud optuženicima pravilno utvrdio sve okolnosti važne za proces individualizacije kazne koje u smislu čl. 47. KZ/11 utječu da kazna po vrsti i visini bude lakša ili teža za počinitelja i da je te okolnosti u dostatnoj mjeri valorizirao, zbog čega njihova preocjena za koju se zalažu oba optuženika nije osnovana. Naime, sud prvog stupnja je optuženicima u odnosu na kazneno djelo kako je opisano u izreci presude ispravno kao olakotno uzeo dosadašnju neosuđivanost, mlađu životnu dob, smanjenu ubrojivost, a opt. L.

V. i izraženo kajanje, dok im je kao otegotno pravilno uzeo izraženu agresivnost, upornost i besćutnost u počinjenju djela, a koja se ogledala iz pjesme opt. Z. Z. „gori, gori, gori borovina“, te iz poruke opt. L. V. svjedoku G. „vidi ovo ha ha ha“, što sve upućuje na visok stupanj kriminalne volje optuženika.

Prema tome, uzimajući u obzir sve tako utvrđene okolnosti na strani oba optuženika, sud prvog stupnja im je za počinjeno kazneno djelo osnovano izrekao kazne zatvora u trajanju od po šest godina svakom. Tako izrečene kazne i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda adekvatne su i primjerene stupnju krivnje optuženika, pogibeljnosti počinjenog kaznenog djela, te podobne za ostvarivanje svrhe kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11, slijedom čega žalbe optuženika zbog odluke o kazni nisu osnovane. U izrečene kazne optuženicima je, sukladno čl. 54. KZ/11 uračunato i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 23. veljače 2017., pa nadalje.

Kako navodi podnesenih žalbi optuženika nisu osnovani, trebalo je na temelju čl. 482. ZKP/08, presuditi kao u izreci ove presude.

Zagreb, 4. rujna 2018.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Ivana Dubravka Kovačević, v.r.

Miroslav Šovanj, v.r.