IV Kž-126/2003-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: IV Kž 126/03-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Katice Jelić, kao predsjednice vijeća, te Damira Kosa i Zlate Lipnjak Bosanac, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Aleksandre Holjevac, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okr. J. G. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 337. st. 4. KZ, odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Splitu, broj Kv-462/03 od 2. rujna 2003. godine, u sjednici održanoj 27. svibnja 2004. godine,

r i j e š i o j e:

I Djelomično se prihvaća žalba državnog odvjetnika, ukida se rješenje Županijskog suda u Splitu broj Kv-520/03 od 2. rujna 2004. godine u točki 1., u kojem dijelu se predmet vraća na ponovno odlučivanje.

II U ostalom dijelu, u odnosu na točku 2. rješenja Županijskog suda u Splitu broj Kv- 520/03 od 2. rujna 2004. godine, žalba državnog odvjetnika odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem, u povodu neslaganja istražnog suca, pod točkom 1. odbačen je kao neuredan prijedlog Županijskog državnog odvjetništva u Splitu za određivanje mjere iz čl. 219. st. 5. i 6. Zakona o kaznenom postupku, na način da se naloži Š. b. Z., Trgovačkom društvu M. d.d. u stečaju i trgovačkom društvu K. g. M. d.o.o. raspolaganje sredstvima koja su im doznačena sa računa Off shore kompanije T. I. L. D., kao i svim ostalim sredstvima na svim računima, a posebno onima kod Š. b. Z., kao i da se financijska sredstva ovih tvrtki, kao i računa osumnjičenika, deponiraju na poseban račun do okončanja postupka, postavljen u zahtjevu za proširenje i provođenje istrage Županijskog državnog odvjetništva u Splitu od 19. travnja 2001. godine (list 1175 spisa).

Istim rješenjem pod točkom 2. odbijen je kao neosnovan prijedlog Županijskog državnog odvjetništva u Splitu da se trgovačkom društvu Kapitalna grupa M. d.o.o. M. privremeno zabrani raspolaganje i daljnje otuđenje osnovom bilo kojeg pravnog posla disco kluba M. u M..

IV Kž 126/03-3

Protiv tog rješenja žalbu je podnio državni odvjetnik, navodeći da rješenje nije na zakonu zasnovano, te predlaže da se isto ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje, a podredno da se rješenje preinači na način se odredi privremena mjera oduzimanja protupravne imovinske koristi.

Žalba državnog odvjetnika je dijelom osnovana.

Nije u pravu prvostupanjski sud kada prihvaćajući neslaganje istražnog suca odbacuje prijedlog državnog odvjetnika pod točkom 1. kao neuredan.

Naime, iako je u pravu prvostupanjski sud da zahtjev za provođenje hitne istražne radnje, kako je on formuliran u točki 1. prijedloga (list 1178), uz jezične formulacije "… kao i svim ostalim sredstvima na svim računima, a posebno onima kod Š. b. …" ukazuje se neodređenim. Ispravno tvrdi prvostupanjski sud da zahtjev za donošenje odluke u smislu čl. 219. st. 5. Zakona o kaznenom postupku mora biti određen, kako bi se mogla ocjenjivati njegova osnovanost.

Međutim, kako se u zahtjevu, uz određene financijske transakcije koje se odnose na poslovanje sa Off shore kompanijom označenom u zahtjevu traži primjena norme iz čl. 219. st. 5. i 6. Zakona o kaznenom postupku i u odnosu na "sva ostala sredstva na svim računima", to se zahtjev državnog odvjetnika doista ukazuje neodredivim.

Međutim, kako Zakon o bankama, govoreći o bankarskoj tajni i krugu onih na koje se obaveza čuvanja iste ne odnosi, ne spominje državnog odvjetnika kao mogućeg korisnika podataka koji predstavljaju bankarsku tajnu, to je zahtjev državnog odvjetnika trebalo tretirati kao zahtjev za pribavljanje podataka od bankarskih institucija o financijskim transakcijama trgovačkih društava označenih u samom zahtjevu, nakon čega bi državni odvjetnik precizirao svoj zahtjev na način da se na njega može meritorno odgovoriti.

Upravo obzirom na ovaj razlog nije bilo mjesta odbacivanju zahtjeva državnog odvjetništva iz formalnih razloga, kako je to učinio prvostupanjski sud u točki 1. pobijanog rješenja, a sve bez poduzimanja radnji pribave podataka od banaka o financijskim transakcijama njenih komitenata, a koje podatke može potraživati jedino sud. Uslijed ovakve odluke prvostupanjskog suda, valja istaći da se on uopće nije upuštao u osnovanost traženja privremene obustave izvršenja financijskih transakcija u smislu čl. 219. st. 5. Zakona o kaznenom postupku, te u tom smislu nije bilo niti uvjeta da ovaj sud zauzima bilo kakav stav o opravdanosti zahtjeva.

