I Kž-29/2001-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-29/01-5

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Josipa Budinskog, kao predsjednika vijeća, te Senke Klarić-Baranović i mr. sc. Branka Zmajevića, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Jasmine Dolmagić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. Ž. S., zbog kaznenog djela iz čl. 218. st. 2. KZ, odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika izjavljenim protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru od 20. studenog 2000. br. K-39/00, u sjednici održanoj dana 08. svibnja 2003. godine, u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Milorada Cuculića, a u odsutnosti optuženika i njegove braniteljice S. D. odvjetnice iz B.,

p r e s u d i o j e :

I Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se pobijana presuda u odluci o kazni, pa se optuženik za kazneno djelo iz čl. 218. st. 2. KZ za koje je pobijanom presudom proglašen krivim, na temelju čl. 218. st. 2. KZ uz primjenu čl. 57. st. 2. toč. d) KZ, osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine.

II Odbija se žalba optuženika kao neosnovana, te se u pobijanom i nepreinačenom dijelu potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

Pobijanom presudom opt. Ž.S. proglašen je krivim da je na način i pod okolnostima opisanim u izreci te presude počinio kazneno djelo razbojništva iz čl. 218. st. 2. KZ, pa je za isto, na temelju čl. 218. st. 2. KZ i uz primjenu propisa o ublažavanju kazne osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine.

Protiv te presude žalbe su podnijeli državni odvjetnik i optuženik.

Državni odvjetnik se žali zbog odluke o kazni i predlaže, da se pobijana presuda preinači u odluci o kazni i optuženiku izrekne primjereno stroža kazna.

Optuženik se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona i odluke o kazni te predlaže, da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Na žalbe nije odgovoreno.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske nakon razgledanja spisa, na temelju čl. 373. st. 1. ZKP, pismeno je predložio, da se prihvati žalba državnog odvjetnika kao osnovana, a žalba optuženika odbije. Kod takovog je prijedloga na sjednici vijeća i ostao zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske. Sjednica je održana u odsutnosti uredno izvještene braniteljice optuženika, S.D. odvjetnice iz B. te optuženika koji o promjeni boravišta ili stana nije izvijestio sud (čl. 374. st. 4. ZKP).

Žalba državnog odvjetnika je osnovana, dok žalba optuženika nije osnovana.

Osim što parafrazira zakonski tekst da presuda suda prvog stupnja nema razloga o odlučnim činjenicama a navedeni razlozi da su potpuno nejasni i u znatnoj mjeri proturječni, optuženik ničim ne konkretizira navodno ostvarenje tog vida bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP.

Naprotiv, presuda suda prvog stupnja je jasna i razumljiva, te sadrži sve razloge o odlučnim činjenicama, kako onim vezanim za opstojnost terećenog kaznenog djela, tako i onim vezanim za kaznenu odgovornost optuženika za to djelo, pa istaknuta apsolutno bitna povreda odredaba kaznenog postupka nije ostvarena, a niti je ostvarena neka druga povreda zakona iz čl. 379. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP na koju ovaj sud, kao sud drugog stupnja, pazi po službenoj dužnosti.

Nije u pravu ni optuženik kada tvrdi da je sud pogrešno zaključio da je on prilikom oduzimanja novca imao u ruci kuhinjski nož, oštrice dužine oko 10 cm, kojim je zaprijetio prodavačicama.

Iz iskaza saslušanih prodavačica proizlazi, da je zamaskirani napadač, ovdje optuženik, ušavši u prodavaonicu prema njima usmjerio desnu ruku u kojoj je držao nešto usko i oštro, pa su zaključile da je to morao biti nož a i sam je optuženik u istrazi iskazao, da je u ruci držao kuhinjski nož oštrice oko 10 cm. Druga je stvar što je on tada tvrdio, da ga prodavačice nisu ni mogle vidjeti jer da je nož držao sakriven u rukavu a što je sud prvog stupnja, s obzirom na izričite iskaze svjedokinja, opravdano otklonio, kao i njegovo kasnije kazivanje tijekom glavne rasprave da to i nije bio kuhinjski nož već stari, nepodesni skalpel. Prema tomu, sud je nedvojbeno utvrdio sredstvo napada kao i tim sredstvom ostvarenu prijetnju kada je nož usmjerio prema prodavačicama i tako spriječio njihov otpor, što mu je omogućilo ostvarenje cilja koji je takovim napadom želio postići tj. uzimanje novca iz kase.

Stoga se u opisanom postupku optuženika radi o kaznenom djelu razbojništva iz čl. 218. st. 2. KZ a ne o kaznenom djelu teške krađe kao što se to zagovara u žalbi. Slijedom iznijetog proizlazi, da je sud prvog stupnja potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje i da je na isto pravilno primijenio kazneni zakon, pa žalba optuženika ni iz tih žalbenih osnova nije mogla biti prihvaćena.

Nije osnovana ni žalba optuženika zbog odluke o kazni, već naprotiv, osnovana je žalba državnog odvjetnika.

Ovaj sud prihvaća olakotne okolnosti koje je na strani optuženika našao sud prvog stupnja pa i njegovu ocjenu da iste u svom zbiru predstavljaju osobito izražene olakotne okolnosti koje opravdavaju primjenu instituta ublažavanja kazne. Međutim, s pravom se u žalbi državnog odvjetnika ukazuje da unatoč toga, nije bilo mjesta optuženiku izreći minimalnu kaznu koja se za presuđeno kazneno djelo uopće može izreći uz primjenu navedenih propisa, budući da se radi o grubom načinu počinjenja kaznenog djela od strane zamaskiranog optuženika a učestalost takovih kaznenih djela je u izrazitom porastu.

Zbog toga je ovaj sud prihvatio žalbu državnog odvjetnika i optuženiku za počinjeno kazneno djelo uz primjenu propisa o ublažavanju kazne izrekao kaznu zatvora u trajanju od dvije godine, jer se upravo tako izrečenom kaznom mogu ostvariti svi zakonski vidovi kažnjavanja iz čl. 50. i čl. 6. KZ.

Iz razloga zbog kojih je prihvaćena žalba državnog odvjetnika nije osnovana žalba optuženika zbog odluke o kazni.

Slijedom izloženog, presuđeno je kao u izreci, na temelju čl. 387. i 390. st. 1. ZKP.

U Zagrebu, 08. svibnja 2003.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Jasmina Dolmagić, v. r.

Josip Budinski, v. r.