I Kž-345/2000-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-345/00-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Milana Gudelja, kao predsjednika vijeća, te Vesne Vrbetić, Josipa Budinskog, Senke Klarić-Baranović i Zlate Lipnjak-Bosanac, kao članova vijeća, te tajnika u odjelu, višeg sudskog savjetnika Ahmeda Kapetanovića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. Ž. H. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ-a, odlučujući o žalbi državnog odvjetnika, opt. Ž. H. i opt. R. T., podnesenim protiv presude Županijskog suda u Koprivnici od 20. ožujka 2000. godine, broj: K-7/00-7, u sjednici održanoj 29. svibnja 2001. godine, saslušavši zamjenika državnog odvjetnika Republike Hrvatske Mladena Pantlika,

r i j e š i o j e:

I. Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, ukida se prvostupanjska presuda i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Uslijed odluke pod toč. I. žalbe opt. Ž.H. i opt. R.T. su bespredmetne.

Obrazloženje

Pobijanom presudom Županijskog suda u Koprivnici opt. Ž.H. i opt. R.T. proglašeni su krivima zbog kaznenog djela zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 1. KZ-a, te im je na temelju odredbe istog članka izrečena kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, svakom, a u skladu s odredbom čl. 67. KZ-a prema njima je primijenjena uvjetna osuda, tako da optuženici izrečene kazne zatvora neće izvršiti, ako za vrijeme od jedne godine ne počine novo kazneno djelo. Na temelju odredbe čl. 173. st. 7. KZ-a određeno je oduzimanje opojne droge i na temelju odredbe čl. 122. st. 4. ZKP presuđeno je da troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava suda.

Protiv te presude podnijeli su žalbe državni odvjetnik, opt. Ž.H. i opt. R.T. putem svojih branitelja.

Državni odvjetnik pobija prvostupanjsku presudu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o uvjetnoj osudi. Predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, odnosno da je preinači i optuženicima izreče bezuvjetne kazne zatvora.

Opt. Ž.H. se žali zbog povrede kaznenog zakona, te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da ovaj sud ukine prvostupanjsku presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Opt. R.T. pobija prvostupanjsku presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, te predlaže da se prvostupanjska presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, odnosno da se preinači u odluci o kazni i izreče blaža kazna.

Obojica optuženika su podnijeli odgovor na žalbu državnog odvjetnika, s prijedlogom da se ta žalba odbije.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske u podnesku od 03. srpnja 2000. godine, broj:

DOKŽ-823/00 predložio je da se prihvati žalba državnog odvjetnika, a odbiju žalbe optuženika.

Žalba državnog odvjetnika je osnovana, dok su žalbe optuženika zbog toga bespredmetne.

Državni odvjetnik je u pravu kada prvostupanjsku presudu pobija zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz odredbe čl. 367. st. 3. ZKP-a. Tu bitnu postupovnu povredu prvostupanjski sud je ostvario tijekom glavne rasprave nepravilnom primjenom odredaba čl. 211., 213. i 217. ZKP-a, jer rješenje o izdvajanju (list 92/2) nije utemeljeno na zakonu, a to je utjecalo na donošenje pobijane presude.

Protivno stajalištu prvostupanjskog suda državni odvjetnik pravilno ističe da inkriminirane zgode policija nije vršila pretragu vozila na mjestu gdje je zatečeno, već samo pregled. Kako iz iskaza obojice optuženika proizlazi da je II-opt. R.T. na zahtjev policajca sam dobrovoljno predao drogu, koja se nalazila u najlonskoj vrećici na zadnjem sjedištu i vidjela se izvana, a I-opt. Ž.H. je ostale vrećice s marihuanom, koje su se nalazile ispod suvozačevog sjedišta stavio u limenu kutiju i bacio van, policija je došla u posjed droge samo upotrebom osjeta vida, tj. pregledom, a ne i pretragom vozila, jer nije poduzimala nikakve druge radnje.

