Rev-1336/1994-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1336/1994-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ilije Čuljata kao predsjednika vijeća, te Jakoba Miletića, Vjere Delić, dr. Ive Grbina i Ivana Mikšića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice D. C.-P. iz Z., zastupane po A. J., odvjetniku iz Z., protiv tuženika C. o. d.d. Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Zagrebu od 12. listopada 1993. godine br. Gž-6960/93-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 12. svibnja 1993. godine br. Pn-2832/92, u sjednici održanoj dana 5. srpnja 1995. godine,

p r e s u d i o j e :

Revizija se odbija kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"Tuženik je dužan tužiteljici isplatiti 12.900.000 HRD sa zateznim kamatama tekućim od 12. 05. 1993. godine pa do isplate u visini prema čl. 277. st. 1. ZOO-a, kao i nadoknaditi parnični trošak u iznosu od 254.500 HRD, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja.

S preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 15.700.000 HRD tužiteljica se odbija."

Presudom suda drugog stupnja suđeno je:

"I Odbija se djelomično žalba tužene kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda Zagreb poslovni broj Pn-2832/92 od 12. svibnja 1993. godine u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev iznad iznosa od 8.100.000 HRD do iznosa od 12.300.000 HRD tj. za iznos od 4.200.000 HRD (stavak I izreke).

II Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje gore navedena presuda u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev za iznos od 15.700.000 HRD (stavak II izreke)." Protiv presude suda drugog stupnja reviziju je izjavila tužiteljica pobijajući presudu u odbijajućem dijelu tužbenog zahtjeva, a zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da revizijski sud pobijanu presudu preinači i prihvati tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti.

Odgovor na reviziju nije podnesen, a Državni odvjetnik Republike Hrvatske o reviziji se nije izjasnio.

Revizija nije osnovana.

Iako je u reviziji navedeno da se presuda pobija zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava iz sadržaja revizije može se razabrati da se presuda pobija samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Ispitujući pobijanu presudu u dijelu u kojem se ona pobija, u granicama revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava, a pazeći po službenoj dužnosti i na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku - ZPP ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92), ovaj revizijski sud je utvrdio da revizijski razlozi nisu ostvareni.

U fazi ovog revizijskog postupka prijeporno je samo pitanje visine naknade nematerijalne štete koju tužiteljica potražuje u iznosu od 9.000 kn za fizičke bolove, iznosu od 14.000 kn za duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti, te iznosu od 5.000 kn za pretrpljeni strah, a sudovi su naknadu utvrdili i tužiteljici pravomoćno dosudili u iznosu od 2.500 kn s osnova fizičkih bolova, iznosu od 8.000 kn s osnova duševnih bolova zbog smanjenja životne aktivnosti i iznosu od 1.800 kn s osnova pretrpljenog straha.

U postupku su utvrđene sve činjenice i okolnosti koje su od značaja za odlučivanje o visini rečenih odštetnih zahtjeva.

Tako je utvrđeno

- da je tužiteljica ozlijeđena u prometnoj nezgodi pri čemu je zadobila potres mozga, trzajnu ozljedu vratne kralježnice, udarno krvne podljeve glave i udarne ozljede prsnog koša,

-

- da je zbog tih ozljeda trpjela fizičke bolove - jake šest dane, srednje jake osam dana, slabe 14 dana i povremene slabe tri mjeseca,

-

- da su ozljede ostavile kod tužiteljice trajne posljedice u vidu posttraumatske glavobolje, nervoze, nesanice, ograničenih kretnji vratne kralježnice i drugih tegoba, a zbog čega su smanjene njezine životne aktivnosti za 20%, te da je tužiteljica uslijed štetnog događaja pretrpjela i jaki strah koji je trajao oko dva dana, a nakon toga pretrpjela i i srednje jaki sekundarni strah zbog zabrinutosti za stanje zdravlja i ishod liječenja.

Cijeneći sve okolnosti slučaja, a posebno imajući u vidu narav ozljeda, jačinu i trajanje fizičkih bolova i pretrpljenog straha, te opseg smanjenja životne aktivnosti tužiteljice, pojavne oblike kroz koje se smanjenje životne aktivnosti tužiteljice očituje, kao i životnu dob (rođena 1940. godine) tužiteljice, i po ocjeni ovoga suda tužiteljici dosuđeni iznosi naknade nematerijalne štete po svim rečenim osnovima predstavljaju iznose pravične novčane naknade utvrđene u skladu s kriterijima i mjerilima propisanim odredbama čl. 200. Zakona o obveznim odnosima - ZOO ("Narodne novine" br. 53/91).

Stoga, suprotno navodima revizije nižestupanjski sudovi nisu pogrešno primijenili materijalno pravo odlučujući o visini naknade nematerijalne štete.

Slijedom izloženog na temelju odredbe čl. 393. ZPP revizija je odbijena kao neosnovana.

U Zagrebu, 5. srpnja 1995.

Predsjednik vijeća:

Ilija Čuljat v.r.