Legislator Case Law & Legislation
I Kž-673/1998-7 AI generated

Croatian Supreme Court increases drug trafficking sentences from 18 months to 2-3 years due to high quantity and profit motive.

Case Number I Kž-673/1998-7
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Partially Allowed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia accepted the prosecutor's appeal and increased the prison sentences for two defendants convicted of drug trafficking. While the defendants argued for lighter penalties citing personal hardships and confession, the court found the first-instance sentences too lenient given the large quantity of marijuana and the profit-driven nature of the crime. Consequently, the court ruled that the original judgments were legally flawed regarding sentencing severity and ordered stricter punishments to achieve the goals of criminal law.

Legislator headnote

AI generated

čl. 173. st. 2. KZ; čl. 373. st. 1. ZKP/97; čl. 374. st. 1. i 2. ZKP/97; čl. 379. st. 1. ZKP/97; čl. 390. st. 1. (toč. I.) i čl. 387. ZKP/97; čl. 50. u svezi sa čl. 6. KZ: The Supreme Court may increase a first-instance sentence if the lower court disproportionately underestimated aggravating circumstances or overestimated mitigating ones, thereby failing to achieve the purposes of punishment under the Criminal Law.

Keywords

AI generated
drug trafficking sentencing prosecutor appeal acceptance disproportionate leniency aggravating circumstances profit motive sentencing Criminal Law of Croatia Supreme Court review

Cited Legislation

AI generated
čl. 173. st. 2. KZ
djela iz čl. 173. st. 2. KZ, odlučujući o žalbama državnog odvjetnika, te opt.
čl. 63. st. 1. KZ
na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine, u koje im se, na temelju čl. 63. st. 1. KZ, uračunava vrijeme provedeno u pritvoru od 27.
čl. 373. st. 1. ZKP/97
Državni odvjetnik Republike Hrvatske, na temelju čl. 373. st. 1. ZKP/97, predložio je da se prihvati žalba državnog odvjetnika, a žalbe optuženika odbiju kao neosnovane.
čl. 374. st. 1. ZKP/97
T.K., na temelju čl. 374. st. 1. ZKP/97, o sjednici vijeća obaviješteni su on i njegov branitelj, pa je sjednici, pored zamjenika državnog odvjetnika Republike Hrvatske, bila nazočna zamjenica branitelja V.D.
čl. 374. st. 2. ZKP/97
-L., odvjetnica iz Z., a kako je optuženik u pritvoru i vijeće nije našlo da bi njegova nazočnost bila svrhovita, to je sjednica i održana u njegovoj odsutnosti na temelju čl. 374. st. 2. ZKP/97.
čl. 379. st. 1. ZKP/97
Kako je, dakle, osnovana žalba državnog odvjetnika, ne žalbe optuženika, te kako ispitivanjem pobijane presude, na temelju čl. 379. st. 1. ZKP/97, nisu nađene povrede zakona na čije postojanje pazi drugostupanjski sud po službenoj dužnosti, to je presuđeno kao u izreci na temelju čl.
čl. 390. st. 1. (toč. I.) ZKP/97
čl. 387. ZKP/97
I.) i čl. 387. ZKP/97 (toč.
čl. 50. u svezi sa čl. 6. KZ
na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine, te im u iste uračunati vrijeme provedeno u pritvoru, jer će se tek tim kaznama moći ostvariti svi vidove svrhe kažnjavanja predviđeni u čl. 50. u svezi sa čl. 6. KZ.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-673/1998-7

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić-Baranović, kao predsjednice vijeća, te Katice Jelić, Marijana Hranjskog, Ane Garačić, mr. Branka Zmajevića, Neve Šibl i Vesne Vrbetić, kao članova vijeća i više savjetnice Zlate Lipnjak-Bosanac, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. D. R. i dr. zbog kaz. djela iz čl. 173. st. 2. KZ, odlučujući o žalbama državnog odvjetnika, te opt. D. R. i T. K. podnesenim protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 24. rujna 1998. br. K-110/98, u sjednici održanoj 8. srpnja 1999. godine, saslušavši zamjenika državnog odvjetnika Republike Hrvatske mr. Slavka Zadnika i braniteljicu opt. K. V. D.-L.,

p r e s u d i o j e :

I. Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se u odluci o kazni presuda suda prvog stupnja i opt. D.R. i T.K., za kazneno djelo iz čl. 173. st. 2. KZ, zbog kojega su proglašeni krivima, po tom propisu osuđuju i to opt. D.R. na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i šest mjeseci, a opt. T.K. na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine, u koje im se, na temelju čl. 63. st. 1. KZ, uračunava vrijeme provedeno u pritvoru od 27. travnja 1998. godine, pa nadalje.

II. Žalbe opt. D.R. i T.K. odbijaju se kao neosnovane.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja opt. D.R. i T.K. proglašeni su krivima zbog kaznenog djela zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 2. KZ, činjenično i pravno opisanog u njenoj izreci, i po tom propisu osuđeni na kazne zatvora u trajanju od po jedne godine i šest mjeseci, dok je odnosna droga marihuana u količini od 3.334,89 grama oduzeta na temelju čl. 173. st. 7. KZ.

