Rev-296/2015-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 296/15-2

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, u pravnoj stvari podnositelja zahtjeva I. B. iz Đ., OIB: …, kojega zastupa punomoćnik B. K., odvjetnik u O., i podnositeljice zahtjeva K. B. iz H., OIB: …, koju zastupa punomoćnica M. B., odvjetnica u O., radi razvoda braka i uzdržavanja, odlučujući o reviziji podnositelja zahtjeva protiv presude Županijskog suda u Osijeku, posl. broj Gž-4132/2014-2 od 20. studenog 2014., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku posl. broj P2-343/13- 28 od 30. rujna 2014., u sjednici održanoj 24. veljače 2015.,

r i j e š i o j e:

Revizija protiv presude Županijskog suda u Osijeku, posl. broj Gž-4132/2014-2 od 20. studenog 2014., odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom, između ostalog, naloženo je podnositelju zahtjeva na ime uzdržavanja podnositeljice zahtjeva doprinositi mjesečne iznose od 500,00 kn počev od 13. rujna 2013. pa ubuduće, dok za to postoje zakonski uvjeti i to dospjele obroke odjednom, a dospijevajuće najkasnije do 15-og u mjesecu za tekući mjesec, zajedno sa zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog, a neisplaćenog iznosa, pa do konačne isplate (st. V. izreke).

Drugostupanjskom presudom odbijena je kao neosnovana žalba podnositelja zahtjeva, te je, između ostalog, potvrđena prvostupanjska presuda i u dijelu pod st. V. izreke.

Protiv drugostupanjske presude u dijelu u kome je potvrđena prvostupanjska presuda pod st. V. izreke, reviziju je u smislu odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 148/11 - dalje: ZPP), a koja se odredba u ovom postupku primjenjuje na temelju odredbe čl. 53. st. 4. u vezi s odredbom čl. 29. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 57/11) podnio podnositelj zahtjeva naznačivši slijedeće materijalnopravno pitanje za koje smatra da je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni:

"Nije li na ovaj konkretan slučaj trebalo primijeniti kriterije odredbe čl. 220. Obiteljskog zakona, dakle, odrediti obavezu izdržavanja bivšeg bračnog druga na rok do godine dana, odnosno u širem smislu, nije li upravo intencija zakonodavca u donošenju navedene odredbe bila da se primjenom načela pravednosti u ovakvim i sličnim slučajevima (radno sposoban uzdržavanik koji na drugi način može osigurati sredstava za život), vremensko ograničenje uzdržavanja bude primarni i uobičajeni način određivanja obaveze uzdržavanja, dok se vremenski neograničena obaveza uzdržavanja određuje samo izuzetno?".

Podnositeljica zahtjeva u odgovoru na reviziju osporava dopuštenost revizije, a podredno osnovanost te revizije podnositelja zahtjeva.

Revizija podnositelja zahtjeva nije dopuštena.

Postupajući sukladno odredbi čl. 392. a. st. 2. ZPP revizijski sud u povodu revizije iz čl. 382. st. 2. toga zakona ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kome se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojega je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na to pitanje odnose.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi stavka 1. toga članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, primjerice:

1) ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju u kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,

2) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem, 3) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskog suda temelji na tom shvaćanju, ali bi – osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnog prvostupanjskog i žalbenog postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima, te odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske, Europskog suda za ljudska prava ili Europskog suda – trebalo preispitati sudsku praksu.

Pravno pitanje naznačeno u reviziji podnositelja zahtjeva nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Prema odredbi čl. 217. Obiteljskog zakona ("Narodne novine", broj 116/03, 17/03, 436/04, 107/07, 57/11, 61/11 i 25/13 – dalje: ObZ) bračni drug koji nema dovoljno sredstava za život ili ih ne može ostvariti iz svoje imovine, a nije sposoban za rad ili se ne može zaposliti, ima pravo na uzdržavanje od svog bračnog druga.

Prema odredbi čl. 220. st. 1. ObZ sud može odlučiti da obaveza uzdržavanja bračnog druga traje do godine dana, osobito kada je brak trajao kratko ili kad je tužitelj u mogućnosti u dogledno vrijeme na drugi način osigurati sredstva za život.

U reviziji podnositelja zahtjeva naznačeno pravno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, jer odgovor na to pitanje ovisi o postojanju konkretnih činjenica svakog posebnog slučaja, a koje činjenice se odnose na okolnosti iz čl. 217. ObZ, a posebno na okolnost trajanja određenog braka, te mogućnost primatelja uzdržavanja da u dogledno vrijeme na drugi način osigura sredstva za život (čl. 220. st. 1. ObZ).

S obzirom na izneseno, valjalo je na temelju odredbe čl. 392. b. st. 1. i st. 3. ZPP, predmetnu reviziju podnositelja zahtjeva, odbaciti kao nedopuštenu.

Zagreb, 24. veljače 2015.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.