Rev-2694/1993-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2694/1993-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ilije Čuljata kao predsjednika vijeća, te Veseljka Šeparovića, Augusta Husinca, Gordane Gasparini i Vladimira Drakulića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja L. J., pok. J. iz M., koga zastupa punomoćnik E. T., odvjetnik iz D., protiv tuženika N. D. pok. I. iz M., radi utvrđenja prava vlasništva, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Splitu od 26. lipnja 1992.br. Gž-1489/92, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Metkoviću od 9. siječnja 1992., br.P-500/91,u sjednici održanoj dana 20. rujna 1994.godine

r i j e š i o j e:

Prihvaća se revizija tužitelja te se ukidaju presuda Okružnog suda u Splitu od 26.lipnja 1992. godine br. Gž-1489/92 i presuda Općinskog suda u Metkoviću od 9.siječnja 1992.godine br. P-5OO/91 te predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev za utvrđenje da je A. - A. D. pok. M. vlasnik za cijelo nekretnine označene kao zgr. 714 - zgrada bez zemljišta upisana u z.u.1908 k.o. Metković, koja u naravi predstavlja porodičnu zgradu anagrafske oznake Metković, kao i da tuženik naknadi tužitelju parnični trošak sa pripadajućim kamatama. Sudjeno je naprotiv da tužitelj naknadi tuženiku parnični trošak od 16.000 HRD (sada 16 Kn).

Okružni sud u Splitu, kao sud drugog stupnja, odbio je žalbu tužitelja i potvrdio presudu suda prvog stupnja.

Protiv pravomoćne presude suda drugog stupnja izjavio je tužitelj reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog za preinaku, odnosno ukidanje presuda sudova nižeg stupnja.

Tuženik je dao odgovor na reviziju u kojem je predložio odbijanje revizije, dok se nadležni državni odvjetnik nije izjasnio o reviziji.

Revizija je osnovana.

Predmet ove parnice je zahtjev tužitelja za utvrđenje da je treća osoba, konkretno A. - A. D. pok. M. vlasnik za cijelo nekretnine označene kao čest. zgr.714 - zgrada bez zemljišta upisana u z.u. 1908 k.o. Metković, koja u naravi predstavlja porodičnu zgradu, a ne tuženik koji svojata pravo vlasništva te nekretnine.

Tužitelj, naime, da je nakon saznanja za pravog vlasnika raskinuo ranije zaključeni ugovor o zakupu poslovne prostorije u prizemlju zgrade te zaključio ugovor o zakupu sa stvar- nim vlasnikom A. - A. D., pa da ima pravnog interesa da se utvrdi vlasništvo ove osobe (zakupodavca), jer da mu tuženik osporava pravo na korištenje te prostorije i čak upućuje prijetnje.

Sud prvog stupnja odbio je tužbeni zahtjev nakon što je utvrdio da je na temelju presude zbog izostanka i presude na osnovu priznanja u parnici pod br.P-192/88 Općinskog suda Metković izvršena uknjižba prava vlasništva predmetne nekretnine na ime tuženika. Sud, naime, smatra da bi stvarni vlasnik, ako to nije onaj koji je sada upisan (tj. tuženik), mogao, istina, tražiti sudsku zaštitu svojih prava, ali ne i tužitelj kao treća osoba na ovakav način. Sud drugog stupnja odbio je žalbu i potvrdio presudu sada prvog stupnja uz obrazloženje u bitnome da iz priloženih spisa proizlazi da je tuženik uknjiženi vlasnik predmetne nekretnine, a tužitelj inače da i nije legitimiran na postavljanje ovakvog tužbenog zahtjeva, već da to može samo J. D. (očigledno misli na A. - A.) ako smatra da su njegova prava povrijeđena ili ugrožena.

Pravno stajalište sudova nije pravilno.

Pravni odnos, naime, koji je predmet spora po tužbi za utvrđenje ne mora biti nužno odnos između parničnih stranaka. Dovoljno je da tužitelj ima pravni interes za ovakvu tužbu, a taj pravni interes treba shvatiti šire, tj. kao svaki interes koji na bilo koji način dotiče pravne odnose tužiočeve, imovinskopravne ili neke druge.

U datom slučaju pravni interes tužitelja postoji kad traži utvrđenje prava vlasništva osobe s kojom je kao zakupoprimac zaključio ugovor o zakupu i kad tuženik to pravo vlasništva svojata za sebe negirajući tužitelju pravo na korištenje poslovne prostorije temeljem zaključenog ugovora o zakupu. Presudom će tužitelj otkloniti nesigurnost svog položaja koja je prouzrokovana neizvjesnošću da li spomenuti pravni odnos postoji.

Zbog pogrešnog pravnog pristupa stvari sudovi nisu utvrdili sve potrebne činjenice za ocjenu pitanja da li je A. - A. D. vlasnik predmetne nekretnine bez obzira na momentalno stanje upisa u zemljišnoj knjizi, tako da nema uvjeta za preinaku presuda, pa je trebalo temeljem čl.395.st.2.Zakona o parničnom postupku ("NN" br.53/91) ukinuti obje presude i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, time da u nastavljenom postupku raspravi sporne činjenice te ocijeni i ostale prigovore revidenta ako to bude procesna situacija nalagala, te nakon toga ponovno o stvari odluči.

U Zagrebu, 20. rujna 1994.

Predsjednik vijeća:

Ilija Čuljat, v.r.