Rev-2063/1996-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2063/1996-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića kao predsjednika vijeća, te Borisa Guttmanna, Vladimira Drakulića, Stanka Hautza i Vlatke Potočnjak-Radej, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. P. iz B., zastupanog po punomoćniku B. B., odvjetniku iz B., protiv tuženice D. P. iz B., zastupane po punomoćniku M. K., odvjetniku iz B., radi razvoda braka, rješavajući reviziju tuženice protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru od 24. svibnja 1996. godine br. Gž-992/96 kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Bjelovaru od 1. veljače 1996. godine posl. br. P- 1014/95, u sjednici održanoj 14. studenoga 1996. godine,

r i j e š i o j e:

Prihvaća se revizija tuženice, te se ukidaju presuda Županijskog suda u Bjelovaru od 24. svibnja 1996. godine br. Gž-992/96 i presuda Općinskog suda u Bjelovaru od 2. veljače 1996. godine br. P-1014/95 u dijelu kojim je odlučeno o povjeravanju mldb. O.P. na odgoj i čuvanje ocu, o osobnim kontaktima tog djeteta s majkom, kao i u dijelu u kojem je odbijen zahtjev tuženice za njegovo uzdržavanje, te se u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

O b r a z l o ž e n j e

Prvostupanjskom presudom razveden je brak stranaka (toč. I. izreke), zajednička djeca i to mldb. O.P. povjeren je na odgoj i čuvanje ocu, a mldb. M.P. majci (točka II. izreke), u točki III. izreke pobliže su određeni kontakti djece s roditeljima, pod toč. IV. izreke odbijen je zahtjev tuženice za uzdržavanje mldb. O.P. u iznosu od 400,00 kn, a za uzdržavanje mldb. M. iznos od 550,00 kn, dok je pod toč. V. izreke odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove.

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženice kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu kojim je odlučeno da se mldb. O.P. povjeri na odgoj i čuvanje ocu.

Protiv te drugostupanjske presude reviziju je izjavila tuženica zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se presude nižih sudova preinače i mldb. O.P. povjeri majci.

Revizija (pravovremena, potpuna i dopuštena) dostavljena je tužitelju na odgovor i nadležnom Državnom odvjetništvu temeljem čl. 390. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("NN" br. 53/91, 91/92 - u daljnjem tekstu: ZPP) na izjašnjenje.

Tužitelj nije odgovorio na reviziju, dok se Državno odvjetništvo Republike Hrvatske o reviziji nije izjasnilo.

Revizija je osnovana.

Iz činjeničnog utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi da je tužitelj u veljači 1995. godine odselio iz zajedničkog stana u kojem je ostala stanovati tuženica sa zajedničkom djecom mldb. O. u dobi od 6,5 godina i mldb. M. u dobi od 3,5 godine.

Polazeći od mišljenja Centra za socijalni rad da su oba roditelja podobna i sposobna za odgoj i čuvanje svoje djece o kojima su i dosad zajednički vodili brigu, prvostupanjski sud je povjerio mldb. O. ocu, a mldb. M. majci na odgoj i čuvanje.

Donoseći takvu odluku prvostupanjski sud nalazi da je ista u interesu mldb. O., koji interes da se očituje u tome što dijete i sada više vremena tijekom dana proboravi s ocem za kojeg je emotivno vezano, (iz stanja spisa ne proizlazi da bi dijete bilo manje emotivno vezano za majku), a u brizi oko djeteta pomažu mu i njegovi roditelji na koje je dijete naviklo i također na njih emotivno vezano. Takav zaključak sud potkrijepljuje činjenicom organiziranja svakodnevnog života u obitelji vezano za profesionalne obaveze roditelja.

Naime, majka radi u smjenama, pa po mldb. O. kojeg ona dovodi u vrtić dolazi tužitelj (koji radi samo do podne), te dijete s njime ili njegovim roditeljima provede cijelo popodne, a samo navečer dolazi majci prespavati.

