Rev-890/1998-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića kao predsjednika vijeća, te Damira Mratovića, Ivke Zlokić, dr. Ivana Kaladića i Davorke Lukanović-Ivanišević kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice V. D. iz B., koju zastupa S. B., odvjetnik u G., protiv tuženice C. o. d.d. Z. – Filijala P., koju zastupa punomoćnik M. R., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužiteljice izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Puli od 22. prosinca 1997. godine broj Gž-1344/97- 2 kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Bujama od 1. srpnja 1997. godine 1997. godine broj P-509/92-41, u sjednici održanoj dana 2. listopada 2001. godine,
Legislator headnote
AI generatedRev-890/1998-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Pravilnom primjenom materijalnog prava (čl. 200. Zakona o obveznim odnosima - “Narodne novine”, broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99 – dalje u tekstu ZOO) su nižestupanjski sudovi obvezali tuženika da plati tužiteljici novčanu naknadu u vezi pretrpljenih fizičkih boli u iznosu od 10.000,00 kn, te u vezi straha 5.000,00 kn, a drugostupanjski je sud pravilno obvezao tuženika da plati tužiteljici novčanu naknadu u vezi duševnih boli zbog smanjenja životnih aktivnosti u iznosu od 38.000,00 kn, vodeći računa o vrsti ozljeda, intenzitetu i trajnosti tih vidova nematerijalne štete kao i tužiteljičinoj dobi. Na dosuđenu novčanu naknadu pravilno je dosuđena zatezna kamata u smislu čl. 277. st. 1. ZOO, a preostali dio tužbenog zahtjeva pravilno je odbijen.
Full text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-890/1998-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića kao predsjednika vijeća, te Damira Mratovića, Ivke Zlokić, dr. Ivana Kaladića i Davorke Lukanović-Ivanišević kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice V. D. iz B., koju zastupa S. B., odvjetnik u G., protiv tuženice C. o. d.d. Z. – Filijala P., koju zastupa punomoćnik M. R., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužiteljice izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Puli od 22. prosinca 1997. godine broj Gž-1344/97- 2 kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Bujama od 1. srpnja 1997. godine 1997. godine broj P-509/92-41, u sjednici održanoj dana 2. listopada 2001. godine,
p r e s u d i o j e:
Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
Prvostupanjskom presudom obvezan je tuženik platiti tužiteljici 47.000,00 kn sa zateznom kamatom od 1. srpnja 1997. godine do isplate i naknaditi joj parnične troškove u iznosu od 7.021,30 kn, a preostali dio tužbenog zahtjeva je odbijen. Drugostupanjskom presudom djelomično je preinačena prvostupanjska presuda tako da je tužbeni zahtjev prihvaćen do iznosa od 57.000,00 kn sa zateznom kamatom, a preostali dio tužbenog zahtjeva je odbijen, te je tužiteljici priznat daljnji parnični trošak u iznosu od 4.946,30 kn.
Protiv pravomoćne drugostupanjske presude u dijelu u kojem je djelomično odbijen tužbeni zahtjev u vezi nematerijalne štete pravovremenu, dopuštenu i potpunu reviziju izjavila je tužiteljica zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se nižestupanjske presude preinače i tužbeni zahtjev u cijelosti prihvati.
Tuženik na reviziju nije odgovorio, a nadležni državni odvjetnik se o reviziji nije izjasnio.
Revizija nije osnovana.
Utvrđeno je da je tužiteljica ozlijeđena u prometnoj nesreći 17. kolovoza 1990. godine na regionalnoj cesti B.-K.-K. u K. kao vozač mopeda P. kojeg je udario osobni automobil “Mercedes” 190 kojim je upravljao državljanin Republike I. B.G.. Tom prilikom tužiteljica je zadobila gnječni prijelom pojasnog kralješka i više udarnina.
Zbog ozljeđivanja tužiteljica je trpjela fizičke boli jakog intenziteta 10 dana, srednjeg intenziteta 30 dana, lakog intenziteta oko 40 dana, a povremene boli lakog intenziteta ima prilikom klimatskih promjena, pokušaja fizičkog rada ili dužeg stajanja.
U vezi sa štetnim događajem tužiteljica je trpjela intenzivni strah nekoliko dana koji nije ostavio trajnih posljedica.
Zbog posljedica ozljeđivanja tužiteljici je smanjena životna aktivnost za 20%, a u vrijeme štetnog događaja imala je 45 godina.
Odgovornost tuženika za naknadu štete u ovom slučaju više nije sporna.
Pravilnom primjenom materijalnog prava (čl. 200. Zakona o obveznim odnosima - “Narodne novine”, broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99 – dalje u tekstu ZOO) su nižestupanjski sudovi obvezali tuženika da plati tužiteljici novčanu naknadu u vezi pretrpljenih fizičkih boli u iznosu od 10.000,00 kn, te u vezi straha 5.000,00 kn, a drugostupanjski je sud pravilno obvezao tuženika da plati tužiteljici novčanu naknadu u vezi duševnih boli zbog smanjenja životnih aktivnosti u iznosu od 38.000,00 kn, vodeći računa o vrsti ozljeda, intenzitetu i trajnosti tih vidova nematerijalne štete kao i tužiteljičinoj dobi. Na dosuđenu novčanu naknadu pravilno je dosuđena zatezna kamata u smislu čl. 277. st. 1. ZOO, a preostali dio tužbenog zahtjeva pravilno je odbijen.
Nije prihvatljiv revizijski navod tužiteljice da joj je novčana naknada trebala biti dosuđena u zatraženim iznosima. Za to nema opravdanje, jer su prilikom dosuđenja novčane naknade za navedene vidove nematerijalne štete uzete u obzir sve odlučne okolnosti za odmjeravanje novčane naknade.
Kako nije ostvaren istaknuti revizijski razlog, a u postupku pred nižestupanjskim sudovima nije došlo do bitne povrede odredaba parničnog postupka na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. Zakona o parničnom postupku - “Narodne novine”, broj 53/91, 91/92 i 112/99 – dalje u tekstu ZPP), valjalo je reviziju odbiti kao neosnovanu (čl. 393. ZPP).
U Zagrebu, 2. listopada 2001. godine.
Predsjednik vijeća:
Stanko Jesenković, v.r.