III Kr-522/2000-6 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: III Kr-522/00-6

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda mr. Branka Zmajevića, kao predsjednika vijeća, te Ane Garačić i Vesne Vrbetić, kao članova vijeća i tajnice u vijeću Snježane Mrkoci, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv os. R. T., zbog kaznenog djela iz čl. 196. st. 2. OKZRH, odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude Općinskog suda u Rijeci od 18. studenog 1999. godine, br. K-68/98. i presude Županijskog suda u Rijeci od 8. ožujka 2000. godine, br. Kž-41/00., u sjednici održanoj dana 26. rujna 2001. godine,

p r e s u d i o j e:

Odbija se kao neosnovan zahtjev os. R. T. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

Obrazloženje

Presudom Općinskog suda u Rijeci od 18. studenog 1999. godine, br. K-68/98. koja je preinačena u odluci o kazni presudom Županijskog suda u Rijeci od 8. ožujka 2000. godine, br. Kž-41/00., osuđen je R. T. zbog kaznenog djela iz čl. 196. st. 6. OKZRH, pa je po istom zakonskom propisu, a uz primjenu čl. 38. toč. 2. i čl. 39. st. 1. toč. 3. OKZRH, osuđen na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci.

Nakon pravomoćnosti presude osuđenik je putem svoga branitelja R. A., odvjetnika iz R., podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude i predložio da se prvostupanjska i drugostupanjska presuda ukinu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovnu odluku.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske nakon razgledanja spisa, u svom pisanom očitovanju od 15. siječnja 2001. godine, br. KR-DO-35/01. naveo je da smatra da zahtjev osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude nije osnovan s obzirom da nastupjela štetna posljedica sadrži sva obilježja kvalificiranog kaznenog djela zlouporabe opojnih droga, kako je osuđenik i proglašen krivim.

Zahtjev nije osnovan.

Optuženik ni u uvodu svoga zahtjeva za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, a ni u obrazloženju ne navodi iz kojih razloga iz čl. 427. ZKP/97. zahtjev podnosi, da li zbog povreda kaznenog zakona, bitnih povreda odredaba kaznenog postupka ili zbog povreda prava okrivljenika na obranu na glavnoj raspravi, odnosno povreda odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku, ako je ta povreda mogla utjecati na presudu, međutim, iz obrazloženja zahtjeva se vidi da je on podnesen zbog povreda kaznenog zakona, jer žalitelj smatra da se u konkretnom slučaju ne radi o osobito teškim posljedicama, pa slijedom toga niti o kaznenom djelu iz čl. 196. st. 6. OKZRH, za koje kazneno djelo je optuženik osuđen. Osvrćući se na pravnu kvalifikaciju kaznenog djela optuženik posebno ističe da se čl. 196. st. 6. OKZRH primjenjuje u onoj situaciji kada netko dade drugom opojnu drogu na uživanje, pa to izazove osobito teške posljedice, s tim da zbog nedorečenosti zakonskog teksta nije jasno ni vidljivo kakva posljedica mora nastupiti da bi se ona mogla označiti kao osobito teška posljedica. U nastavku optuženik citira pravnu literaturu, pa navodi da su to takve posljedice koje uzrokuju trajnu nesposobnost za rad i teško narušavanje zdravlja kao i to da te posljedice moraju približno odgovarati posljedicama kvalificiranog oblika kaznenog djela teške tjelesne ozljede.

Ovi prigovori žalitelja nisu utemeljeni. Optuženik je dao oštećeniku neutvrđenu količinu opojne droge heroin, koju drogu je oštećenik konzumirao, pa je zbog prekoračenja doze doveden u komatozno stanje. Osobito teška posljedica, prema sudskoj praksi, ali i pravnoj teoriji, kod ovog kaznenog djela postojat će uvijek kada je došlo do teške tjelesne ozljede ili teškog narušavanja zdravlja osobe kojoj je omogućeno uživanje opojnih droga, a dovođenje oštećenika u komatozno stanje svakako je teška posljedica za koju se, međutim, traži nehaj (odgovornost za težu posljedicu).

Optuženik u nastavku obrazlaže što znači dovođenje u životnu opasnost oštećenika (pa citira knjigu "Vještačenje težine tjelesnih ozljeda u krivičnom postupku" - D. Z., D. K., V. P., D. S. i Z. Š.) da bi zaključio da prije mora doći do ozljeđivanja da bi došlo do realne vitalne ugroženosti (dovođenja u životnu opasnost), o čemu se u konkretnom slučaju ne radi, a radi čega je i prigovorio nalazu i mišljenju vještaka B., no sud nije odredio drugo vještačenje, premda je vještak naveo da ne može niti isključiti niti potvrditi da li je upravo ona količina droge koju je oštećenik primio od optuženika dovela do komatoznoga stanja.

Oštećenik je od ranije bio ovisnik o drogama, to je optuženiku bilo poznato, takve osobe su inače narušenog zdravlja, a optuženik je uočio i to da je oštećenik već bio pod utjecajem droge, što je u svojoj obrani na sudu iznio, pa zapadanje oštećenika u komatozno stanje, nakon konzumiranja droge koju mu je dao optuženik, predstavlja samo po sebi teško tjelesno ozljeđivanje i to takvo uslijed kojeg može doći u opasnost i sam život oštećenika, pa ni ovi prigovori nisu osnovani.

Međutim, ovakvim prigovorima, valja navesti i to, optuženik u stvari pokušava osporiti činjenično stanje utvrđeno po sudu prvog stupnja, radi čega se ovaj izvanredni pravni lijek uopće i ne može podnijeti.

Kako prvostupanjski i drugostupanjski sud u svojim odlukama nisu povrijedili pravno obrane, niti koju od odredaba kaznenog postupka koja bi bila od utjecaja na presudu, dok se u ostalim navodima zahtjeva ustvari pobija činjenično utvrđenje sudova, što ne može biti predmet podnošenja ovog izvanrednog pravnog lijeka, to je zahtjev osuđenika kao neosnovan trebalo odbiti i sukladno čl. 421. u svezi čl. 429. ZKP, odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 26. rujna 2001.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Snježana Mrkoci, v.r.

mr. Branko Zmajević, v.r.