Rev-3115/1994-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-3115/1994-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina, kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Miljenke Vraničar, Ivana Mikšića i Tome Gložinića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I.G. iz Z., koga zastupaju T.T. i I.U., odvjetnici iz Z., protiv tuženika "C. o. " d.d. Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 10. svibnja 1994. godine, br. Gž-3111/94-2, s kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 5. siječnja 1994. godine, br. Pn-1117/93, na sjednici održanoj dana 19. veljače 1997. godine,

p r e s u d i o j e:

Djelomično se prihvaća revizija, pa se preinačuje presuda Županijskog suda u Gradu Zagrebu u preinačujućem dijelu (toč. II izreke) i sudi:

Preinačuje se presuda Općinskog suda u Zagrebu od 5. siječnja 1994. godine, br. Pn- 1117/93. u toč. I. izreke za svotu od 34.500,00 kn (34.500,000 HRD) sa pripadajućim zateznim kamatama od 1. siječnja 1994. godine, do isplate i sudi:

"Odbija se tužitelj s tužbenim zahtjevom za svotu od 34.500,00 kn (34.500,000 HRD) sa zateznim kamatama na tu svotu od 5. siječnja 1994. godine do isplate."

Tuženik je dužan nadoknaditi tužitelju trošak parnice u svoti od 797,75 kn (797.750 HRD), a tužitelj tuženiku svotu od 315,00 kn (315.000 HRD), sve sa zateznim kamatama o propisanoj stopi kroz vrijeme od 5. siječnja 1994. godine do isplate u roku od 15 dana.

U ostalom dijelu u odnosu na naknadu neimovinske štete revizija se odbija kao neosnovana.

r i j e š i o j e:

Prihvaća se revizija u odnosu na naknadu imovinske štete, pa se u tom dijelu presude sudova prvog i drugog stupnja ukidaju (korištenje tuđe pomoći za svotu od 486,33 kn (486.336 HRD), te se u tom dijelu predmet vraća na ponovno suđenje, kojom prilikom će se odlučiti o troškovima revizijskog postupka.

O b r a z l o ž e n j e

Županijski sud u Gradu Zagrebu, kao drugostupanjski sud je svojom presudom od 10. svibnja 1994. godine, br. Gž-3111/94-2 preinačio presudu Općinskog suda u Zagrebu od 1. siječnja 1994. godine, br. Pn-1117/93., s kojom je bilo naloženo tuženiku platiti tužitelju svotu od 50.486,33 kn (50.486,336 HRD) sa zakonskom zateznom kamatom kroz vrijeme od 5. siječnja 1994. godine do isplate, te nadoknaditi parnični trošak u svoti od 2.437,00 kn (2.437,000 HRD). Ujedno istom presudom tužitelj je odbijen s tužbenim zahtjevom za svotu od 40.204,86 kn (40.204,846 HRD) sa zateznom kamatom na tu svotu. Drugostupanjski sud je presudu prvostupanjskog suda preinačio na način da je tužitelja odbio s tužbenim zahtjevom za svotu od 35.200,00 kn (35.200,000 HRD) i naložio tuženiku platiti tužitelju na ime naknade parničnog troška svotu od 729,75 kn (729,710 HRD), a tužitelju da na ime naknade parničnog troška plati tuženiku svotu od 315,00 kn (315,000 HRD).

Protiv drugostupanjske presude izjavio je reviziju tužitelj zbog pogrješne primjene materijalnog prava. U reviziji tužitelj ističe da je revizijski razlog pogrješne primjene materijalnog prava ostvaren na način, što su nižestupanjski sudovi na ime naknade štete imovinske i neimovinske utvrdili preniske svote. Visina utvrđene naknade neimovinske štete nije primjerena ozljedama i drugim okolnostima u svezi tih ozljeda i posljedicama tih ozljeda, a posebno se temelji na zakonu odluka o naknadi imovinske štete, koja je donijeta po slobodnoj ocjeni. Slobodnoj ocjeni nije bilo mjesta, već je bilo potrebno visinu te naknade točno utvrditi. Revizija se odnosi na parnični trošak, te tužitelju nisu dosuđene zatezne kamate na parnične troškove, niti su odluke po parničnom trošku nižestupanjskih sudova obrazložene. Predlaže da ovaj sud ukine presude nižestupanjskih sudova i predmet vrati na ponovno suđenje, odnosno da te presude preinači u smislu revizijskih navoda.

Protivna strana nije dala odgovor na reviziju, a Državni odvjetnik Republike Hrvatske, kojemu je revizija dostavljena radi očitovanja u smislu čl. 390. Zakona o

itovao na sadržaj parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, dalje ZPP) nije se oč

revizije.

Revizija je djelomično osnovana.

