Rev-1750/1998-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1750/1998-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Jakoba Miletića kao predsjednika vijeća, te Vjere Delić, Katarine Buljan, Marijana Ramušćaka i Gordane Matasić-Špoljarić kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. B. iz Z., kojega zastupa punomoćnik R. I., odvjetnica u Z., protiv tuženika C. o. d.d. Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv odbijajućeg dijela pravomoćne presude Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 7. siječnja 1998. godine broj Gž-7148/96, kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 19. rujna 1996. godine broj Pn-8610/95, u sjednici održanoj dana 4. travnja 2001. godine,

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom obvezan je tuženik platiti tužitelju iznos od 45.520,00 kn sa zateznom kamatom koja teče od 20. rujna 1996. godine do isplate i uz naknadu troška postupka u iznosu od 3.900,39 kn dok je odbijen dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 16.480,00 kn. Drugostupanjskom presudom je odbijena žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev, odbijena je djelomično žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena navedena presuda u dijelu kojim je tužbeni zahtjev prihvaćen za pobijani iznos od 20.100,00 kn, dok je djelomično uvažena žalba tuženika te je navedena presuda preinačena i odbijen dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 9.000,00 kn te je obvezan tuženik naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 3.368,00 kn, a tužitelj tuženiku trošak žalbe u iznosu od 952,00 kn.

Tužitelj je izjavio reviziju protiv dijela drugostupanjske presude kojim je odbijena njegova žalba zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da revizijski sud pobijanu presudu preinači odnosno ukine obje nižestupanjske presude i predmet vrati na ponovni postupak te traži trošak postupka uključujući i trošak sastava revizije.

Tuženik nije odgovorio, niti se državni odvjetnik Republike Hrvatske izjasnio o podnesenoj reviziji. Revizija je neosnovana.

Ne postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92 i 112/99 - dalje ZPP) na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi štetu koju je pretrpio u prometnoj nezgodi koja se dogodila 23. kolovoza 1995. godine i u revizijskoj fazi postupka sporna je visina naknade za nematerijalnu štetu.

Tijekom postupka utvrđeno je da je tužitelj u ovom štetnom događaju zadobio trzajnu ozljedu vratne kralježnice sa nategnućem mišićja vrata, uz oštećenje cervikalnog pleksusa C7-C8, te psihički stres. Zbog ovih ozljeda trpio je jake bolove kroz 8 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 10 dana te manjeg intenziteta oko 30 dana. Tijekom liječenja imao je neugodnosti zbog uzimanja lijekova, nužnosti mirovanja, nošenja imobilizacije i dr.. Tužitelj je pretrpio jaki strah koji je trajao 2 dana, srednje jačine 7 dana, a manje 20 dana, time da je i nadalje kod njega ostao strah od prometa, a nakon završenog liječenja došlo je do smanjenja životne i radne sposobnosti u omjeru od 10-15%.

Drugostupanjski sud je tužitelju dosudio pravičnu novčanu naknadu za pretrpljene fizičke bolove u iznosu od 6.000,00 kn, za strah u iznosu od 4.000,00 kn, a za duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti dosuđen mu je iznos od 24.000,00 kn.

Visina nematerijalne štete utvrđuje se prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke te imajući u vidu vrijeme kada je donesena prvostupanjska presuda iznosi koje su nižestupanjski sudovi dosudili tužitelju predstavljaju i po ocjeni ovog suda pravičnu novčanu naknadu za nematerijalnu štetu u smislu odredbe čl. 200. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94 i 7/96 - dalje ZOO).

Donoseći odluku o naknadi nematerijalne štete drugostupanjski sud je imao u vidu karakter ozljeda, trajanje i jačinu pretrpljenih fizičkih bolova, straha, tegobe liječenja te stupanj smanjenja životne aktivnosti kao i dob tužitelja no istovremeno je imao u vidu i cilj kome služi ta naknada zbog čega neosnovano revident prigovara da je drugostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo odlučujući o visini zatražene naknade nematerijalne štete.

Iz iznesenih razloga slijedi da nije osnovan revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, te je temeljem odredbe čl. 393. ZPP presuđeno kao u izreci.

U Zagrebu, 4. travnja 2001. godine.

Predsjednik vijeća:

Jakob Miletić, v.r.