Protiv te presude podnijeli su žalbe državni odvjetnik, te opt. D.R., po branitelju M.U., i opt. T.K., po branitelju K.K., odvjetnicima iz Z., svi zbog odluke o kazni i predložili da se pobijanu presudu preinači u tom dijelu i to državni odvjetnik da se obojici optuženika izreknu strože kazne, a optuženici da im budu izrečene blaže kaznene sankcije.

Odgovori na žalbe nisu podneseni.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske, na temelju čl. 373. st. 1. ZKP/97, predložio je da se prihvati žalba državnog odvjetnika, a žalbe optuženika odbiju kao neosnovane.

Na zahtjev opt. T.K., na temelju čl. 374. st. 1. ZKP/97, o sjednici vijeća obaviješteni su on i njegov branitelj, pa je sjednici, pored zamjenika državnog odvjetnika Republike Hrvatske, bila nazočna zamjenica branitelja V.D. -L., odvjetnica iz Z., a kako je optuženik u pritvoru i vijeće nije našlo da bi njegova nazočnost bila svrhovita, to je sjednica i održana u njegovoj odsutnosti na temelju čl. 374. st. 2. ZKP/97.

U sjednici vijeća, zamjenik državnog odvjetnika Republike Hrvatske ostao je kod pismenih prijedloga, a braniteljica opt. K. kod žalbe.

Žalba državnog odvjetnika je osnovana, dok su žalbe optuženika neosnovane.

Zalažući se za strože kažnjavanje optuženika, državni odvjetnik ukazuje na okolnosti koje je utvrdio prvostupanjski sud, a koje su bile od utjecaja na odmjeravanje kazne optuženicima, te smatra da su izrečene kazne, zbog značaja otegotnih okolnosti i izrazite društvene opasnosti inkriminiranog djela, preblage, tako da se od njih ne može očekivati postizanje svrhe kažnjavanja.

Optuženici, pak, smatraju da su im izrečene prestroge kazne, pri čemu opt. R. navodi da su utvrđene olakotne okolnosti podcijenjene, te da povećana društvena opasnost od ovakvih djela, koju je sud prvog stupnja posebice cijenio, je protivna načelu individualizacije kazne i da bi se u konkretnom slučaju mogla ostvariti kako generalna, tako i specijalna prevencija blažom kaznenom sankcijom, dok se u žalbi opt. K., pored navođenja okolnosti koje su izložene u pobijanoj presudi i koje su cijenjene pri izricanju kazne, ukazuje i na olakotne okolnosti za koje nalazi da ih je prvostupanjski sud propustio cijeniti, a to su činjenice da je u V. proveo najstrašnije dane života, u ratu mu je poginuo brat, teško stradao otac, kuća mu je srušena, obitelj je ostala bez ikakve imovine, a on je izvršenje kaznenog djela okolnosno priznao i time doprinio utvrđivanju materijalne istine, te je i njegovo držanje tijekom suđenja bilo više nego korektno. Međutim, iako stoje i one olakotne okolnosti koje se navode u žalbi opt. K., a na strani opt. R. stoji također činjenica da je i on iskreno priznao inkriminirano djelo i da je teško osjetio minuli rat, treba reći da je prvostupanjski sud, po svemu sudeći, imao u vidu i te okolnosti kada je, očito precjenjujući značaj olakšavajućih okolnosti, osudio optuženike na kazne zatvora u trajanju od po jedne godine i šest mjeseci. To su previše blage kazne, budući postoje i utvrđene otegotne okolnosti, kod čega je trebalo voditi računa i o tome da optuženici nisu ovisnici o opojnim drogama već su predmetna kaznena djela počinili samo radi zarade, pa iako je u pitanju opojna droga marihuana, kao blaža droga, ipak se radilo o većoj količini droge (3.334,89 grama), a upravo ovakva kaznena djela su sve učestalija, pa otud i dodatno društveno opasna.

Stoga, po nalaženju ovog drugostupanjskog suda, uzimajući u obzir sve postojeće olakotne i otegotne okolnosti koje su izložene u pobijanoj presudi, kao i one gore iznijete, primjerene su prema optuženicima nešto strože kazne, pa je uvaženjem žalbe državnog odvjetnika trebalo osuditi opt. R. na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i šest mjeseci, a opt. K. na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine, te im u iste uračunati vrijeme provedeno u pritvoru, jer će se tek tim kaznama moći ostvariti svi vidove svrhe kažnjavanja predviđeni u čl. 50. u svezi sa čl. 6. KZ. Iz tog razloga su žalbe optuženika ocijenjene kao neosnovane.

Kako je, dakle, osnovana žalba državnog odvjetnika, ne žalbe optuženika, te kako ispitivanjem pobijane presude, na temelju čl. 379. st. 1. ZKP/97, nisu nađene povrede zakona na čije postojanje pazi drugostupanjski sud po službenoj dužnosti, to je presuđeno kao u izreci na temelju čl. 390. st. 1. (toč. I.) i čl. 387. ZKP/97 (toč. II.).

U Zagrebu, 8. srpnja 1999. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Zlata Lipnjak-Bosanac v.r.

Senka Klarić-Baranović v.r.