Revr-1259/2012-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Revr 1259/12-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića, predsjednika vijeća, te Jasne Guštek, članice vijeća, mr. sc. Lucije Čimić, članice vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Dragana Katića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice dr. sc. K. M. iz Z., koju zastupa D. P., odvjetnik u Z., protiv tuženika Fakulteta …, Z., radi utvrđenja i poništenja odluke, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gžr-284/12-2 od 13. ožujka 2012., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pr-1688/11 od 22. prosinca 2011., u sjednici održanoj 13. studenoga 2012.

p r e s u d i o j e:

Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za utvrđenje da je ugovor o radu od 30. travnja 2008., sklopljen između parničnih stranaka, sklopljen na neodređeno vrijeme. Ujedno je odbijen i tužbeni zahtjev za poništenje odluke tuženika ur.broj 251-373- 2/48-11-35 od 8. veljače 2011. te zahtjev za naknadu troškova postupka.

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužiteljice i potvrđena je prvostupanjska presuda.

Protiv te presude reviziju je podnijela tužiteljica zbog svih revizijskih razloga navedenih u čl.385. st.1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/88 i 57/11 - dalje: ZPP). Predlaže ukidanje nižestupanjskih presuda i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, odnosno njihovo preinačenje.

Na reviziju nije odgovoreno.

Revizija je neosnovana.

Predmet spora je utvrđenje da je ugovor o radu od 30. travnja 2008. sklopljen između stranaka na neodređeno vrijeme te poništenje odluke tuženika kojom je tužiteljici određeno korištenje godišnjeg odmora za 2011., a zbog prestanka radnog odnosa na određeno vrijeme.

U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

- da je tužiteljica kod tuženika dana 6. studenoga 1995. zasnovala radni odnos na neodređeno vrijeme na radnom mjestu višeg tehničkog suradnika;

- da je tužiteljica 31. ožujka 2000. tužiteljica s tuženikom sklopila ugovor o radu na određeno vrijeme za obavljanje poslova u suradničkom zvanju mlađeg asistenta;

- da je tužiteljica 22. prosinca 2004. sklopila ugovor o radu na neodređeno vrijeme za obavljanje poslova u suradničkom zvanju asistenta;

- da je tužiteljica, nakon što je završila poslijediplomski studij i doktorirala, 30. travnja 2008. sklopila ugovor o radu za obavljanje poslova u suradničkom zvanju višeg asistenta na određeno vrijeme do zaključno 19. ožujka 2011.;

- da tužiteljica potonji ugovor nije pobijala zbog eventualne mane volje te ugovor nije poništen;

- da je tuženik odlukom od 8. veljače 2011. odredio tužiteljici korištenje godišnjeg odmora za 2011. do 18. ožujka 2011., nakon čega, istekom vremena na koje je sklopljen, ugovor o radu prestaje.

Pošavši od navedenog utvrđenja sudovi u bitnom zaključuju da su stranke svoje konačne radnopravne odnose, pa tako i one o trajanju ugovora, uredile ugovorom od 30. travnja 2008., koji ugovor konstitutivnom odlukom suda nije poništen; da ugovor na određeno vrijeme nije bio sklopljen protivno odredbama čl. 15. Zakona o radu ("Narodne novine" 38/95, 17/01, 82/01, 114/03, 137/04 - dalje: ZR) te da je prestao istekom vremena na koje je sklopljen, slijedom čega ocjenjuju neosnovanim kako zahtjev za utvrđenje da je ugovor o radu od 30. travnja 2008. sklopljen na neodređeno vrijeme, kao i zahtjev za poništenje odluke o korištenju godišnjeg odmora.

Prema odredbi čl. 392.a. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/88 i 57/11 - dalje: ZPP) revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Suprotno, ne sasvim jasnoj i neobrazloženoj, tvrdnji revidentice nije nižestupanjskim presudama počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.1. u vezi čl. 7. st.1. i čl.9. ZPP.

