Rev-710/2002-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-710/02-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vjere Delić, kao predsjednice vijeća, te Jakoba Miletića, dr. Ivana Kaladića, Gordane Matasić- Špoljarić i mr. Andrije Erakovića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice D. C. iz S. na K., koju zastupa punomoćnik M. R., odvjetnik iz K., protiv tužene A. S. iz S. na K., koju zastupa punomoćnik D. V., odvjetnica iz Z., radi raskida ugovora o doživotnom uzdržavanju, te u pravnoj stvari protutužiteljice A. S. protiv protutuženice D. C., radi isplate, rješavajući reviziju izjavljenu od tuženice – protutužiteljice protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Rijeci od 19. travnja 2000. godine broj Gž-898/99, kojom je odbijena žalba tuženice – protutužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Vrbovskom od 15. listopada 1998. godine broj P-35/98, u sjednici održanoj dana 30. prosinca 2003. godine,

p r e s u d i o j e:

Revizija tuženice A. S. protiv dijela presude pod toč. I. i IV. izreke odbija se kao neosnovana.

r i j e š i o j e:

Revizija protutužiteljice A. S. protiv presude pod toč. III. izreke (kojim je potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu kojim je odbijen dio tužbenog zahtjeva iz protutužbe) odbacuje se kao nedopuštena.

Zahtjev tužiteljice za naknadu troška odgovora na reviziju odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

Presudom Općinskog suda u Vrbovskom od 15. listopada 1998. godine broj P-35/98 suđeno je:

"I. Raskida se Ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen između D. C. kao primateljice uzdržavanja i A. S. kao davateljice uzdržavanja, a koji ugovor je sklopljen 27. lipnja 1997. godine, te ovjeren od strane Općinskog suda u Karlovcu dana 30. lipnja 1997. godine, u predmetu R2-161/97.

II. Tužiteljica C. D. dužna je platiti tuženoj S. A. na ime naknade iznos od 7.904,00 kn (sedamtisućadevetstotinaičetirikune), sa zakonskom zateznom kamatom od 14. studenoga 1997. godine do isplate, sve u roku 15 dana.

III. Odbija se tužena u ostalom dijelu protutužbenog zahtjeva.

IV. Svaka stranka snosi svoje troškove."

Presudom Županijskog suda u Rijeci od 19. travnja 2000. godine broj Gž-898/99 odbijena je žalba tužene – protutužiteljice kao neosnovana i navedena prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu (u toč. I., III. i IV. izreke) potvrđena, s time da trošak odgovora na žalbu tužiteljici – protutuženici, nije dosuđen.

Protiv ove pravomoćne presude drugostupanjskog suda reviziju je izjavila tuženica – protutužiteljica zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predložila da sud pobijane presude ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, odnosno da pobijanu presudu preinači tako da održi Ugovor o doživotnom uzdržavanju na pravnoj snazi i dosudi joj trošak postupka, te da ukine odluku o trošku, tuženicu oslobodi plaćanja sudske pristojbe i dosudi joj trošak revizije u visini od 2.240,00 kn.

Pravovremenu i potpunu reviziju tuženice – protutužiteljice prvostupanjski je sud dostavio, temeljem čl. 390. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92 i 112/99 – dalje: ZPP) na odgovor tužiteljici – protutuženici i na izjašnjenje nadležnom državnom odvjetništvu.

U odgovoru na izjavljenu reviziju tužiteljica – protutuženica je prigovorila da revizija nije dopuštena, ukoliko nije dopuštena, tada nije osnovana, jer da je tuženica – protutužiteljica postupala drugačije od obveza koje je preuzela Ugovorom o doživotnom uzdržavanju, te da je visina naknade koju je prvostupanjski sud utvrdio tuženici pravilno određena.

Zbog navedenih je razloga tužiteljica – protutuženica predložila da sud odbaci reviziju kao nedopuštenu, a u protivnom da istu odbije kao neosnovanu, sve uz dosuđeni trošak uključujući i trošak odgovora na reviziju.

Državno odvjetništvo Republike Hrvatske se nije izjasnilo o izjavljenoj reviziji.

Revizija tuženice – protutužiteljice protiv dijela presude kojom je odlučeno o tužbenom zahtjevu za raskid Ugovora o doživotnom uzdržavanju i o parničnom trošku nije osnovana, a u dijelu kojim je odbijen dio tužbenog zahtjeva iz protutužbe nije dopuštena.

U odnosu na reviziju protiv dijela presude kojom je odlučeno o tužbenom zahtjevu za raskid Ugovora o doživotnom uzdržavanju.

Revizija tuženice protiv navedenog dijela presude je dopuštena. Ovo iz razloga što je čl. 382. st. 4. toč. 1. ZPP-a propisano da je revizija uvijek dopuštena u sporovima o uzdržavanju.

Ispitujući pravilnost navedenog dijela presude ovaj je sud ocijenio da ne postoji bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 120. ZPP-a na koju bitnu povredu revizijski sud pazi, primjenom čl. 386. spomenutog Zakona, po službenoj dužnosti.

O svim ostalim bitnim povredama odredaba parničnog postupka, zbog kojih je dopušteno izjaviti reviziju, revizijski je sud ovlašten voditi računa jedino u slučaju kada na postojanje takvih bitnih povreda revident izričito upućuje navodima revizije.

Kako u ovoj pravnoj stvari revidentica ne upućuje navodima revizije na postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka, to revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka nije ostvaren.

