I Kž-942/1994-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-942/1994-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda mr. Horvatinović Ružice kao predsjednika vijeća, te Kocijančić Erike i Drakulić Milene, kao članova vijeća i sudskog savjetanika Vinja Ileane kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv opt. V.A., zbog kriv. djela iz čl. 34. st. 2. toč. 1. KZRH, odlučujući o žalbi optuženika, podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Šibeniku od 15. studenog 1994. godine br. K-11/94, u sjednici održanoj dana 8. prosinca 1994., saslušavši zamjenika državnog odvjetnika Republike Hrvatske L.I.,

r i j e š i o j e:

Odbija se žalba opt. V.A. kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Pobijanim rješenjem odbijen je prijedlog branitelja optuženika za izdvajanje iz spisa zapisnika o ispitivanju optuženika od 10. i 11. travnja 1994. godine.

Protiv tog rješenja podnio je žalbu optuženik po branitelju D.V., odvjetniku iz R., pobijajući njegovu pravilnost i predložio da se pobijano rješenje preinači i prihvati prijedlog branitelja za izdvajanje navedenih zapisnika.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske je predložio da se žalba optuženika odbije kao neosnovana.

Žalba nije osnovana.

Optuženik u žalbi ističe da su zapisnici o njegovom ispitivanju od 10. i 11. travnja 1994. godine pravno nevaljali, jer da je njega u vrijeme kada je dao obranu na zapisniku od 10. travnja 1994. godine zastupao odvjetnik V.V., a koji da je i branitelj M.A., ključnog svjedoka u ovom krivičnom predmetu i po čijoj prijavi je pokrenut krivični postupak protiv njega i na temelju čijeg iskaza je podignuta optužnica, a da prilikom ispitivanja od 11. travnja 1994. godine, kada ga je zastupao drugi branitelj - G.I., ispitivanje nije počelo ispočetka, već nastavljeno na zapisnik od 10. travnja 1994. godine i stoga smatra da se ovi zapisnici ne mogu koristiti u ovom krivičnom postupku.

Kao prvo, optuženik je u toku dosadašnjeg postupka uvijek bio valjano zastupan po branitelju, pa i prilikom davanja obrane na zapisnicima od 10. i 11. travnja 1994. godine (radi se o slučaju obavezne obrane zbog težine krivičnog djela), pa prilikom njegovog ispitivanja na tim zapisnicima nije povrijeđeno njegovo pravo na obranu.

Uslijed toga pak što je odvjetnik V.V. u vrijeme davanja obrane optuženika od 10. travnja 1994. godine bio i branitelj M.A. u krivičnom predmetu koji se vodi protiv nje zbog krivičnog djela ubojstva na štetu njenog supruga, te što je nakon toga optuženik 11. travnja 1994. godine nastavno ispitan, a sada o svom odnosu sa M.A. (ali u prisutnosti novog branitelja G.I.), uslijed toga nije došlo do nikakve povrede odredaba krivičnog postupka, niti su zbog toga pravno nevaljali ti zapisnici o njegovom ispitivanju. Konačno ni sam optuženik u žalbi ne navodi koja bi konkretna povreda odredaba krivičnog postupka uslijed iznesenog bila ostvarena.

Iz spisa ne proizlazi niti da bi se u ovom slučaju radili o koliziji interesa, jer se prema optuženiku i M.A. vode dva zasebna krivična postupka, zbog krivičnih djela učinjenih na štetu različitih oštećenika, pa njihovi interesi nisu u nikakvom međusobnom sukobu.

Valjalo je stoga žalbu optuženika kao neosnovanu odbiti i odlučiti kao u izreci (čl. 385. st. 3. ZKP).

U Zagrebu, 8. prosinca 1994.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Vinja Ileana, v.r.

mr. Horvatinović Ružica, v.r.

Suglasnost ovog prijepisa s izvornikom ovjerava

Viši administrativni referent:

(Štefica Klepac)