Kako prema tome nisu postojali razlozi za odbacivanje prijedloga Županijskog državnog odvjetništva kao neurednog, kako je to učinjeno u točki 1. pobijanog rješenja, obzirom da oni niti po zakonu nisu ovlašteni sami od banaka potraživati podatke o financijskim transakcijama komitenata, to je pobijano rješenje u točki 1. valjalo ukinuti i u tome dijelu predmet uputiti na ponovno odlučivanje i to nakon što sud pribavi podatke o "… svim ostalim sredstvima na svim računima, a posebno onima kod Š. b., te o financijskim sredstvima namijenjenim za transakcije njihovih komitenata, okrivljenika odnosno trgovačkih društava označenih u samom zahtjevu.

IV Kž 126/03-3

Pribavljene podatke sud će dostaviti Državnom odvjetništvu, koje je dužno nakon toga određeno postaviti svoj zahtjev za donošenje odluke u smislu čl. 219. st. 5. Zakona o kaznenom postupku, pri čemu će posebno označiti za koju od transakcija drži da postoji sumnja kako ona predstavlja kazneno djelo, odnosno da služi prikrivanju kaznenog djela ili prikrivanju dobiti ostvarene kaznenim djelom, što su pretpostavke za donošenje mjere o privremenoj obustavi izvršenja financijske transakcije, u smislu čl. 219. st. 5. Zakona o kaznenom postupku. Za moguće donošenje konačne odluke stranke i sud će posebno voditi računa o proteku vremena od inkriminiranih događanja iz činjeničnog opisa kaznenog djela za koje se vodi istraga i svrhe donošenja zatražene odluke, kao i potrebi ažurnog provođenja kaznenog postupka.

Iz svega izloženog, na temelju čl. 398. st. 3. Zakona o kaznenom postupku, odlučeno je kao u toč. 1. izreke ovog rješenja.

U odnosu na točku 2. pobijanog rješenja žalbu državnog odvjetnika valjalo je odbiti kao neosnovanu.

Uvodno valja istaći da nije u pravu državni odvjetnik kada tvrdi da je pobijano rješenje proturječno i to u tome što je u točki 2. prijedlog odbijen, obzirom da isti glasi na fizičku osobu, a u točki 1. da je sud odlučivao o prijedlogu koji glasi kako na fizičku, tako i na pravnu osobu. Valja ponoviti da je prijedlog u točki 1. odbačen kao neuredan, tj. da se sud uopće nije upuštao u ocjenu osnovanosti i mogućnosti donošenja mjere u smislu čl. 219. st. 5. Zakona o kaznenom postupku, dok je u točki 2. meritorno odbijen prijedlog za primjenu mjere iz čl. 467. u svezi s čl. 136. Zakona o kaznenom postupku.

Točno tvrdi tužitelj da odredba čl. 136. st. 2. Zakona o kaznenom postupku predviđa da će odluku, kada sud autonomno odlučuje bez prijedloga, donijeti u fazi istrage istražni sudac. Međutim, kako se radilo o adhezionom prijedlogu uz prijedlog za provođenje odnosno dopunu istrage (list 1178 spisa), za koji je istražni sudac u cjelini izjavio neslaganje, logično je da je o istom odlučivalo vijeće, kako je to učinjeno u izreci pobijanog rješenja.

U odnosu na suštinu zahtjeva, opravdano ističe prvostupanjski sud da je predloženu odluku sud mogao donijeti, u smislu čl. 296. Ovršnog zakona, samo na imovini protivnika osiguranja, dakle osobe protiv koje se tražbina osigurava.

Kako je kazneni postupak usmjeren na fizičku osobu, a iz činjeničnog opisa kaznenog djela za koje je odlučeno provesti i dopuniti istragu se opisuje kako je sporni disco klub imovina pravne osobe, to opravdano ističe prvostupanjski sud da mjera, kako ju je zatražio državni odvjetnik, nije moguća, te je prijedlog iz tih razloga i odbijen kao neosnovan. Stoga je i u tome dijelu, na temelju čl. 398. st. 3. Zakona o kaznenom postupku, valjalo odlučiti kao u točki 2. ovog rješenja.

U Zagrebu, 27. svibnja 2004. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Aleksandra Holjevac, v.r.

Katica Jelić, v.r.