I Kž-594/2015-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 594/15-4

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Lidije Grubić Radaković, kao predsjednice vijeća, te Ranka Marijana i Melite Božičević- Grbić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Maje Ivanović Stilinović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenika N. L., zbog kaznenih djela iz čl. 90. u svezi čl. 33. KZ/97 i dr., odlučujući o žalbi osuđenika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Osijeku od 10. rujna 2015. broj Kv I-17/2015, u sjednici održanoj 15. prosinca 2015.,

r i j e š i o j e:

Prihvaća se žalba osuđenika N. L., ukida se pobijana presuda te se predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Obrazloženje

Pobijanom presudom, bez obnove kaznenog postupka, na temelju čl. 498. st. 1. toč. 1. ZKP/08, preinačene su u odluci o kazni:

a) pravomoćna presuda Općinskog suda u Osijeku, broj Kv-256/15 (K-610/10) od 18. lipnja 2015., kojom su objedinjene i preinačene u odluci o kazni: pravomoćna presuda Općinskog suda u Osijeku, broj Kv-36/15 od 4. veljače 2015., a kojom je N. L. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju jedne godine i četiri mjeseca zbog kaznenih djela iz čl. 217. st. 1. KZ/97 i dr. i pravomoćna presuda Općinskog suda u Našicama, broj K-191/10 od 1. ožujka 2015., kojom je osuđen na kaznu zatvora u trajanju tri mjeseca, zbog kaznenog djela iz čl. 236. KZ/97, pa je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju jedne godine i šest mjeseci,

b) pravomoćna presuda, koji čine presuda Županijskog suda u Osijeku broj K-7/12 od 3. svibnja 2012. i presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj I-Kž 638/12 od 4. ožujka 2015., kojom je uz primjenu čl. 60. KZ/97 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju šest godina zbog kaznenog djela iz čl. 90. u svezi čl. 33. KZ/97,

te je na temelju čl. 498. st. 1. toč. 1. ZKP/08, u svezi čl. 51. st. 2. i čl. 53. st. 1. KZ/11, N. L. izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju sedam godina i tri mjeseca, u koju kaznu

I Kž 594/15-4

se uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 7. travnja 2012., vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 8. listopada 2011. do 8. studenog 2011., vrijeme provedeno na izdržavanju kazne zatvora od 8. studenog 2011. do 23. siječnja 2012., te vrijeme provedeno u istražnom zatvoru i na izdržavanju kazne zatvora od 15. siječnja 2014. pa nadalje.

Protiv te presude žalbu je podnio osuđenik, osobno, zbog povrede kaznenog zakona i odluke o visini kazne, a iz sadržaja žalbe je razvidno kako smatra da presuda nema razloga o odlučnim činjenicama.

Spis je sukladno čl. 474. st. 1. ZKP/08, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba je osnovana.

U pravu je žalitelj kada tvrdi da sud prvog stupnja, prilikom izricanja jedinstvene kazne zatvora, „ ... nije uopće uzeo u obzir olakotne okolnosti ... „ točnije, prvostupanjski sud nije označio ni vrednovao niti jednu jedinu okolnost koja utječe da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja kaznenog djela.

Na taj su način u pobijanoj presudi, s obzirom na smisao i cilj ovog postupka, potpuno izostali razlozi o odlučnim činjenicama.

Neovisno o tome što se radi o preinačenju bez obnove kaznenog postupka, odluka o kazni mora izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnih kaznenih djela. Uloga suda se, pri tome, ne svodi samo na mehaničko posredovanje između slova zakona i stvarnosti. Zakonodavac, generalizirajući svrhu kažnjavanja, nastoji obuhvatiti neodređen broj slučajeva i sažeti ih u opće pravilo. Sud, u svakom pojedinom slučaju, mora konkretizirati opće pravilo i deduktivnim postupkom stvoriti relevantne zaključke za zakonitu odluku o vrsti i mjeri kazne.

U pobijanoj presudi, međutim, uopće nema razloga zašto sud smatra da će se, s obzirom na posebnosti višestrukog počinitelja kaznenih djela i njihov međusobni odnos, te s obzirom na vrstu i vrijeme njihovog počinjenja, upravo jedinstvenom kaznom zatvora u trajanju sedam godina i tri mjeseca, postići svrha kažnjavanja. Naime, prvostupanjski sud nije označio niti vrednovao okolnosti od utjecaja na visinu kazne, već je samo sumarno naveo da je „... prilikom odmjeravanja jedinstvene kazne vijeće imalo u vidu ranije izrečene kazne ...“. To nije dostatno obrazloženje, jer je sud na taj način samo konstatirao kako je imao u vidu temeljnu pretpostavku za mogućnost primjene odredaba o odmjeravanju jedinstvene kazne, a to su ranije izrečene kazne.

Takva konstatacija nije obrazloženje visine kazne, a okolnosti koje jesu od utjecaja na kaznu, prvostupanjski sud nije izložio ni obrazložio.

S obzirom da su zasebne zatvorske kazne već bile obrazložene u ranijim presudama, dovoljno je bilo izložiti okolnosti na temelju kojih je procijenjeno da će se upravo ovakvom jedinstvenom kaznom zatvora ispuniti svrha kažnjavanja. Međutim, prvostupanjski sud je to propustio učiniti i na taj su način potpuno izostali razlozi o odlučnim činjenicama, čime je ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08.

I Kž 594/15-4

Imajući u vidu navedeno, trebalo je riješiti kao u izreci kako bi sud prvog stupnja, u ponovljenom postupku tzv. neprave obnove kaznenog postupka, otklonio ukazane povrede.

Zagreb, 15. prosinca 2015.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Maja Ivanović Stilinović, v.r.

Lidija Grubić Radaković, v.r.