Naime, I-opt. Ž.H. određeno je iskazao, da je II-opt. R.T., kada je naišla policija, najlonsku vrećicu s opojnom drogom bacio na stražnji sic te da je sam II-opt. R.T. tu vrećicu na zahtjev policajca predao. Također je izričito iskazao da policajci nisu obavljali pregled kabine u smislu otvaranja pretinca kod suvozača i dr., osim što je II-opt. R.T. na zahtjev policajca otvorio haubu prtljažnika, ali tim pregledom nije pronađena opojna droga.

Isto tako, obojica optuženika suglasno su iskazali da je I-opt. Ž.H. više vrećica s marihuanom stavio u limenu kutiju i bacio van iz automobila, gdje su je policajci našli (Ž.H. - list 63, R.T. – list 91/2). Prema tome, opisane radnje policije su radnje pregleda kao izvidi kaznenih djela u smislu odredbe čl. 177. st. 2. ZKP. Ovlaštenje za poduzimanje opisanih radnji nedvojbeno proizlazi iz sadržaja i smisla odredbe čl. 177. st. 1. i 2. ZKP. Slijedom navedenog, za sada se ne može prihvatiti zaključak prvostupanjskog suda da je policija u konkretnom slučaju obavljala pretragu bez naloga suda te da su nezakoniti materijalni i personalni dokazi do kojih se došlo spornom radnjom. Naime, prvostupanjski sud je pogrešno ocijenio postupanje policije kada je njihove radnje utvrdio kao protuzakonitu pretragu automobila.

Naime, okolnost da je policajac izvana na stražnjem sjedištu automobila opazio najlon vrećicu sa sadržajem koji je upućivao na opojnu drogu, koju je sam opt. R.T. predao na zahtjev policajca, po prirodi stvari ne može se smatrati kao radnja pretrage, već je klasičan primjer radnje pregleda. Premda je pravni režim instituta pregleda i pretrage prostorija, predmeta, vozila i osoba u odredbama kaznenoprocesnog i policijskog zakonodavstva nedorečeno, u konkretnom slučaju zapažanje droge u automobilu i u odbačenoj metalnoj kutiji svakako spada u policijsku mjeru – pregleda. Okolnost da je na taj način otkriven predmet kaznenog djela – opojna droga, ne može toj mjeri dati svojstvo pretrage, a postavlja se i pitanje što bi onda uopće spadalo u pravni institut pregleda. Osim toga važna je okolnost da je II-opt. R.T. sam dobrovoljno policajcu predao opojnu drogu koju je ovaj zapazio u automobilu i zatražio da mu se preda. S obzirom da je odredbom čl. 213. st.

3. ZKP propisano da se u slučaju pretrage, prije njezinog početka poziva osoba da dobrovoljno preda predmete koji se traže, to se taj način postupanja svakako, a čak što više može primijeniti i u slučaju pregleda. Iz smisla navedene odredbe jasno proizlazi da u slučaju određene pretrage, predmeti, koji se dobrovoljno predaju prije početka pretrage, predstavljaju zakoniti dokaz. Jednako tako i predmeti koji se dobrovoljno predaju redarstvenim vlastima u okviru policijskih mjera, dakle i u okviru pregleda, predstavljaju zakonit dokaz. Prema tome, u konkretnom predmetu policajci su postupali na zakonit način pa i opojna droga do koje su došli na navedeni način predstavlja zakonit dokaz.

To tim više što policajci, nakon, što su samo osjetom vida, dakle gledanjem, što znači pregledom, kod opt. R.T. našli opojnu drogu, nisu poduzimali nikakve daljnje radnje pretrage, već su vozilo odvezli u policijsku postaju te ishodili nalog istražnog suca za pretragu (list 18 do 19), te na temelju zakonitog naloga obavili istražnu radnju pretrage u skladu s odredbama čl. 214. ZKP. Prema obrazloženju prvostupanjske presude (str. 5.) proizlazi da je tom pretragom u automobilu pronađena prozirna vrećica sa sadržajem zelene biljne materije, izgleda i mirisa karakterističnog za opojnu drogu marihuanu i jedan paketić papira za cigarete.

