II Kž-360/2001-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž-360/01-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Katice Jelić, kao predsjednice vijeća, te Senke Klarić-Baranović i Zlate Lipnjak-Bosanac, kao članova vijeća i tajnice u vijeću - više sudske savjetnice Snježane Mrkoci, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okr. B. S. zbog kaznenog djela iz čl. 192 st. 3 KZ i dr., odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Karlovcu od 09. svibnja 2001. godine br. Kv-66/01 (Kio-57/01) o produljenju pritvora u tijeku istrage nakon mjesec dana, u sjednici održanoj 22. svibnja 2001. godine,

r i j e š i o j e:

Odbija se žalba okr. B.S. kao neosnovana.

Obrazloženje

Uvodno citiranim rješenjem Županijskog suda u Karlovcu, na temelju čl. 106. st. 2. ZKP, produljen je pritvor protiv okr. B.S. iz osnove u čl. 102. st. 1. toč. 2. i 3. ZKP, u tijeku istrage nakon mjesec dana za daljnjih jedan mjesec dana, a kojom ga se tereti za učin kaznenog djela iz čl. 192. st. 3. u svezi s čl. 191. st. 2. KZ i dr.

Protiv odluke iz pobijanog rješenja žali se okrivljenik osobno i po svom branitelju s prijedlogom da se isto preinači i protiv njega pritvor ukine.

Žalbe nisu osnovane.

Protivno tvrdnjama podnesenih žalbi ovaj Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, smatra da pravilno prvostupanjski sud procjenjuje sve okolnosti koje su od relevantnog utjecaja na daljnju primjenu mjere pritvora iz osnove u čl. 102. st. 1. toč. 2. i 3. ZKP.

Naime, okrivljeniku se stavlja na teret da je na štetu svoje kćerke mlt. R.S. ostvario učine predmetnih kaznenih djela. Maloljetna oštećenica prilikom prvog saslušanja pred istražnim sucem koristila je blagodat nesvjedočenja, kao i njezina majka V.S. Međutim, dana 09. svibnja 2001. godine, oštećenica i njezina majka dale su izjavu pred državnim odvjetnikom da ipak žele svjedočiti u istražnom postupku, slijedom čega je državni odvjetnik temeljem čl. 203. st. 2. ZKP stavio prijedlog za dopunu istrage u pravcu da se ponovno saslušaju predložene svjedokinje, kao i svjedok mlt. L.G. koji također ima posrednog saznanja o inkriminacijama koje se okrivljeniku stavljaju na teret.

Kraj ovakovog stanja stvari, a kako je istražni sudac evidnetno prihvatio prijedlog državnog odvjetnika za dopunu istrage, te obzirom da okrivljenik živi u zajedničkom kućanstvu s mlt. oštećenicom i njezinom majkom, svojom suprugom, a za slučaj eventualnog izlaska iz pritvora bi se svakako vratio u tu sredinu, to i po ocjeni ovoga suda, za sada, postoji osnovana sumnja da bi okrivljenik mogao utjecati na objektivno iskazivanje ovih svjedoka, shodno čemu se i daljnja primjena mjere pritvora iz osnove u čl. 102. st. 1 toč. 2. ZKP ukazuje kao opravdana i na zakonu utemeljena.

Isto tako, a zbog navedenih razloga suživota okrivljenika i oštećenice u zajedničkom kućanstvu, kao i činjenice da se okrivljeniku stavlja na teret da je kroz dulje vremensko razdoblje spolno zlorabio svoju mlt. kćerku, ovaj sud drži da su to sve one osobite okolnosti koje opravdavaju bojazan da bi okrivljenik boravkom na slobodi mogao nastaviti s vršenjem istih kaznenih djela.

Stoga je opravdana i daljnja primjena mjere pritvora iz osnove u čl. 102. st. 1. toč. 3. ZKP.

Vrijeme od mjesec dana za koje je pritvor produljen ukazuje se kao optimalno za predvidivo dovršenje svih još predloženih istražnih radnji, a samim tim i istražnog postupka.

Slijedom svega iznesenog, a kako se navodima podnesenih žalbi prednja utvrđenja ne dovode s uspjehom u sumnju, trebalo je na temelju čl. 398. st. 3. ZKP riješiti kao izreci ovog rješenja.

Zagrebu, 22. svibnja 2001. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Snježana Mrkoci, v.r.

Katica Jelić, v.r.