Gž Ovr-1414/2018-2 · Županijski sud u Splitu

Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž Ovr-1414/18-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu po sutkinji Mariji Šimičić u pravnoj stvari ovrhovoditelja M. K. iz I., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik u Z., protiv ovršenice Republike Hrvatske, Ministarstva pravosuđa, OIB: 2663529339, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu, radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovršenice protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj Ovr-9273/17-2 od 23. srpnja 2018., 17. prosinca 2018.,

r i j e š i o j e

I. Djelomično se uvažava, a djelomično odbija žalba ovršenice pa se preinačuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj Ovr-9273/17-2 od 23. srpnja 2018., na način da se odbija kao neosnovan zahtjev ovrhovoditelja za naknadom troškova postupka u iznosu od 703,13 kuna, dok se u preostalom dijelu za dosuđeni iznos od 390,62 kuna rješenje u tom dijelu potvrđuje.

II. Nalaže se ovrhovoditelju da u roku od 8 dana naknadi ovršenici trošak žalbenog postupka u iznosu od 81,25 kuna, dok se za više zatraženih 168,75 kuna zahtjev ovršenice odbija kao neosnovan.

III. Odbija se zahtjev ovrhovoditelja za naknadom troška sastava odgovora na žalbu kao neosnovan.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem naloženo je ovršenici isplatiti ovrhovoditelju trošak ovršnog postupka u iznosu od 1.093,75 kuna u roku od 8 dana.

Protiv tog rješenja žali se ovršenica, zbog žalbenog razloga iz članka 353. stavka 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13. i 89/14. - u daljnjem tekstu: ZPP), u svezi s člankom 21. stavkom 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12., 25/13., 93/14. i 55/16.), s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači pobijano rješenje.

U odgovoru na žalbu ovrhovoditelj se usprotivio žalbenim navodima ovršenice kao neosnovanima u cijelosti, s prijedlogom da sud odbije njezinu žalbu.

Žalba je djelomično osnovana.

Prvostupanjski sud donio je pobijano rješenje nakon što je utvrdio da je ovrhovoditelj 15. prosinca 2017. podnio sudu zahtjev za naknadu troškova postupka izvansudske ovrhe, a koji su nastali u postupku izravne naplate kod Financijske agencije, na temelju presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-968/11 od 30. studenog 2015.

S obzirom na navedena utvrđenja, prvostupanjski sud smatrao je kako je takav zahtjev ovrhovoditelja osnovan na temelju članka 14. stavka 4. OZ-a te je ovrhovoditelju priznao i dosudio trošak za pribavu klauzule pravomoćnosti i ovršnosti u visini od 25 bodova po Tbr. 32. točke 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15. - u daljnjem tekstu: Tarifa), za dopis Poreznoj upravi u visini od 25 bodova po Tbr. 32. točka 3. Tarife, za sastav prijedloga radi dostave ovršne isprave drugim sudionicima u provođenju ovrhe (FINA) u visini od 12,5 bodova po Tbr. 11. točka 5. Tarife te za sastav zahtjeva za naknadu troška u visini od 25 bodova po Tbr. 11. točka 1. Tarife, što uz važeću vrijednost jednog boda od 10,00 kuna po Tbr. 50. Tarife i pripadajući PDV od 25%, ukupno iznosi 1.093,75 kuna.

Suprotno žalbenim navodima ovršenice, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da ovrhovoditelju pripada pravo na naknadu troškova koji su potrebni za provođenje postupka izravne naplate, ali osnovano ovršenica u žalbi ističe kako je sud pogrešno ovrhovoditelju dosudio trošak za sve zatražene radnje.

Naime, sukladno članku 14. stavku 4. OZ-a ovršenik je dužan ovrhovoditelju naknaditi troškove koji su bili potrebni za ovrhu.