Ispitujući pobijanu presudu u smislu čl. 386. ZPP, ovaj sud je utvrdio da u provedenom postupku po nižestupanjskim sudovima nije ostvarena bitna povreda odredbe ZPP iz čl. 354. st. 2. toč. 10. dakle, nije ostvaren taj razlog za reviziju u bitnoj povredi odredbe ZPP na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Ostvarenje ostalih bitnih povreda odredaba ZPP iz čl. 354. u svezi s čl. 385. st. 1. toč. 1. i 2. ZPP ovaj sud nije ispitivao, budući da te bitne povrede nisu bile razlog za izjavljivanje revizije, kako to proizlazi iz sadržaja revizije.

Međutim, ovaj sud smatra da je ostvaren revizijski razlog pogrješne primjene materijalnog prava iz čl. 356. u svezi s čl. 385. st. 1. toč. 3. ZPP i to primjena čl. 200. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 53/91). Naime, visina naknade neimovinske štete s naslova pretrpljenih fizičkih bolova utvrđena po drugostupanjskom sudu preniska s obzirom na duljinu bolova i jačinu bolova, koje je tužitelj pretrpio zbog dobivenih ozljeda.

Zbog toga je ovaj sud uvjerenja da bi bila po tom osnovu primjerena visina naknade neimovinske štete u svoti od 5.700,00 kn, a ne 5.000,00 kn kako je to utvrdio drugostupanjski sud.

U ostalom dijelu revizija nije osnovana u odnosu na naknadu neimovinske štete po osnovu pretrpljenog straha i pretrpljenih duševnih boli, zbog potrebe pojačanih napora u svakodnevnoj aktivnosti, jer su utvrđene svote za naknadu te vrste neimovinske štete primjerene jačini straha i duljini trajanja straha, kao i potrebnim pojačanim naporimaradi smanjenja životnih aktivnosti. Te su svote također u skladu s utvrđenom praksom naknade takovih vrsta neimovinskih šteta.

Uvjerenje ovoga suda je da su nižestupanjski sudovi dosuđujući naknadu imovinske štete s osnova troškova tuđe pomoći i njege izrazili nepravilno pravno motrište u primjeni materijalnog prava, odnosno ostvarili revizijski razlog u pogrješnoj primjeni materijalnog prava iz čl. 356. ZPP. To je izraženo u načinu utvrđenja novčane naknade te vrste imovinske štete. Visina naknade je utvrđena prema cjeniku Centra za njegu i liječenje u kući, time da je cijena umanjena za 1/3 dijela. Ovaj sud međutim smatra da je visinu naknade takove vrste štete treba utvrditi na temelju visine neto zarade, koju ostvaruje u mjestu u kojemu je tuđa pomoć i njega pružana osoba koja je sposobna takovu pomoć i njegu pružiti, odnosno osoba koja takvu pomoć i njegu pruža. Naime, naknadu tuđe pomoći ostvaruje naknadu troškova i prestavlja novčani oblik imovinske štete tj. onaj broj novčanih jedinica, koje je tužitelj platio čaju kada tužitelj nije imao novčani trećoj osobi za pruženu uslugu pomoći i njege. U slu

izdadak za tuđu pomoć pripada mu pravo na naknadu u visini u kojoj bi u vrijeme pružanja usluge bio platio osobi koja je takvu pomoć i njegu pružala ako bi ona to tražila. Kako je rećeno, ta se visina naknade utvrđuje prema netto zaradi, koja bi u mjestu u kojemu je tuđa pomoć i njega pružena bila ostvarivana od strane osobe koja takovu pomoć i njegu pruža. Tek ukoliko takova osoba ne postoji, dakle ako nikako nije moguće utvrditi naknadu te štete na spomenuti način, u tom slučaju se visina naknade te vrste štete utvrđuje po slobodnoj ocjeni primjenom čl. 223. ZPP.

U ovom slučaju je dakle, zbog pogrješnog pravnog pristupa u primjeni materijalnog prava u pogledu visine naknade štete s osnova tuđe pomoći i njege ostalo nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, pa je u tom dijelu valjalo reviziju prihvatiti.

Nisu utemeljeni navodi u reviziji da odluka o trošku u pobijanoj presudi nije obrazložena. Drugostupanjski sud je u pobijanoj presudi dao razloge za odluku o trošku i naveo činjenice na kojima temelji tu svoju odluku, međutim je izostla odluka o kamatama na svotu utvrđenih troškova.

Zbog toga je ovaj sud na temelju čl. 395. st. 1. i 2. ZPP prihvatio reviziju i pobijanu presudu preinačio, odnosno ukinuo.

U Zagrebu, 19. veljače 1997.

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin, v.r.