Rev-3058/2019-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 3058/2019-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Šarića člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice B. J. iz C., OIB: ..., zastupane po punomoćnici M. C. M., odvjetnici u B., protiv tuženika 1. P. b. Z. d.d., Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćnicima – odvjetnicima iz Odvjetničkog društva L. i p., Z., 2. P. b. d.d., K., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku Ž. D., odvjetniku u P., 3. Z. b. d.d., Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćnicima – odvjetnicima iz Odvjetničkog društva H. & p. d.o.o., Z. i 4. D. J. iz C., OIB: ..., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-1294/2018-2 od 7. studenoga 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj P-389/17-22 od 28. ožujka 2018., u sjednici održanoj 23. listopada 2019.,

p r e s u d i o j e:

I. Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.

II. Odbija se zahtjev prvotuženika za naknadu troška odgovora na reviziju.

Obrazloženje

Presudom prvostupanjskog suda u točki 1. izreke odbijen je tužbeni zahtjev za proglašenje nedopuštenom ovrhe određene rješenjima o ovrsi Općinskog suda u Križevcima broj Ovr-1589/2010 od 5. siječnja 2011., broj Ovr-762/10-2 od 3. svibnja 2010. i broj Ovr- 1467/10-2 od 22. listopada 2010., na nekretninama upisanim u z.k.ul. 2469, 113, 2680, 2200, 41 i 23 K.O. N. G., u 2/3 dijela. Točkom II. izreke naloženo je tužiteljici da naknadi prvotuženiku P. b. d.d. (dalje: prvotuženik) parnični trošak u iznosu od 27.100,00 kn, a točkom III. izreke drugotuženiku P. b. d.d. (dalje: drugotuženik) u iznosu od 22.062,50 kn te točkom IV. izreke trećetuženiku Z. b. d.d. u iznosu od 19.212,50 kn.

Presudom drugostupanjskog suda odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnijela tužiteljica pozivom na odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP) i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava te pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. ZPP uz navode da odluka u sporu ovisi o rješenju materijalnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske reviziju prihvatiti i drugostupanjsku presudu ukinuti.

U odgovoru na reviziju prvotuženik je predložio reviziju tužiteljice odbiti kao neosnovanu. Zatražio je naknadu troška sastava odgovora na reviziju.

Revizija nije osnovana.

Protiv drugostupanjske presude dopuštena je revizija iz čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP (redovna revizija) jer je prvostupanjski sud rješenjem (u skladu s odredbom čl. 40. ZPP) na ročištu 25. rujna 2017. utvrdio vrijednost predmeta spora 706.000,00 kn. Slijedom izloženog protiv drugostupanjske presude nije dopuštena revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP (tzv. izvanredna revizija).

Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ovoga Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Neosnovano tužiteljica sadržajem revizije ukazuje da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer obrazloženja pobijanih presuda sadrže jasne i valjane razloge o svim odlučnim činjenicama, koji kao takovi ne proturječe sadržaju spisa, pa tako niti iskazu tužiteljice (list 82 i 83 spisa).

Navode revizije kojima se preocjenjuju izvedeni dokazi i prigovara pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja nije moguće uzeti u razmatranje jer to prema odredbi čl. 385. ZPP nisu razlozi zbog kojih je dopušteno podnijeti reviziju.

Predmet spora je zahtjev tužiteljice za proglašenje nedopuštenom ovrhe u 2/3 dijela određene rješenjima o ovrsi Općinskog suda u Križevcima broj Ovr-1589/2010 od 5. siječnja 2011., broj Ovr-762/10-2 od 3. svibnja 2010. i broj Ovr-1467/10-2 od 22. listopada 2010., na nekretninama u suvlasništvu tužiteljice u 2/3 dijela s osnove zajedničke imovine stečene za vrijeme trajanja bračne zajednice sa četvrtotuženikom.

Prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev, a drugostupanjski sud je odlučujući o žalbi tužiteljice protiv prvostupanjske presude istu odbio kao neosnovanu te potvrdio prvostupanjsku presudu nalazeći da u postupku pred prvostupanjskim sudom nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka na koju je ukazivala tužiteljica u žalbi, ali niti one na koje (drugostupanjski) sud pazi po službenoj dužnosti u skladu s odredbom čl. 365. st. 2. ZPP, da je činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno i slijedom toga materijalno pravo iz čl. 122. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 – dalje: ZVDSP) pravilno primijenjeno. U obrazloženju drugostupanjski sud ukazuje i na pravno shvaćanje Ustavnog suda Republike Hrvatske izraženo u odluci broj U-III-103/2008 od 14. lipnja 2013.

I ovaj sud prihvaća odluku suda drugog stupnja, kao i razloge iznesene u obrazloženju pobijane presude, time da na revizijske navode kojima se ukazuje na pogrešnu primjenu materijalnog prava iz čl. 122. ZVDSP obzirom na propisano odredbom čl. 283. st. 1. Zakona o braku i porodičnim odnosima ("Narodne novine", broj 11/78, 27/78, 45/89, 25/94 i 162/98), valja odgovoriti, da prema odredbi čl. 61. st. 2. ZVDSP iznimno od stavka 1. toga članka, a radi zaštite povjerenja u pravnom prometu, treća osoba će moći, na temelju pravnoga posla koji nije bio sklopljen sa svim zajedničarima, steći pravo vlasništva na nekretninama pod pretpostavkama pod kojima se štiti povjerenje u zemljišne knjige ako vlasništvo nije bilo upisano u zemljišne knjige kao zajedničko, s tim da se odredbe stavka 2. toga članka na odgovarajući način primjenjuju na stjecanje drugih stvarnih prava na zajedničkoj stvari (u ovom slučaju založnog prava), pa kada je u okolnostima konkretnog slučaja valjanost pravnih poslova procijenjena ovisno o ponašanju, savjesnosti i dobroj vjeri svih sudionika određenog pravnog odnosa uključujući i tužiteljicu kao bračnog druga četvrtotuženika koja nije bila sudionik tih odnosa i zaključeno da su prvo, drugo i trećetuženik postupali s povjerenjem u zemljišne knjige tj. bili savjesni stjecatelji založnih prava, dok je tužiteljica bila nesavjesna, to revizijskim navodima nije dovedena u pitanje pravilnost primjene odredbe čl. 122. ZVDSP (tako i ovaj sud u Rev 2759/2017-2 od 22. svibnja 2019.).

Odredbom čl. 396.a st. 1. ZPP propisano je da se revizijski sud može, kad odbije reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP, umjesto posebnog obrazloženja pozvati na razloge iz prvostupanjske, odnosno drugostupanjske presude, ako ih prihvaća ili na razloge iz neke ranije odluke revizijskog suda.

Na temelju odredbe čl. 396.a st. 2. ZPP u slučaju iz stavka 1. toga članka revizijski sud je dužan uz svoju presudu na internetskim stranicama objaviti razloge nižestupanjske odluke ili odluka na koje se poziva.

S obzirom da ovaj sud prihvaća razloge iznesene u obrazloženju drugostupanjske presude tužiteljica se umjesto posebnog obrazloženja u ovoj odluci u kojem bi te razloge samo trebalo ponoviti, u smislu ranije navedene odredbe čl. 396.a st. 1. ZPP, upućuje na obrazloženje drugostupanjske presude koja će se na temelju odredbe stavka 2. navedenog članka objaviti na internetskim stranicama.

Zbog navedenog, na temelju odredbe čl. 393. ZPP, revizija tužiteljice odbijena je kao neosnovana (st. I. izreke).

Odbijen je zahtjev prvotuženika za naknadu troška odgovora na reviziju jer ta parnična radnja nije bila potrebna – čl. 166. st. 1. u vezi čl. 155. st. 1. ZPP (st. II. izreke).

Zagreb, 23. listopada 2019.

Predsjednica vijeća:

Davorka Lukanović-Ivanišević, v.r.