Nije počinjena ni bitna povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč.11. ZPP na koju tužiteljica određeno ukazuje, jer pobijane presude imaju jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, koji nisu u suprotnosti sa stanjem spisa te nemaju nedostataka zbog kojih se ne bi mogle ispitati. Uz konačni zaključak nižestupanjskih sudova o egzistentnosti ugovora o radu od 30. travnja 2008. na određeno vrijeme, koji nije bio sklopljen protivno odredbama ZR, činjenica da je tužiteljica radila na radnom mjestu asistenta već na temelju Aneksa ugovora o radu na neodređeno vrijeme br. 30-05-168/5-00 od 31. ožujka 2004., a ne tek na temelju ugovora o radu od 22. prosinca 2004., ne predstavlja odlučnu činjenicu. Stoga time što o aneksu ugovora o radu od 31. ožujka 2004. presude nemaju razloge, nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.2. toč.11. ZPP.

Nije stoga osnovan revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

Tužiteljica tužbeni zahtjev za utvrđenje da su stranke dana 30. travnja 2008. sklopile ugovor na neodređeno vrijeme temelji na činjeničnoj i pravnoj osnovi iz koje bi proizlazilo da je do sklapanja navedenog ugovora došlo nakon što je ona s tuženikom imala zaključene ugovore o radu na neodređeno vrijeme; da se radi o stečenom pravu priznatom odredbom čl. 119. ZZDVO, zbog čega da je i ugovor od 30. travnja 2008. trebalo zaključiti na neodređeno vrijeme, pa kako je ugovor zaključen na određeno vrijeme, protivno odredbama Zakona o radu, da se prema odredbi čl. 15. st.5. ZR smatra da je sklopila ugovor o radu na neodređeno vrijeme.

Zakonom o radu uređuju se radni odnosi u Republici Hrvatskoj, ako drugim zakonom ili međunarodnim ugovorom, koji je sklopljen i potvrđen u skladu s Ustavom te objavljen, nije drukčije određeno (čl. 1. ZR).

Zakon o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju ("Narodne novine" 123/03, 198/03, 105/04, 174/04, 2/07 i 46/07 - dalje: ZZDVO), kao posebni zakon, propisuje da su suradnička radna mjesta u znanstvenim organizacijama asistent i viši asistent (čl. 39. st. 2.). Odredbom čl. 43. ZZDVO propisano je sklapanje ugovora o radu za ta suradnička mjesta te je određeno da se za ta mjesta sklapaju ugovori o radu na određeno vrijeme i to za radno mjesto asistenta u trajanju od najviše šest godina, dok trajanje ugovora o radu za radno mjesto višeg asistenta može biti najviše do isteka razdoblja od ukupno deset godina od zaključenja ugovora o radu za radno mjesto asistenta.

Budući da su Zakonom o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju, kao posebnim zakonom, propisani radni odnosi u znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju, pa je između ostalog propisano da se za određena radna mjesta ugovori o radu sklapaju na određeno vrijeme s određenim maksimalnim trajanjem ugovora, to se u konkretnoj situaciji, budući je drugačije određeno, ne primjenjuju odredbe Zakona o radu.

Stoga neosnovano smatra tužiteljica da je ugovor o radu od 30. travnja 2008. sklopljen protivno odredbi čl. 15. st. 1. ZR, te da je nastupila predmnijeva čl. 15. st. 5. ZR o sklapanju ugovora o radu na neodređeno vrijeme.

Nije stoga, u dijelu kojim je odlučeno o zahtjevu za utvrđenje da je ugovor o radu sklopljen na neodređeno vrijeme, osnovan ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

O dijelu pobijane presude kojom je odlučeno o zahtjevu za poništenje odluke tuženika ur.broj 251-373-2/48-11-35 od 8. veljače 2011. revizija nema razloga. Stoga, ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u reviziji (čl. 392.a ZPP), ovaj sud ni u tom dijelu nije našao postojanje revizijskih razloga.

Slijedom iznesenog valjalo je na temelju čl. 393. ZPP reviziju odbiti kao neosnovanu.

U Zagrebu, 13. studenoga 2012.

Predsjednik vijeća:

Ivan Mikšić, v. r.