Člankom 20. stavkom 1. Zakona o sudovima („Narodne novine“ broj 28/13., 33/15., 82/15. i 82/16. - u daljnjem tekstu: ZS) propisano je da Vrhovni sud Republike Hrvatske osigurava jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost u njegovoj primjeni, dok članak 27. stavak 3. ZS-a propisuje kako će Vrhovni sud Republike Hrvatske radi razmatranja spornih pravnih pitanja koja se odnose na drugostupanjsko sudovanje, u svrhu ujednačavanja sudske prakse, svakih šest mjeseci, a po potrebi i češće, organizirati zajednički sastanak s predsjednicima sudskih odjela svih županijskih sudova. Zaključci sa sastanka objavit će se na internetskoj stranici Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

Upravo je na zajedničkom sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanom 29. ožujka 2018. na Vrhovnom sudu Republike Hrvatske prihvaćeno pravno shvaćanje po kojem se troškovi izravne naplate trebaju priznati kao dio troškova ovršnog postupka. Iako navedeno pravno shvaćanje, za razliku od pravnog shvaćanja donesenog na sjednici svih sudaca ili sjednici odjela suda (članak 40. stavak 2. ZS-a) nije obvezujuće za sve suce tog suda, radi osiguranja jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti u njegovoj primjeni, ovaj sud ga prihvaća.

Međutim, prilikom ocjenjivanja osnovanosti i opravdanosti dosuđivanja zatraženih troškova u postupku izravne naplate, sud treba sukladno citiranom članku 14. stavku 4. OZ-a te sukladno članku 155. stavku 1. ZPP-a, u svezi s člankom 21. stavkom 1. OZ-a, voditi računa o tome da prilikom odlučivanja o troškovima postupka ovrhovoditelju dosudi samo one troškove koji su bili potrebni za vođenje postupka izravne naplate, kao i samo one troškove za koje je ovrhovoditelj dokazao da su mu zaista i nastali.

Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da ovrhovoditelju pripada nagrada za pribavu obračuna Porezne uprave (dopis Poreznoj upravi) u iznosu od 250,00 kuna sukladno Tbr. 32. stavak 3. Tarife.

Naime, zatraženi trošak pribave obračuna Porezne uprave je opravdan trošak iz razloga što bez obračuna Porezne uprave ovrhovoditelj ne bi mogao zatražiti provedbu ovrhe.

Nadalje, nije sporno da je pribavljanje potvrde od Porezne uprave besplatno u smislu odredbe članka 159. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj 47/09.) odnosno da navedeno tijelo za izdavanje potvrde o obračunu po ovršnoj ispravi ne zaračunava nikakvu naknadu, kao niti sud za izdavanje klauzule pravomoćnosti i ovršnosti, ali punomoćnik ovrhovoditelja prema Tbr. 32. stavak 3. Tarife ima pravo za navedenu radnje zatražiti odvjetničku nagradu, a u ovom postupku je dokazano da je navedenu radnju pribavljanja potvrde od Porezne uprave obavio upravo punomoćnik ovrhovoditelja.

S druge pak strane, ovrhovoditelju je neosnovano dosuđen trošak za pribavu klauzule pravomoćnosti i ovršnosti u visini od 25 bodova po Tbr. 32. točke 2. Tarife jer iz stanja spisa nije dokazano da je taj trošak osnovan. Naime, da bi se ovrhovoditelju sukladno odredbama Tarife uopće mogla obistiniti neka radnja, potrebno je da je istu poduzeo njegov punomoćnik – odvjetnik. Međutim iz stanja spisa ne proizlazi da bi radnju pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-968/11 od 30. studenog 2015. obavio baš punomoćnik ovrhovoditelja, a notorno je da stranke i same mogu u pisarnici suda pribaviti klauzule pravomoćnosti i ovršnosti presude. Stoga, ovaj žalbeni sud utvrđuje kako taj zatraženi trošak u ovom konkretnom slučaju nije dokazan. Nadalje, u odnosu na zahtjev ovrhovoditelja za nadoknadom troška sastava zahtjeva za izravnu naplatu, valja kazati da se prema ustaljenoj pravnoj praksi Vrhovnog suda Republike Hrvatske odredbe Tarife trebaju tumačiti restriktivno pa se ovrhovoditelju na ime nagrade može priznati samo ona radnja koja je Tarifom propisana. Budući da Tarifa u svojim odredbama ne propisuje radnju sastava zahtjeva za izravnu naplatu, takva radnja se ovrhovoditelju nije niti mogla obistiniti pa je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada mu je na ime tog troška dosudio 12,5 bodova po Tbr. 11. točka 5. Tarife.

