Rev-993/1996-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 993/1996-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U DA

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića kao predsjednika vijeća, te Borisa Guttmanna, Vladimira Drakulića, Stanka Hautza i Vlatke Potočnjak-Radej, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. M. iz P., sada u S., koju zastupaju T. T. i I. U., odvjetnici iz Z., protiv tuženika C.-o. d.d. iz Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 2. siječnja 1996. godine br. Gž-5091/95-2 kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 27. lipnja 1994. godine br. Pn-1350/92, u sjednici održanoj 16. veljače 1999. godine,

p r e s u d i o j e:

Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom tužiteljici je za stradanje u promenoj nesreći od 20. prosinca 1991. godine dosuđena novčana naknada za pretrpljene fizičke bolove u iznosu od 16.000,00 kn (traženo 50.000,00 kn), za pretrpljeni strah 10.000,00 kn (traženo 35.000,00 kn), po osnovi naruženja 13.000,00 kn (traženo 50.000,00 kn) po osnovi duševnih bolova zbog umanjenja životnih aktivnosti 47.000,00 kn (traženo 100.000,00 kn) te po osnovi tuđe pomoći i njege iznos od 10.616,00 kn, sve sa odgovarajućom kamatom uz naknadu troškova parnice u iznosu od 2.462,00 kn, dok je dio zahtjeva tužbe iznad prihvaćenih iznosa odbijen.

Ta je presuda pobijanom odlukom djelomično preinačena tako da je dosuđena novčana naknada za pretrpljene fizičke bolove umanjena na iznos od 14.000,00 kn, za pretrpljeni strah na iznos od 8.000,00 kn, za duševne bolove zbog umanjenja životnih aktivnosti na iznos od 40.000,00 kn, dok je u ostalom dijelu (naruženje i tuđa pomoć i njega) prvostupanjska presuda potvrđena uz dosudu ukupnih parničnih troškova u iznosu od 2.210,00 kn.

Protiv pravomoćne drugostupanjske odluke reviziju je izjavila tužiteljica zbog pogrešne primjene propisa materijalnog prava nalazeći da su tražene novčane naknade za sve oblike nematerijalne štete primjerene zbog čega je predložila da se revizija prihvati, odluke sudova preinače uz naknadu cjelokupnih troškova parnice.

Na podnesenu reviziju nije odgovoreno, niti se o izjavljenoj reviziji nadležni državni odvjetnik izjasnio.

Revizija nije osnovana.

U postupku je utvrđeno da je tužiteljica u prometnoj nesreći od 20. prosinca 1991. godine u S. zadobila dvostruki prijelom lijeve bedrene kosti sa pomakom koštanih ulomaka, brojna natučenja i oguljotine desnog sljepoočnog dijela glave, desne šake i lijeve strane prsnog koša. Ozljede su prouzrokovale bolove jakog intenziteta u trajanju od deset do dvanaest dana, srednje jačine oko dvanaest do petnaest dana, te povremeno slabije bolove u trajanju tri do četiri mjeseca. Njena radna sposobnost je umanjena za 25%. U trenutku nesreće tužiteljica je doživjela jaki strah, a zatim je pretrpjela i tzv. sekundarni strah jačeg intenziteta u trajanju od tri do četiri dana, srednje jačine oko deset do dvanaest dana i slabijeg intenziteta u trajanju od tri mjeseca. Tužiteljica jako šepa i ima zaostali veliki ožiljak lijevog bedra, što predstavlja naruženje jačeg stupnja.

Na temelju takovih utvrđenja koja su i bila važna za donošenje pravilne i zakonite odluke o visini novčane naknade za pretrpljenu štetu sud drugog stupnja je i po mišljenju ovog revizijskog suda uz pravilnu primjenu propisa materijalnog prava (čl. 200. ZOO, "NN" br. 53/91), uvažavajući pri tome posebno težinu, trajanje fizičkih bolova i straha, kao i stupanj umanjenja životnih aktivnosti od 25% tužiteljici za te oblike pretrpljene nematerijalne štete dosudio primjerene i realne novčane naknade (14.000,00 za fizičke bolove, 8.000,00 kn za pretrpljeni strah i 40.000,00 kn za duševne bolove zbog umanjenja životnih aktivnosti), što drugačije revizijsko viđenje ne dovodi u pitanje. Jednako tako tužiteljici je dosuđena i primjerena novčana naknada za pretrpljenu materijalnu štetu (tuđa pomoć i njega) koju su tužiteljici pružali njeni ukućani, čiju visinu stranke u postupku i nisu posebno dokazivale, zbog čega su nižestupanjski sudovi pravilno postupili kada su visinu te novčane naknade utvrdili pozivom na odredbu čl. 223. ZPP uvažavajući pri tome cijene usluga u vrijeme donošenja prvostupanjske presude, pa očito da o tome dijelu zahtjeva tužbe nije odlučeno na njenu štetu. Tužiteljici je s obzirom na stupanj naruženja dosuđena realna novčana naknada u iznosu od 13.000,00 kn, što revizijsko viđenje također ne dovodi u sumnju.

S obzirom na istaknute razloge i kraj nepostojanja onih povreda procesnog i materijalnog prava na koje povrede revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP), revizija tužiteljice je odbijena kao neosnovana (čl. 393. ZPP).

U Zagrebu, 16. veljače 1999. godine,

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.