Rev-x-638/2013-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev-x 638/13-3

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sutkinji Renati Šantek, u pravnoj stvari tužitelja P. M., K. M. po nasljednicima P. M., I. M., M. M. i L. T., M. M. , I. M., P. I., M. G., A. G., P. P. , P. P. , A. P. i Z. P., koje zastupa punomoćnik D. T., odvjetnik u Z., kao 1 2

privremeni zamjenik D. G., odvjetnika u Z., D. M. po nasljednicima M. M. , A. M. i M. M. , tužitelja Č. Ć., B. Ć., Z. Ć., P. Ć., G. Ć., V. Ć. po nasljednicima Č. Ć., M. G. i T. G., tužitelja M. G., T. G., M. G., A. G., J. G., R. G., V. U., I. R., D. R., Lj. G., J. B., Z. R., M. R., S. G., J. G., A. R. , A. R. , A. R. , V. R., S. R., A. R. , G. R. i M. R., koje zastupa punomoćnik V. G., 1 2 3

odvjetnik u B., protiv tuženice Republike Hrvatske, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o revizijama tužitelja protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu broj Gžn-2897/09-2 od 26. listopada 2009., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-923/08 od 25. svibnja 2009., 22. siječnja 2014.,

r i j e š i o j e:

, A. M. i M. M. , P. M., I. M., M. M. i L. T. odbacuju se kao Revizije tužitelja M. M.

nedopuštene.

Obrazloženje

Rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:

„I Stavlja se izvan snage rješenje o prekidu postupka po tužbi tužitelja K. M. i D. M. od 11. prosinca 2008. godine u dijelu gdje tužiteljica K. M. zahtijeva 225.000,00 Kn na ime duševnih bolova zbog smrti sina B. M. a tužitelj D. M. zahtijeva 78.000,00 Kn na ime fizičkih bolova, pretrpljenog straha, duševnih bolova zbog smanjenih životnih aktivnosti i duševnih bolova zbog naruženosti.

II Obustavlja se postupak po tužbi tužitelja K. M. i D. M. u dijelu gdje tužiteljica K. M. zahtijeva 225.000,00 Kn na ime duševnih bolova zbog smrti sina B. M. a tužitelj D. M. zahtijeva 78.000,00 Kn na ime fizičkih bolova, pretrpljenog straha, duševnih bolova zbog smanjenih životnih aktivnosti i duševnih bolova zbog naruženosti.

III Odbija se prijedlog tuženika Republike Hrvatske za obustavom postupka po tužbi K. M. u dijelu gdje zahtijeva naknadu štete za izgubljeno uzdržavanje u novčanoj renti od 1.000,00 Kn mjesečno od 1. ožujka 1993. godine te po tužbi tužitelja D. M. u dijelu gdje zahtijeva naknadu štete za tuđu pomoć i njegu od 2.000,00 Kn.

IV Nalaže se P. M., I. M., M. M. i L. T. te M. M. , A. M. i M. M. dostaviti punomoć za odvjetnika D. G. u roku 15 dana pod prijetnjom posljedica iz čl. 98. Zakona o parničnom postupku te u istom roku obavijestiti sud nastavljaju li P. M., I. M., M. M. i L. T. postupak iza K. M. u dijelu gdje zahtijeva naknadu štete za izgubljeno uzdržavanje u novčanoj renti od 1.000,00 Kn mjesečno od 1. ožujka 1993. godine te nastavljaju li M. M. , A. M. i M. M. postupak iza D. M. u dijelu gdje zahtijeva naknadu štete za tuđu pomoć i njegu od 2.000,00 Kn.

V Tužba tužiteljice V. Ć. po nasljednicima Č. Ć., M. G. i T. G. povučena je u dijelu gdje je tužiteljica V. Ć. zahtijevala naknadu štete od 80.000,00 Kn za fizičke bolove, strah, duševne bolove zbog smanjene životne aktivnosti, naruženosti, uništene garderobe i troškova liječenja sa zateznim kamatama od 1. siječnja 1993. godine do isplate.

VI Odbija se prijedlog tuženika Republike Hrvatske za obustavom postupka po tužbi tužiteljice V. Ć. u dijelu tužbenog zahtjeva za naknadu štete za tuđu njegu i pomoć novčane rente od 800,00 Kn mjesečno od 1. siječnja 1993. do 27. travnja 1999. godine.“

Drugostupanjskim rješenjem odbijena je žalba tužitelja P. M., I. M., M. M. , L. T., M. , A. M. i M. M. i potvrđeno je rješenje suda prvog stupnja u pobijanom dijelu pod točkom M. 2

II. izreke.

Protiv drugostupanjskog rješenja reviziju su podnijeli tužitelji P. M., I. M., M. M. , L. T., M. M. , A. M. i M. M. zbog svih revizijskih razloga predviđenih Zakonom o parničnom postupku. Predložili su Vrhovnom sudu Republike Hrvatske reviziju prihvatiti, ukinuti pobijano drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje i odrediti nastavak postupka.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizije tužitelja nisu dopuštene.

Revidenti u ovom postupku revizijom pobijaju drugostupanjsko rješenje kojim je potvrđeno prvostupanjsko rješenje u dijelu pod točkom II. izreke kojom je obustavljen postupak po tužbi tužiteljice K. M. i tužitelja D. M. u dijelu kojim je tužiteljica K. M. zahtijevala od tuženice isplatu iznosa od 225.000,00 kuna te tužitelj D. M. isplatu iznosa od 78.000,00 kuna po osnovi nematerijalne štete.