Izdane potvrde o tome i o privremenom oduzimanju tih predmeta također su, s obzirom na naprijed navedeno, neutemeljeno izdvojene iz spisa. Protivno stajalištu prvostupanjskog suda, policija je upravo nakon, pregledom pronađene droge, imajući dovoljno osnova za sumnju da se u automobilu možda kriju još druge količine opojne droge, obavila i pretragu automobila i stanova u skladu s odredbama čl. 211. i 214. ZKP. Slijedom navedenog, protivno stajalištu prvostupanjskog suda, izdvajanje zapisnika o očevidu, potvrda o privremenom oduzimanju predmeta tj. opojne droge marihuane, koju je II-opt.

R.T. dobrovoljno predao, nije utemeljeno na zakonu. Isto tako nije utemeljeno izdvajanje zapisnika o pretrazi stana i drugih prostorija te o pretrazi automobila, jer su te radnje obavljene na temelju sudskog naloga i u skladu sa odgovarajućim odredbama ZKP-a. Zbog navedenog ne može se prihvatiti ni stajalište prvostupanjskog suda kako je iskaz II-opt. R.T. dat pred redarstvenim vlastima nezakonit dokaz u smislu odredbe čl.

9. ZKP, jer nije pribavljen ni na jedan od načina propisanih u tom članku, već naprotiv s procesno-pravnog stajališta ima sve elemente koji ga čine zakonitim. Naime, prvostupanjski sud ne navodi da je iskaz pribavljen upotrebom sile, prijetnje ili drugog sličnog sredstva, niti da je postupljeno suprotno odredbama čl. 225. st.

2. i 8. ZKP-a.

Dakle, navedene okolnosti nedvojbeno ukazuju da je prvostupanjski sud u tijeku glavne rasprave nepravilno primijenio odredbe čl. 211., 213. i 214. ZKP, tj. odredbe o obavljanju istražne radnje pretrage, na postupanje policije na koje se te odredbe ne mogu primijeniti po pravilnoj primjeni zakona, a to je utjecalo na donošenje presude. Stoga je prvostupanjski sud ostvario bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 3. ZKP.

Nadalje, žalba državnog odvjetnika je osnovana i zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na I-opt. Ž.H. Naime, kako je, osim ostalih dokaza, iz spisa izdvojen iskaz II-opt. R.T., u kojem on, prema obrazloženju prvostupanjske presude, tereti I- opt. Ž.H., jer navodi da mu je ovaj prodao opojnu drogu neposredno prije intervencije policije, činjenično stanje je za sada pogrešno utvrđeno. Slijedom toga, za sada je preuranjen i zaključak prvostupanjskog suda kako optuženik Ž.H. nije počinio kazneno djelo zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 2. KZ-a, nego kazneno djelo iz čl. 173. st. 1. KZ-a.

Na temelju svega navedenog žalba državnog odvjetnika je osnovana pa je Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, u skladu s odredbom čl. 388. st. 1. ZKP prvostupanjsku presudu ukinuo i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Zbog navedenog žalbe optuženika su za sada bespredmetne.

Na ponovnom suđenju prvostupanjski sud će ponovno izvesti sve ranije provedene dokaze kao i druge za koje nađe da ih je potrebno izvesti ili koje predlože stranke, te raspraviti sva sporna pitanja na koja je upozorio ovaj drugostupanjski sud u ovoj odluci. Zatim je dužan da u skladu s odredbom čl. 351. st. 2. ZKP sve provedene dokaze savjesno ocjeni, svaki dokaz pojedinačno i u vezi s ostalim dokazima, imajući u vidu kod ocjene, za sada izdvojenih dokaza, izneseno stajalište ovog drugostupanjskog suda o razlikovanju između kriminalističko-operativne radnje – pregleda i istražne radnje pretrage. Na temelju takve ocjene dokaza prvostupanjski sud će utvrditi pravnorelevantno činjenično stanje za donošenje nove zakonite i pravilne presude koju treba valjano obrazložiti u skladu s odredbom čl. 359. st. 7. ZKP.

U Zagrebu, 29. svibnja 2001. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Ahmed Kapetanović, v.r.

Milan Gudelj, v.r.