Revr-370/2002-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr-370/02-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina, kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Tome Gložinića, Damira Mratovića i mr. sc. Olge Jelčić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. B. iz K., zastupanog po punomoćniku Ž. P., odvjetniku iz V., protiv tuženika B. d.d. N. M., radi naknade štete, rješavajući reviziju tuženika protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Varaždinu od 19. listopada 1999. godine, br. Gž-971/99., kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Novom Marofu od 17. lipnja 1999. godine, br. P-220/97., u sjednici održanoj dana 14. studenoga 2002. godine,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tuženika kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja djelomično je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja, te je presuđeno da mu je tuženik na ime naknade štete dužan isplatiti 67.896,55 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 17. lipnja 1999. godine, pa do isplate.

Za više traženo tužbeni zahtjev je odbijen.

Ujedno je odlučeno da je tuženik dužan tužitelju naknaditi parnični trošak u iznosu od 8.710,00 kn.

Odlučujući o žalbama stranaka drugostupanjski sud je djelomično preinačio presudu suda prvog stupnja tako da je tužitelju ukupno dosuđeno 70.307,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom.

Djelomično je pak ukinuta prvostupanjska presuda u dijelu u kome je odbijen tužbeni zahtjev s naslova gubitka zarade iz poljoprivredne djelatnosti i na ime gubitka zarade od poljoprivredne djelatnosti u vidu mjesečne rente kao i u odluci o parničnom trošku i u tom dijelu predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Protiv pravomoćne presude suda drugog stupnja reviziju je izjavio tuženik zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinaku, odnosno ukidanje pobijane presude.

Tužitelj nije podnio odgovor na reviziju, niti se o reviziji izjasnio nadležni državni odvjetnik.

Revizija nije osnovana.

Nije sporna odgovornost tuženika za štetu koju je pretrpio tuženik zbog povrede na radu, već je sporna visina štete.

U postupku je utvrđeno da je tužitelj zadobio povredu na radu kada mu je pila – cirkular zahvatila lijevu ruku tako da je došlo do traumatske amputacije kažiprsta i srednjeg prsta lijeve šake, te djelomičnog presijecanja tetive ispružača četvrtog prsta, učinjena je reamputacija dijelova prstiju sa šavima tetiva, kao i da je tužitelj bolnički liječen, a nakon toga imao ukupno 30 fizikalnih terapija. Tužitelju da nedostaje kažiprst i srednji prst lijeve šake, a postoji i deformitet i ožiljak u smjeru četvrtog prsta lijeve šake.

Također je utvrđeno da je tužitelj zbog zadobivenih povreda trpio fizičke boli jakog intenziteta 7 dana, srednjeg 15 dana, slabog intenziteta 30 dana, te povremene bolove 3 mjeseca. Isto tako je utvrđeno da je s obzirom na način kako je došlo do povrede tužitelj pretrpio primarni strah jakog intenziteta koji je trajao do dolaska u bolnicu, a zatim sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju od 3 dana, te nakon toga slabog intenziteta u trajanju od 30 dana, a sve zbog straha od invalidnosti i zabrinutosti za ishod liječenja.

Utvrđeno je i da je posljedica zadobivenih povreda naruženost lakog stupnja, kao i tjelesno oštećenje – invalidnost od 30%, te da tužitelj prima naknadu za tjelesno oštećenje od Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i da je tužitelj povrijeđen u dobi od 29 godina života.

Na utvrđeno činjenično stanje po ocjeni ovog revizijskog suda nije pogrešno primijenjeno materijalno pravo, kada je tužitelju dosuđeno na ime nematerijalne štete 69.411,00 kn.

Naime, težina povreda i trajanje fizičkih bolova, a tako i okolnost da su povrede zahtijevale bolničko liječenje i fizikalnu terapiju upućuju da je tužitelju priznata primjerena pravična naknada za pretrpljene fizičke bolove u iznosu od 9.411,00 kn, isto tako jačina straha te intenzitet i trajanje straha kod čega je i objektivno postojao razlog za strah kakve će biti posljedice povreda opravdavaju dosuđenje pravične naknade iz tog vida štete u iznosu od 8.000,00 kn.

Kada se uzme u obzir da je tužitelj mlad čovjek koji je ostao bez dva prsta lijeve šake, te da je ta naruženost uočljiva ukazuje se primjerenim priznata pravična naknada za taj vid štete u iznosu od 12.000,00 kn iako se radi prema nalazu vještaka o naruženosti lakog stupnja.

S obzirom da je posljedica zadobivenih povreda invaliditet od 30%, te da je tužitelj povrijeđen u dobi od 29 godina života, te da je za pretpostaviti da će posljedice snositi veći dio prosječnog ljudskog vijeka i po ocjeni ovog suda primjerena pravična naknada za pretrpljene duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti bila bi tužitelju u dosuđenom iznosu od 40.000,00 kn vodeći kod toga računa da je on djelomično obeštećen iz tog vida štete kroz invalidninu koju prima od Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (čl. 200. Zakona o obveznim odnosima - “Narodne novine”, broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99.).

Što se tiče naknade za tuđu pomoć i njegu ona je pravilno tužitelju dosuđena u iznosu od 896.00 kn imajući u vidu vrijeme za koje je tuđa pomoć i njega bila potrebna, te cijenu rada osobe koja bi takvu pomoć bila u stanju pružiti, a koja utvrđenja u pogledu visine dosuđene naknade za tuđu pomoć i njegu tuženik posebno revizijom ni ne pobija.

Prema tome nisu se ostvarili istaknuti revizijski razlozi, a nije ni učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. toč. 10. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine”, broj 53/91, 91/92. i 112/99. – dalje ZPP) na koju povredu revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl.386. ZPP).

Radi naprijed navedenog temeljem čl. 393. ZPP, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 14. studenoga 2002.

Predsjednik vijeća:

Dr. Ivo Grbin, v.r.