I Kž-839/2001-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-839/01-5

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Milivoja Mikora, kao predsjednika vijeća, te Vesne Vrbetić i Damira Kosa, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Vojimira Katića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. M. P. i dr., zbog kaznenih djela iz čl. 292. st. 1. i 2. KZ i dr., odlučujući o žalbama optuženika podnesenim protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 21. rujna 2001. godine broj K-19/96, u sjednici vijeća održanoj 4. lipnja 2003. godine, u prisutnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Tomislava Dujmića, te branitelja optuženika A. M., odvjetnika iz Z., i B. V., odvjetnika iz Z.,

p r e s u d i o j e:

Odbijaju se kao neosnovane žalbe M.P. i R.S. i potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

Županijski sud u Zagrebu, presudom od 21. rujna 2001. godine broj K-19/96 proglasio je krivim opt. M.P. i R.S. zbog kaznenih djela protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja i to opt. M.P., pomaganja u zlouporabi ovlasti u gospodarskom poslovanju iz čl. 292. st. 1. i 2. u svezi čl. 38. st. 1. KZ, a opt. R.S., zlouporabe ovlasti u gospodarskom poslovanju iz čl. 292. st. 1. i 2. KZ i na temelju čl. 67. prema optuženicima primijenio uvjetne osude time da im je na temelju istih zakonskih propisa uz primjenu čl. 57. st. 2. toč. b. KZ izrekao kazne zatvora, opt. M.P. u trajanju od osam mjeseci, a opt. R.S. u trajanju od deset mjeseci i izvršenje izrečenih kazni odgodio na vrijeme od tri godine, odredivši da će se uvjetne osude opozvati ako optuženici u roku kušnje počine jedno ili više kaznenih djela.

Na temelju čl. 77. KZ opt. M.P. je izrečena sigurnosna mjera zabrane obavljanja zvanja carinskog službenika u trajanju od jedne godine.

Na temelju čl. 90. st. 1. i 3. u svezi čl. 87. st. 2. toč. 1. i 6. ZKP/93 optuženici su obvezani na platež troškova kaznenog postupka u iznosu od 1.848,30 kn, te paušalnom iznosu od po 2.000,00 kn svaki od optuženika.

Protiv te presude žali se opt. M.P. po branitelju A.M., odvjetniku iz Z., zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te povrede kaznenog zakona i predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak ili podredno preinači na način da se sigurnosna mjera ukine.

Traži da se branitelj i optuženik izvijeste o sjednici vijeća.

Opt. R.S. se žali po branitelju B.V., odvjetniku iz Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje ili preinači i optuženika oslobodi od optužbe. Traži da se optuženik i branitelj pozovu na sjednicu vijeća.

Odgovor na žalbe nije podnesen.

Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, u pismenom podnesku od 18. siječnja 2002. godine broj KŽ-DO-38/02, predložio je da se žalbe optuženika odbiju kao neosnovane.

Sjednica vijeća održana je u prisutnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske T.D., te branitelja optuženika A.M., odvjetnika iz Z., i B.V., odvjetnika iz Z., dok optuženici M.P. i R.S. nisu pristupili, a dostava poziva je bila uredno iskazana.

Žalbe nisu osnovane.

Optuženik S. se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka navodeći da je izreka pobijane presude nerazumljiva, proturječna sama sebi i razlozima, a razlozi o odlučnim činjenicama su izostali, a oni koji su navedeni su nejasni ili proturječni. Na taj način parafrazira postupovnu povredu iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP, ne navodeći u čemu se ona sastoji, a razlozi pobijane presude ukazuju zapravo na žalbeni osnov pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Stoga nije ostvarena navedena postupovna povreda kao niti koja od onih na koje je sud drugog stupnja dužan paziti po službenoj dužnosti u smislu čl. 379. st. 1. toč. 1. ZKP.

Nisu osnovane žalbe niti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

U tom dijelu žalbe opt. P. ustrajava na svojoj obrani da je sve rezultat pogreške u radu, uslijed velike gužve toga dana, koju međutim, prvostupanjski sud opravdano nije prihvatio s obzirom na iskaz svjedoka B.Z., voditelja smjene u Carinskoj ispostavi B., čiji iskaz je, protivno žalbenim navodima, bio vrlo detaljan u opisu načina poslovanja, opisu onoga što je vidio da je sumnjivo u postupanju optuženika P. kritične zgode, te poduzetim radnjama nakon toga, koje su uvjetovale povratak vozača G., poslije podne, da obavi radnje koje je trebalo obaviti prilikom prelaska granice s kamionom i robom.

Kada se uzme u obzir da je svjedok Z. pokrenuo "cijeli aparat" na svom graničnom prijelazu, tražio podatke od Carine S., angažirao policiju, nije uvjerljiv žalbeni navod da opt. Perica to ne bi shvatio, već da bi samoinicijativno tražio opt. S. da se vrati na carinu.

Opravdano prvostupanjski sud ne prihvaća da se radi o pogrešci u radu na način kako ju je objašnjavao opt. P. budući bi tada, ukoliko je došlo do zamjene u predaji prijava za uvoz i prijevoz robe, ista trebala biti uvedena u carinski kontrolnik, što nije bila, kako je to utvrđeno u tijeku postupka.

Neuzimanje uvozne carinske prijave od vozača i propuštanje preko granice kamiona s robom bez upisa u kontrolnik, propuštajući i da uputi vozača na carinjenje u unutarnju carinarnicu, opravdava zaključak prvostupanjskog suda o ostvarenju bitnih obilježja inkriminiranog kaznenog djela u odnosu na opt. P.

Da je sve dogovoreno između opt. S. i P. vidljivo je i iz činjenice da je vozač G. stigao na granicu večer ranije, ali ju prelazi tek sutradan kada je u službu došao opt. P., te da nakon toga roba ne ide na carinjenje u određenu carinarnicu već se izravno vozi do kuće opt. S.

Ovakav objektivni učin djela sam za sebe govori i o njegovom subjektivnom elementu, o svijesti i volji da se pribavi protupravna imovinska korist, neplaćanjem carine i ostalih pristojbi, kako to i proizlazi iz pobijane presude, a protivno žalbenim navodima opt. S.

Iz navedenih razloga činjenično stanje nije pogrešno ni nepotpuno utvrđeno. Nije osnovana žalba opt. Perice niti zbog povrede kaznenog zakona koju nalazi u izricanju sigurnosne mjere.

Naime, sigurnosna mjera iz čl. 77. KZ je izrečena opt. P. budući je počinio kazneno djelo obavljajući zvanje carinskog službenika, pomažući opt. S. da se nepripadno materijalno okoristi za iznos neplaćene carine i drugih pristojbi, te s obzirom da postoji opasnost da na istovjetan način ponovno počini novo kazneno djelo.

Sve ostale okolnosti koje se navode u žalbi su okolnosti koje utječu na odabir kaznenopravne sankcije i imale su odraza s obzirom da je primijenjena uvjetna osuda, koja će i po mišljenju ovog suda, kao suda drugog stupnja, ostvariti svrhu kaznenopravne sankcije u odnosu na oba optuženika.

Iz svih navedenih razloga, na temelju čl. 387. ZKP odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 4. lipnja 2003. godine.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Vojimir Katić, v.r.

Milivoj Mikor, v.r.