Rev-607/2016-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 607/2016-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Ivana Mikšića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. B., iz Š., kojeg zastupa punomoćnik I. Š. odvjetnik u Odvjetničkom društvu S. & Š. d.o.o. Z., protiv tuženika P. d.o.o., Z., kojeg zastupa punomoćnik S. B., odvjetnik u Odvjetničkom društvu B. & G. B., Z., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Varaždinu, poslovni broj Gž-3961/13-2 od 15. travnja 2015., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zaprešiću, poslovni broj P-2137/11-40 od 3. lipnja 2013., na sjednici održanoj 28. svibnja 2019.,

p r e s u d i o j e :

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev koji glasi:

„I. Utvrđuje se da je tužitelj Z. B. iz Š., ..., vlasnik u cijelosti nekretnine na katastarskoj čestici broj 1055/1, upisane u zk. ul. br. 3313 k.o. B., u naravi oranica u Š., ... u površini od 580 čhv, što je tuženik dužan priznati i trpjeti da se tužitelj upiše kao vlasnik predmetne nekretnine u zemljišnim knjigama.ˮ

II. Nalaže se tužitelju Z. B. iz Š., ..., da tuženiku P. d.o.o., Z., ..., u roku od 15 (petnaest) dana naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 62.925,00 kn (slovnima: šezdeset i dvije tisuće devet stotina i dvadeset i pet kuna).

III. O d b i j a s e kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 14.375,00 kn.

IV. O d b i j a s e kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 60.000,00 kn.ˮ

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja i potvrđena presuda suda prvog stupnja u pobijanom dijelu pod točkama I., II. i IV. izreke prvostupanjske presude. Ujedno je potvrđeno i raspravno rješenje prvostupanjskog suda od 20. veljače 2012. kojim je utvrđena vrijednost predmeta spora u iznosu 1.200.000,00 kn.

Protiv navedene presude suda drugog stupnja reviziju je izjavio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske uvaži reviziju, preinači nižestupanjske presude na način da prihvati tužbeni zahtjev u cijelosti.

Na reviziju nije odgovoreno.

Revizija nije osnovana.

U skladu s odredbom čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) ovaj sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Iako je tužitelj u reviziji naveo da ju podnosi zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, iz sadržaja revizije razvidno je da tužitelj određeno ne ističe niti jednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka koja bi eventualno bila počinjena pred sudovima nižeg stupnja i u čemu bi se ista sastojala. Stoga ovaj sud nije niti posebno razmatrao navode revizije koji se na odnose na bitnu povredu odredaba parničnog postupka.

Revizijskim prigovorom tužitelja istaknutom u pravcu pogrešne ocjene provedenih dokaza od strane nižestupanjskih sudova, faktično se prigovara pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja, a o čemu u smislu odredbe čl. 385. ZPP u revizijskom stadiju postupka nije dopušteno raspravljati.

Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje prava vlasništva nad nekretninom i trpljenjem upisa prava vlasništva tužitelja na tim nekretninama na ime i za korist tužitelja.

Nižestupanjski sudovi su odbili zahtjev tužitelja za utvrđenje stjecanja prava vlasništva dosjelošću nakon što su utvrdili da tužiteljev posjed nije bio zakonit jer je prestao pravni temelj njegovog posjedovanja budući da je Predugovor o prodaji nekretnina od 14. svibnja 1998. na koji se tužitelj poziva prestao važiti ispunjenjem raskidnog uvjeta (neisplatom kupoprodajne cijene) 1. siječnja 2001., a posjed tužitelja nije bio niti pošten jer je utvrđeno da je tužitelju u kolovozu 2002. bilo saopćeno da je sporne nekretnine kupila treća osoba - M. R., a i stoga što je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Zaprešiću poslovni broj P-362/07 od 22. siječnja 2010. odlučeno da tužitelju ne pripada pravo na posjed, a kada je, u svakom slučaju, njegov posjed postao nepošten, sve prije isteka zakonom predviđenog vremena za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

Nadalje, nižestupanjski sudovi su odbili i tužbeni zahtjev za utvrđenje stjecanja prava vlasništva tužitelja na temelju pravnog posla – Predugovora o prodaji nekretnina od 14. svibnja 1998. budući da se vlasništvo nekretnina na temelju pravnog posla stječe upisom stjecateljevog prava vlasništva u zemljišnoj knjizi na temelju valjano očitovane volje dotadašnjeg vlasnika usmjerene na to da njegovo vlasništvo prijeđe na stjecatelja, a nije sporno da tužitelj nije proveo takvu uknjižbu.

S obzirom da je neosnovan tužbeni zahtjev za utvrđenja prava vlasništva, nižestupanjski su sudovi odbili i zahtjev da tuženik prizna pravo vlasništva tužitelja i trpi upis istog u zemljišnim knjigama.

U navedenom stanju stvari, a kada je utvrđeno da je predugovor na kojeg se isključivo poziva tužitelj kao pravni temelj svog posjedovanja raskinut, riječ je o nezakonitom posjedu (nema valjanog pravnog temelja posjedovanja), čime je isključena mogućnost stjecanja prava vlasništva tužitelja nad predmetnom nekretninom redovnom dosjelošću u smislu odredbe čl. 159. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novineˮ, broj 91/96, 68/98, 137/99, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 i 153/09 - dalje: ZV).

S druge strane, nisu ispunjene pretpostavke stjecanja prava vlasništva nad predmetnom nekretninom niti izvanrednom dosjelošću. Naime, kako se prema odredbi čl. 159. st. 3. ZV, za stjecanje prava vlasništva nad nekretninom na osnovi izvanredne dosjelosti traži da je samostalan posjed barem pošten, te neprekidno trajanje posjeda kroz vrijeme od dvadeset godina, a niti jedan od ovih uvjeta u konkretnom slučaju nije ispunjen. Naposljetku, pravo vlasništva na temelju pravnog posla stječe se tek uknjižbom u zemljišne knjige, kako je to propisano odredbama čl. 119. i čl. 120. ZV. Dakle, za stjecanje prava vlasništva na temelju pravnog posla odlučno je da je izvršena uknjižba prava vlasništva u zemljišnim knjigama. Dakle, stranka koja nije izvršila uknjižbu još nije postala vlasnik nekretnine pa su revizijski navodi i u tom dijelu neutemeljeni.

Kako nisu ispunjene zakonom propisane pretpostavke stjecanja prava vlasništva nekretnine dosjelošću, a niti na temelju pravnog posla, to je zahtjev tužitelja odbijen pravilnom primjenom materijalnog prava.

Slijedom navedenog, a kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP odbiti reviziju tužitelja kao neosnovanu.

Zagreb, 28. svibnja 2019.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug, v.r.