Kako uz svakodnevni rad tuženica polazi i frizerski tečaj, to da nije u mogućnosti kvalitetno brinuti i starati se za oboje djece, jer u odsustvu tuženice o mldb. M. povremenu brinu i njezini roditelji.

Ovakav zaključak prvostupanjskog suda u cijelosti je prihvatio i drugostupanjski sud, apostrofirajući da je u interesu mldb. O. da se povjeri na čuvanje i odgoj tužitelju jer da će uz njega i njegove roditelje biti brižno čuvan, što će utjecati na njegov pravilan psihofizički razvoj.

Ispravno je stajalište nižih sudova da je primaran interes djece prilikom odlučivanja o povjeravanju djece na odgoj i čuvanje što je uostalom i zakonski imperativ, pa i u slučaju sporazuma roditelja.

No, prilikom odabiranja ili rangiranja kriterija u određivanju sadržaja pravne sintagme "interes djeteta" treba u svakom pojedinom slučaju razlikovati primarne od sekundarnih djetetovih potreba.

Opravdano revizija ukazuje, da su niži sudovi zbog pogrešnog pravnog pristupa cijeneći primarno okolnosti organiziranja svakodnevnog života djece nakon faktičnog prestanka bračne zajednice na zadovoljavajući način, zanemarili ostale kriterije koje čine sadržaj tog pravnog pojma.

Zaključak nižih sudova o razdvajanju djece nema podlogu ni u nalazu i mišljenju Centra za socijalni rad odnosno njihovog stručnog tima, budući se Centar u svom mišljenju decidirano izjasnio da se oboje djece povjere majci, ovo potrijepljujući činjenicom, da su djeca niske životne dobi kada im je briga i pažnja majke neophodna, te da majka o njima brine na potpuno zadovoljavajući način. Kad sud donoseći odluku o povjeravanju djece, odluči razdvojiti djecu, budući da se radi o djeci niske životne dobi, zato trebaju postojati ozbiljni razlozi koje niži sudovi nisu zbog pogrešnog pravnog pristupa utvrđivali niti ocjenili u svojim odlukama.

U ponovljenom postupku bi sud trebao raspraviti putem stručne osobe (psihologa) ili zatražiti dopunu mišljenja Centra da li i kakve posljedice povjeravanja jednog djeteta majci, a drugog ocu bi se mogle pojaviti u psihofizičkom razvoju djece s obzirom na njihovu dob i spol, te zatim u kontekstu svih ostalih okolnosti ocijeniti da li je u interesu mldb. O. da bude povjeren ocu na čuvanje i odgoj.

Valja još napomenuti, da briga o djeci nije samo dužnost, već i pravo roditelja, pa povjeravanjem djeteta jednom roditelju ne prestaje obveza drugog roditelja da pomaže i sudjeluje aktivno u brizi za dijete i njegovom odgoju, a niti ga roditelj kojem je dijete povjereno u tom može sprečavati u koliko se to čini u interesu djeteta.

Kako dakle zbog pogrešne primjene materijalnog prava nisu utvrđene sve odlučne činjenice, valjalo je temeljem čl. 395. st. 2. odlučiti kao u izreci.

S obzirom da je ukinuta odluka o povjeravanju mldb. O. valjalo je ukinuti i odluku o osobnim odnosima kao i o uzdržavanju tog djeteta, a s obzirom na odredbe čl. 340. i 342. Zakona o braku i porodičnim odnosima (pročišćeni tekst br. "NN" br. 51/89, 59/90 i 25/94).

U ponovljenom postupku sud će radi utvrđivanja gore navedenih odlučnih činjenica provesti odgovarajuće dokaze, te zatim ponovno odlučiti o povjeravanju mldb. O., a s tim u vezi odlučiti o njegovu uzdržavanju i osobnim kontaktima s roditeljem kojem ne bude povjeren.

U Zagrebu, 14. studenoga 1996. godine,

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.