Isto tako, pogrešno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je prijedlog ovrhovoditelja kojim traži od suda da mu prizna troškove postupka izravne naplate tretirao kao prijedlog za ovrhu te priznao trošak sastava tog prijedloga sukladno Tbr. 11. točki 1. Tarife. Naime, u konkretnom slučaju ne radi se o sastavu prijedloga za ovrhu pa ovrhovoditelju ne pripada nagrada za sastavljanje prijedloga za ovrhu nego nagrada za sastav ostalih podnesaka po Tbr 11. točki 8. Tarife. Stoga, po ocjeni ovog suda, pravilnom primjenom materijalnog prava, ovrhovoditelju je za sastav prijedloga kojim je pokrenut ovaj postupak trebalo priznati 6,25 bodova, odnosno 62,50 kuna, što uvećano za 25% PDV-a (15,62 kuna), iznosi 78,12 kuna.

Dakle, pravilnom primjenom materijalnog prava, ovrhovoditelju je u ovom postupku valjalo priznati trošak dopisa Poreznoj upravi u iznosu od 250,00 kuna sukladno Tbr. 32. stavak 3. Tarife te trošak sastava prijedloga kojim je pokrenut ovaj postupak u iznosu od 62,50 kuna po Tbr 11. točki 8. Tarife, što zbrojeno i uvećano za 25% PDV-a po Tbr. 42. Tarife, ukupno iznosi 390,62 kuna, dok je za više dosuđeni iznos od 703,13 kuna prijedlog ovrhovoditelja valjalo odbiti kao neosnovan.

Slijedom svega navedenoga, na temelju članka 380. točke 2. i 3. ZPP-a, u svezi s člankom 21. stavkom 1. OZ-a, odlučeno je kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.

Nadalje, kako je ovršenica djelomično uspjela u žalbenom postupku i to po ocjeni ovog suda u omjeru od 65%, istoj je valjalo priznati trošak žalbenog postupka razmjerno tom uspjehu, sukladno članku 166. stavku 2. ZPP-a.

Sukladno Tbr. 13. Tarife u svezi s Tbr. 10. točke 5. Tarife ovršenici na ime troška žalbenog postupka pripada 12,5 bodova, odnosno 125,00 kuna. Međutim, kako je ovršenica djelomično uspjela u žalbenom postupku (sa 65%) istoj je trebalo priznati trošak žalbenog postupka razmjerno tom uspjehu, sukladno članku 154. stavku 2. ZPP-a, u svezi s člankom 155. ZPP-a, odnosno ukupno 81,25 kuna, dok je za više zatraženih 168,75 kuna zahtjev ovršenice trebalo odbiti kao neosnovan.

Zbog navedenih razloga, odlučeno je kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.

Odlučujući pak o troškovima odgovora na žalbu na temelju članka 166. stavka 1. ZPP- a, u svezi s člankom 21. stavkom 1. OZ-a, ovaj sud je ocijenio da taj trošak ovrhovoditelja nije bio potreban za vođenje ovog postupka u smislu članka 154. stavka 1. ZPP-a, u svezi s člankom 155. ZPP-a i člankom 14. OZ-a, sve u svezi s člankom 21. stavkom 1. OZ-a, pa je valjalo odbiti zahtjev ovrhovoditelja za naknadom troška sastava odgovora na žalbu te odlučiti kao pod točkom III. izreke ovog rješenja.

U Splitu 17. prosinca 2018.

Predsjednica vijeća:

Marija Šimičić, v. r.