Revr-467/2008-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Revr 467/08-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ivana Kaladića, predsjednika vijeća, te Gordane Matasić-Špoljarić, mr. sc. Lucije Čimić, Đure Sesse i Jasne Guštek, članova vijeća, u pravnoj stvari 1. tužitelja I. J. iz Š., i 2. tužitelja D. Z. iz M., oboje zastupani po punomoćnicima odvjetnicima u Odvjetničkom uredu P. & G. & D. iz R., protiv tuženika B.-I. upravljanje i održavanje d.o.o. iz L.V., kojeg zastupaju punomoćnici Ž. M. i L. T., odvjetnici u O., radi utvrđenja nedopuštenim odluke o otkazu ugovora o radu, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Puli poslovni broj Gž-3103/07 od 13. studenoga 2007. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Pazinu poslovni broj P-114/06 od 28. veljače 2007., u sjednici održanoj 18. ožujka 2009.,

p r e s u d i o j e:

I. Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

II. Tuženiku se ne dosuđuje trošak odgovora na reviziju.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev 1. tužitelja I. J. da nije dopušten otkaz ugovora o radu od 30. rujna 2004. kojeg mu je tuženik uputio pa je tuženik dužan tužitelju isplatiti s naslova neisplaćenih plaća ukupan iznos od 8.990,44 kn te sa zateznim kamatama i priznati mu sva prava koja proistječu iz radnog odnosa. Odbijen je i tužbeni zahtjev 2. tužitelja D. Z. da nije dopušten otkaz ugovora o radu od 30. rujna 2004. koji je tuženik uputio tom tužitelju te je tuženik dužan tužitelja vratiti na radno mjesto vatrogasca koje je obavljao do otkazivanja ugovora o radu i isplatiti mu neisplaćene plaće u ukupnom iznosu od 62.153,71 kn sa zateznim kamatama pobliže označenim u izreci. Odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška postupka te je naloženo 1. tužitelju isplatiti tuženiku na ime naknade troška postupka iznos od 610,00 kn, 2. tužitelju u iznosu od 1.220,00 kn, a obojici tužitelja naloženo je tuženiku isplatiti trošak postupka u iznosu od 9.455,00 kn. U preostalom dijelu zahtjev tuženika za naknadu troška je odbijen. Drugostupanjski sud je potvrdio presudu suda prvog stupnja.

Protiv drugostupanjske presude reviziju su podnijeli tužitelji zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava te predlažu da ovaj sud ukine obje nižestupanjske presude te predmet vrati istom prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

U odgovoru na reviziju tuženik predlaže da ovaj sud odbije reviziju i traži trošak odgovora na reviziju.

Revizija nije osnovana.

U revizijskoj fazi postupka je sporno je li postupak koji je prethodio donošenju odluka tuženika o otkazu ugovora o radu tužiteljima proveden sukladno zakonu te jesu li tužitelji počinili tešku povredu obveze iz radnog odnosa zbog koje je opravdano donošenje odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu.

Prema odredbi čl. 392. a. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03 – dalje: ZPP) ovaj sud je ispitao pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

U nižestupanjskim presudama navedeni su jasni i razumljivi razlozi o odlučnim činjenicama koji nisu međusobno proturječni, a drugostupanjski sud je ocijenio sve žalbene navode koji su od odlučnog značaja te ne postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, a ni iz čl. 354. st. 1.ZPP u svezi sa odredbom čl. 375. st. 1. ZPP na koju ukazuje revident. Činjenica da prvostupanjski sud nije saslušao svjedoka S. K., nije odlučio o dokaznom prijedlogu tužitelja da se sasluša taj svjedok, kao ni činjenica da je drugostupanjski sud u svojoj presudi pogrešno naveo da je tijekom postupka saslušan spomenuti svjedok nije bila od značaja za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu. To iz razloga što je tijekom postupka utvrđeno da se radničko vijeće pismenim putem očitovalo o namjeravanoj odluci tuženika i protivilo se donošenju odluke o otkazu ugovora o radu pa nije bilo potrebno saslušati tog svjedoka kao člana radničkog savjeta tuženika o postupku koji je prethodio donošenju odluka kojih se dopuštenost ispituje u ovom postupku.

Zbog toga se nije ostvario revizijski razlog bitne povreda odredaba parničnog postupka.