Sud prvog stupnja je utvrdio, a sud drugog stupnja je ocijenio pravilnima utvrđenja prvostupanjskog suda iz kojih proizlazi:

- da je između tužiteljice – protutuženice kao primateljice uzdržavanja i tuženice – protutužiteljice kao davateljice uzdržavanja sklopljen 27. lipnja 1997. godine Ugovor o doživotnom uzdržavanju koji je ovjeren po sucu Općinskog suda u Karlovcu 30. lipnja 1997. godine pod brojem R2-161/97,

- da je u vrijeme sklapanja ugovora tužiteljica – protutuženica bila osoba visoke životne dobi (88 godina), urednog psihofizičkog statusa za tu dob i da je mogla shvatiti značenje odredbi ugovora,

- da nije među strankama sporan sadržaj preuzete obveze tuženice da uzdržava tužiteljicu kako je to navedeno u toč. II. i III. Ugovora o doživotnom uzdržavanju,

- da tuženica – protutužiteljica nije izvršavala ugovorom preuzete obveze da uzdržava tužiteljicu – protutuženicu računajući od oko tri mjeseca od sklapanja ugovora pa nadalje, s time da su odnosi stranaka iz ugovora postali nepodnošljivi,

- da je od oko tri mjeseca od sklapanja ugovora tuženica prestala plaćati smještaj tužiteljici u domu,

- da je do 15. ožujka 1997. godine o tužiteljici skrbio njezin sin (koji je umro 15.ožujka 1997. godine), a da je za smještaj tužiteljice u dom za II., III. i IV. mjesec uplatila troškove smještaja tužiteljičina kćerka.

Na tako utvrđeno činjenično stanje nižestupanjski su sudovi pravilno primijenili materijalno pravo kad su ocijenili da su ispunjene pretpostavke za raskid Ugovora o doživotnom uzdržavanju.

Čl. 125. st. 3. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine", broj 32/71, 78/78 i 56/00 – dalje: ZN) propisano je da svaka strana može tražiti raskid ugovora ako druga strana ne izvršava svoje obveze.

Tuženica nije izvršavala ugovorom preuzete obveze da uzdržava tužiteljicu, pa neosnovano smatra da se nisu ostvarile pretpostavke za raskid Ugovora o doživotnom uzdržavanju.

Tuženica u reviziji tvrdi da je bila onemogućena od tužiteljičine kćerke u ispunjenju obveze da uzdržava tužiteljicu. Ovaj sud ne nalazi da bi postojala zapreka da tuženica uplaćuje troškove smještaja tužiteljice u dom pa makar i putem pošte, no tuženica nije izvršavala tu obvezu.

Odluka o parničnom trošku donesena je sukladno čl. 154. st. 2. ZPP-a.

Zbog navedenih je razloga ovaj sud ocijenio da se nije ostvario ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, te je u tom dijelu revizija tuženice primjenom čl. 393. ZPP-a odbijena kao neosnovana.

U odnosu na dio presude kojim je odbijen tio tužbenog zahtjeva protutužiteljice (toč. III. izreke prvostupanjske presude).

Tuženica – protutužiteljica u navedenom dijelu pobija pravilnost presude kojom je odbijen protutužbeni zahtjev (toč. III. izreke prvostupanjske presude).

Protutužbenim zahtjevom protutužiteljica je zatražila naknadu troškova koje je imala vezano za sklapanje Ugovora o doživotnom uzdržavanju i izvršavanje obveza iz sada raskidnog Ugovora o doživotnom uzdržavanju, s time da je protutužbenim zahtjevom zatražila naknadu u iznosu od 82.504,00 kn, a tužbeni zahtjev po tom osnovu je prihvaćen u iznosu od 7.904,00 kn.

Vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude iznosi, dakle, 74.600,00 kn. Protutužba u ovoj pravnoj stvari podnesena je 27. svibnja 1998. godine, dok je drugostupanjska presuda koja se pobija u revizijskoj fazi postupka donesena 19. travnja 2000. godine.

Čl. 10. st. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 112/99 – dalje: ZIDZPP) koji je stupio na pravnu snagu 6. studenog 1999. godine, propisano je da u reviziji izjavljenoj protiv pravomoćne odluke drugostupanjskog suda donesene prije stupanja na snagu ovoga Zakona, rješavat će se po pravilima parničnog postupka koja su važila do dana stupanja na snagu ovoga Zakona.

Argumentum a contrario valja zaključiti da u predmetima u kojima je drugostupanjska odluka donesena nakon stupanja na snagu ZIDZPP iz 1999. godine, o dopuštenosti revizije treba odlučiti primjenom tog Zakona.

Prema noveliranoj odredbi čl. 382. st. 2. ZPP, revizija nije dopuštena u imovinsko pravnim sporovima u kojima se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu… ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi iznos od 100.000,00 kn.

Vrijednost predmeta spora ne prelazi iznos naveden u čl. 382. st. 2. ZPP, to proizlazi da revizija protutužiteljice nije dopuštena.

Kako reviziju protutužiteljice protiv navedenog dijela nije odbacio kao nedopuštenu prvostupanjski sud primjenom čl. 389. st. 1. ZPP, to je revizija protutužiteljice u gore naznačenom dijelu odbačena ovim rješenjem primjenom čl. 392. spomenutog Zakona.

Zbog navedenih je razloga odlučeno kao u izreci ove presude i rješenja.

Zahtjev tužiteljice za naknadu troška odgovora na reviziju nije osnovan. Ovo iz razloga što ta parnična radnja, po ocjeni ovoga suda nije bila potrebna za vođenje parnice (čl. 155. st. 1. ZPP).

U Zagrebu, 30. prosinca 2003. godine

Predsjednica vijeća:

Vjera Delić, v.r.