Rev-147/1990-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 147/1990-2

P R E S U D A

U IME NARODA!

Vrhovni sud Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Mladena Žuvele kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Vesne Milošević, Veseljka Šeparović i Ilije Čuljat, kao članova vijeća u pravnoj stvari tužitelja Š. D. i Š. M., obojica iz B., koje zastupa punomoćnik I. S., odvjetnik iz N., protiv tuženika G. B. iz J., koga zastupa punomoćnik P. V., odvjetnik iz N., radi isplate kupovine, rješavajući reviziju tužitelja, protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Osijeku od 31. kolovoza 1989. br. Gž-2454/89-2, kojom je potvrdjena presuda Općinskog suda u Našicama, od 29. ožujka 1989. br. P 157/89-5, u sjednici održanoj dana 11. srpnja 1990,

p r e s u d i o j e :

Prihvaća se revizija, preinačuju presude Okružnog suda u Osijeku od 31. kolovoza 1989. br. Gž-2454/89-2 i Općinskog suda u Našicama od 29. ožujka 1989. br. P 157/89-5, te sudi:

Tuženi G. B. iz J. dužan je platiti tužiteljima Š. D. i Š. M., obojica iz B. iznos od 80 konvertibilnih dinara sa zakonskom zateznom kamatom kao na sredstva oročena kod banke bez namjene na rok duži od godinu dana počevši od 16. XII 1985. do isplate i nadoknaditi parnični trošak u iznosu od 83 konvertibilnih dinara, sve u roku od 15 dana.

O b r a z l o ž e n j e

Drugostepenom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrdjena prvostepena presuda, kojom su tužitelji odbijeni s tužbenim zahtjevom u iznosu od 800.000 prijašnjih dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 16. XII 1985. do isplate i sa zahtjevom za naknadu parničnog troška, te obvezani da tuženiku nadoknade parnični trošak u iznosu od 277.930 prijašnjih dinara.

Protiv drugostepene presude tužitelji su izjavili reviziju zbog revizijskih razloga navedenih u odredbi čl. 385. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP). Predlažu da se drugostepena presuda ukine i predmet vrati drugostepenom sudu na ponovno sudjenje ili da se nižestepene presude ukinu i predmet vrati prvostepenom sudu radi donošenja nove presude.

Odgovor na reviziju nije podnesen, a Javno tužilaštvo Hrvatske nije se izjasnilo o reviziji.

Revizija je osnovana.

Utvrdjeno je, da je pravni prednik tužitelja, njihov otac Š. D. zaključio dana 12. IX 1985. godine sa tuženikom kupoprodajni ugovor, kojim mu je prodao svoje nekretnine i pokretnine pobliže opisane u tom ugovoru za ugovorenu cijenu u iznosu od 3,800.000 prijašnjih dinara, da je dio kupoprodajne cijene u iznosu od 3,000.000 prijašnjih dinara isplaćeno prodavatelju, a da ostatak u iznosu od 800.000 prijašnjih dinara nije isplaćen budući da je prodavatelj smrtno stradao dana 3.XII 1985. godine a rok za isplatu navedenog iznosa prema ugovoru istekao je dana 15.

XII 1985. godine.

Nadalje je utvrdjeno, da je tuženik zaključio sa ranijim vlasnikom nekretnina B. F., koji je iste nekretnine u medjuvremenu prenio na svoje ime na osnovu presude na temelju priznanja prvostepenog suda od 29. siječnja 1986. br. P- 281/83-5, kupoprodajni ugovor od 24.III 1986. i isplatio mu iznos od 800.000 prijašnjih dinara, kako bi iste nekretnine bile prenesene na njegovo ime u zemljišnim knjigama, iako je iste nekretnine prije više od 10 godina B. F. prodao Š. Đ..

Primjenom odredaba čl. 454. st. 1. i 122. st. 1. Zakona o obveznim odnosima nižestepeni sudovi su odbili tužitelje s tužbenim zahtjevom, jer su zaključili da tužitelji nisu izvršili svoju obavezu glede prijenosa prava vlasništva u zemljišnim knjigama na ime tuženika, pa da stoga nemaju pravo ni tražiti isplatu ostatka kupoprodajne cijene, a osim toga drugostepeni sud još smatra, da je plaćanje ostatka kupoprodajne cijene B. F. bilo nužno kako bi tuženik došao do tabularne isprave za prijenos prava vlasništva na svoje ime i da se radi o opravdanim troškovima, koji su inače predvidjeni kao troškovi za prijenos nekretnina u toč. 8. ugovora zaključenog izmedju pravnog prednika tužitelja i tuženika od 12. IX 1985. godine.

S obzirom na utvrdjeno i nesporno činjenično stanje, kao i sadržaj priloženog ugovora o kupoprodaji od 12.IX 1985. godine, osnovano se prigovara u reviziji, da su nižestepeni sudovi pogrešno ocijenili obveze stranaka iz navedenog ugovora i da je prema toč. 4. tog ugovora tuženik bio dužan da tužiteljima kao pravnim slijednicima Š. D. najkasnije do 15. XII 1985. isplati ostatak kupoprodajne cijene u iznosu od 800.000 prijašnjih dinara s time da se prema navodima ugovora iz ove točke u isti iznos uračunava kapara ako je isplaćen do navedenog roka a, ako nije prema toč. 5. istog ugovora gubi se iznos položen na ime kapare (kupoprodajni ugovor nalazi se na str. lista 14 u spisu).

S obzirom na ovako utvrdjeno činjenično stanje po ocjeni ovog revizijskog suda valjalo je primjenom odredbe čl. 124. Zakona o obveznim odnosima udovoljiti tužbenom zahtjevu.

Iz navedenih razloga odlučeno je kao u izreci ove presude u odnosu na odluku o glavnoj stvari primjenom odredbe čl. 395. st. 1. u vezi s odredbom čl. 373. toč. 2. ZPP.

Odluka o zakonskim zateznim kamatama osniva se na odredbi čl. 277. st. 1. u vezi s odredbom čl. 395. st. 1. Zakona o obveznim odnosima.

Odluka o parničnom trošku osniva se na odredbi čl.166. uvezi s odredbom čl. 154. st. 1. ZPP.

U Zagrebu, 11. srpnja 1990.

Predsjednik vijeća:

Mladen Žuvela v.r.