Tijekom postupka je utvrđeno da je tuženik dostavio radničkom vijeću nacrt odluke o otkazu ugovora o radu, a ne već donesenu odluku o otkazu te da se radničko vijeće pismeno očitovalo protiveći se otkazu. Poslodavac je omogućio radničkom vijeću da se očituje o namjeri donošenja odluka o otkazu ugovora o radu, te su predstavnici radničkog vijeća iskoristili tu mogućnost i pismenim putem obavijestili poslodavca da se protivi odluci o otkazu ugovora o radu što ukazuje da je poslodavac prije otkazivanja postupio sukladno odredbi čl. 152. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 38/95, 54/95, 65/95, 17/01, 82/01, 114/03 i 137/04 – pročišćeni tekst – dalje: ZR). Poslodavac nije vezan prijedlogom radničkog vijeća te i usprkos njegovom protivljenju može donijeti odluku o otkazu ugovora o radu, koju mogućnost je tuženik u ovom slučaju i iskoristio.

Revizijski navodi ukazuju dijelom i na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje pri čemu revidenti sami provode ocjenu iskaza saslušanih svjedoka. Pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje nije revizijski razlog kako to proizlazi iz odredbe čl. 385. ZPP-a te se ovaj sud ne osvrće na revizijske navode koji ukazuju na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje.

Ovaj sud se u cijelosti slaže sa ocjenom nižestupanjskih sudova da su pobijane odluke donesene sukladno odredbi čl. 114. ZR, jer su tužitelji dana 16. rujna 2004. počinili osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa zbog koje nastavak radnog odnosa i uz uvažavanje svih okolnosti nije moguć.

Tužitelji su kod tuženika bili zaposleni na radnom mjestu vatrogasaca te su prema odredbi čl. 1. Zakona o vatrogastvu ("Narodne novine", broj 139/04 – pročišćeni tekst, 174/04) bili dužni između ostalog sudjelovati u provedbi preventivnih mjera zaštite od požara i eksplozije. Međutim, spornog dana se tužitelji nisu ponašali sukladno spomenutoj zakonskoj odredbi već su na parkiralištu s kvarnerske strane tunela U., na kojem su se kamioni zaustavljali radi pribavljanja prethodne kontrole i osiguranja pratnje kroz tunel, omogućili dvojici vozača kamiona - radnika društva A. M. d.o.o. istakati gorivo iz cisterne u kanistre. Gorivo koje su predmetne zgode pretakali vozači cisterni u kanistre predstavlja lako zapaljivo sredstvo pa su tužitelji u provedbi preventivnih mjera zaštite od požara i eksplozija bili dužni onemogućiti vozačima kamiona da takvu opasnu djelatnost vrše na parkiralištu i neposrednoj blizini tunela U..

Obveza tužitelja bila je ne samo brinuti o dokumentaciji vezanoj uz prijevoz opasnog tereta kroz tunel, već također sprječavanje vozača u vršenju opasne djelatnosti koja je lako mogla dovesti do požara ili eksplozije. Zbog toga po ocjeni ovog suda već samo propust tužitelja koji su bili tog dana u službi da upozore vozače kamiona koji su pred njima istakali gorivo iz kamiona u kanistre da prestanu s tom opasnom djelatnosti predstavlja takvu povredu obveze iz radnog odnosa zbog koje daljnji nastavak radnog odnosa nije moguć, jer je došlo do narušavanja povjerenja poslodavca u tužitelje.

Tužiteljima je otkazan ugovor o radu zbog dvije teške povrede obveze iz radnog odnosa, i to a.) zbog toga što su neposredno sudjelovali u radnji istakanja goriva na mjestu koje nije predviđeno za tako opasnu radnju i b.) zbog toga što su propustili dužnu pažnju omogućujući radnicima društva A. M. d.o.o. da izvršavaju opasnu radnju i time ugroze sigurnost osoba i imovine na parkiralištu s kvarnerske strane tunela U..

Za donošenje odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu u ovom konkretnom predmetu je dovoljno to što je utvrđeno da su tužitelji učinili jednu od tih povreda obveza iz radnog odnosa. Obzirom da je tijekom postupka utvrđeno da su tužitelji počinili jednu tešku povredu obveze iz radnog odnosa koja onemogućuje nastavak radnog odnosa kod tuženika to su nižestupanjski sudovi pravilno primijenili materijalno pravo (čl. 114. st. 1. ZR) kada su odbili tužbeni zahtjev.

Zbog gore spomenutih razloga ovaj sud nije cijenio ostale revizijske navode koji ukazuju na pogrešnu primjenu materijalnog prava glede druge povrede obveze iz radnog odnosa (neposredno sudjelovanje u radnji istakanja goriva na mjestu koje nije bilo predviđeno za takvu aktivnost).

Iz iznesenog razloga se nije ostvario revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava te kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, ovaj sud je primjenom odredbe čl. 393. ZPP odbio reviziju kao neosnovanu.

Tuženiku nije dosuđen trošak na reviziju jer ta radnja nije bila potrebna radi vođenja parnice.

U Zagrebu, 18. ožujka 2009.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Ivan Kaladić, v. r.