Odredbom čl. 400. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08 i 123/08 - dalje: ZPP), koja se u ovom postupku primjenjuje na temelju odredbe čl. 53. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 57/11) ZPP propisano je da stranke mogu izjaviti reviziju i protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim je postupak pravomoćno završen u sporovima u kojima bi revizija bila dopuštena protiv drugostupanjske presude (čl. 382.).

Prema odredbi čl. 382. st. 1. točka 1. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi iznos od 100.000,00 kuna.

Vrijednost predmeta spora, u smislu odredbe čl. 37. st. 2. ZPP, određuje se prema vrijednosti svakog pojedinog zahtjeva. Tužitelji u sporu za naknadu štete imaju status suparničara, prema kojem je svaki suparničar samostalna stranka.

Tužitelj D. M., koji je umro tijekom postupka, je kao samostalna stranka, prvostupanjskom sudu podnio tužbu kojom je od tuženice zahtijevao isplatu iznosa od 78.000,00 kuna po osnovi nematerijalne štete koju je pretrpio zbog ozljeđivanja u predmetnom štetnom događaju. Budući da je tužitelj D. M. umro tijekom postupka, kao njegovi nasljednici u parnicu su stupili tužitelji M. M. , A. M. i M. M. , koji su obični suparničari. Stoga kod utvrđivanja revizijom pobijanog dijela drugostupanjske odluke, treba imati u vidu odredbu čl. 37. st. 2. ZPP, na temelju koje se vrijednost predmeta spora u odnosu na svakog od tih tužitelja (koja ujedno predstavlja i vrijednost revizijom pobijanog dijela drugostupanjske odluke u odnosu na svakog tužitelja), određuje prema vrijednosti svakog pojedinog zahtjeva. Kako je sada pokojni D. M. od tuženice zahtijevao isplatu iznosa od 78.000,00 kuna, taj se iznos kod određivanja vrijednosti predmeta spora u odnosu na svakog tužitelja kao zakonskog nasljednika prvog nasljednog reda, koji nasljeđuju na jednake dijelove, dijeli sa brojem tužitelja (78.000,00 : 3 = 26.000,00 kuna), pa vrijednost predmeta spora revizijom pobijanog dijela drugostupanjske odluke u odnosu na svakog tužitelja iznosi 26.000,00 kuna.

Budući da vrijednost predmeta spora revizijom pobijanog dijela drugostupanjske odluke u odnosu na tužitelje M. M. , A. M. i M. M. ne prelazi iznos od 100.000,00 kuna, to u konkretnom slučaju nije ispunjen vrijednosni kriterij za dopuštenost redovne revizije propisan citiranom odredbom čl. 382. st. 1. točka 1. ZPP.

Tužiteljica K. M., koja je također umrla tijekom vođenja postupka, je u svojstvu samostalne stranke podnijela tužbu prvostupanjskom sudu sa zahtjevom za isplatu 225.000,00 kuna po osnovi nematerijalne štete za pretrpljene duševne bolove zbog smrti sina B. M.. Dakle, iznos od 225.000,00 kuna predstavljao bi vrijednost predmeta spora revizijom pobijanog dijela drugostupanjske odluke da je reviziju protiv te odluke podnijela tužiteljica K. M..

Međutim, kako je tužiteljica K. M. umrla tijekom postupka, kao njezini nasljednici u i L. T. kao njezini nasljednici. Kod odlučivanja parnicu su stupili tužitelji P. M., I. M., M. M.

o dopustivosti revizije tih tužitelja, kao nasljednika pokojne K. M., koji su obični suparničari, treba imati u vidu odredbu čl. 37. st. 2. ZPP, na temelju koje se vrijednost predmeta spora u odnosu na svakog od tih tužitelja (koja ujedno predstavlja i vrijednost revizijom pobijanog dijela drugostupanjske odluke u odnosu na svakog tužitelja), određuje prema vrijednosti svakog pojedinog zahtjeva. Budući da je sada pok. K. M. od tuženice zahtijevala isplatu iznosa od 225.000,00 kuna, taj se iznos kod određivanja vrijednosti predmeta spora u odnosu na svakog tužitelja kao zakonskog nasljednika prvog nasljednog reda, koji nasljeđuju na jednake dijelove, dijeli sa brojem tužitelja (225.000,00 : 4 = 56.250,00 kuna), pa vrijednost predmeta spora revizijom pobijanog dijela drugostupanjske odluke u odnosu na svakog

i L.

tužitelja iznosi 56.250,00 kuna. Slijedom navedenog revizija tužitelja P. M., I. M., M. M. T. nije dopuštena po vrijednosnom kriteriju iz čl. 382. st. 1. točka 1. ZPP.

Iz sadržaja podnesenih revizija tužitelja u ovom postupku proizlazi da tužitelji protiv pobijanog drugostupanjskog rješenja nisu podnijeli izvanrednu reviziju na temelju čl. 382. st.

2. ZPP jer se u revizijama nisu pozvali na odredbu čl. 382. st. 2. ZPP, niti u revizijama nisu određeno naznačili pravna pitanja (materijalnopravno niti postupovnopravno) zbog kojih su revizije podnesene odnosno zbog kojeg bi revizije bile dopuštene u smislu odredbi čl. 382. st.

2. i st. 3. ZPP.

Zbog navedenog revizije tužitelja nisu dopuštene pa je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 22. siječnja 2014.

Sutkinja:

Renata Šantek, v.r.