Revr-200/2010-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Revr 200/10-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića, kao predsjednika vijeća, Jasne Guštek, mr.sc. Jadranka Juga, Gordane Jalšovečki i Đure Sessa, kao članova vijeća u pravnoj stvari tužitelja M. K. iz Z., zastupanog po punomoćniku B. L., odvjetniku iz Z., protiv tuženika I. – I. N. d.d. Z., radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu posl. br. X. Gžr 2421/08-2 od 20. listopada 2009. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. Pr 20835/04 od 9. listopada 2008. u sjednici održanoj dana 14. srpnja 2010.

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

Utvrđuje se da je nezakonita tuženikova Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu broj: KS-OT-19/04 od 28.09.2004.g., te se utvrđuje da tužitelju nije prestao radni odnos kod tuženika temeljem te odluke.

Dužan je tuženi u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti tužitelju bruto plaću za mjesec listopad 2004.g. u iznosu od 5.445,56 kn sa pripadajućim zateznim kamatama obračunatim počevši od 16. studenoga 2004.g. pa do isplate, bruto plaću za mjesec studeni 2004.g. u iznos 5.704,87 kn s pripadajućim zateznim kamatama obračunatim počevši od 16. prosinca 2004.g. pa do isplate, a od 01. prosinca 2004.g. pa do 30. prosinca 2006.g. razliku između isplaćene i ugovorene mjesečne bruto plaće u iznosu od 85.478,65 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim:

- na iznos od 1.943,62 kn počevši od 16.01.2005.g.

- na iznos od 2.906,21 kn počevši od 16.02.2005.g. - na iznos od 2.767,82 kn počevši od 16.03.2005.g.

- na iznos od 3.468,08 kn počevši od 16.04.2005.g.

- na iznos od 3.167,42 kn počevši od 16.05.2005.g.

- na iznos od 3.138,25 kn počevši od 16.06.2005.g.

- na iznos od 3.318,25 kn počevši od 16.07.2005.g.

- na iznos od 3.167,42 kn počevši od 16.08.2005.g.

- na iznos od 3.468,08 kn počevši od 16.09.2005.g.

- na iznos od 3.318,25 kn počevši od 16.10.2005.g.

- na iznos od 3.167,42 kn počevši od 16.11.2005.g.

- na iznos od 3.318,25 kn počevši od 16.12.2005.g.

- na iznos od 3.318,25 kn počevši od 16.01.2005.g.

- na iznos od 3.477,22 kn počevši od 16.02.2006.g.

- na iznos od 3.161,11 kn počevši od 16.03.2006.g.

- na iznos od 3.768,50 kn počevši od 16.04.2006.g.

- na iznos od 3.530,72 kn počevši od 16.05.2006.g.

- na iznos od 4.060,33 kn počevši od 16.06.2006.g.

- na iznos od 3.883, 79 kn počevši od 16.07.2006.g.

- na iznos od 3.707,25 kn počevši od 16.08.2006.g.

- na iznos od 4.060,33 kn počevši od 16.09.2006.g.

- na iznos od 3.707,25 kn počevši od 16.10.2006.g.

- na iznos od 3.883,79 kn počevši od 16.11.2006.g.

- na iznos od 3.883,79 kn počevši od 16.12.2006.g.

- na iznos od 3.707,25 kn počevši od 16.01.2007.g. pa sve do isplate.

Dužan je tuženi u roku od 8 dana isplatiti tužitelju na ime otpremnine za odlazak u mirovinu iznos od 16.000,00 kn neto s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama obračunatim počev od 08.siječnja 2007.g. pa do isplate.

Nalaže se tuženiku da u roku od 8 dana naknadi tužitelju parnični trošak.“

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda.

Protiv te drugostupanjske presude tužitelj je izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da revizijski sud prihvati reviziju preinači nižestupanjske presude na način da prihvati da tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu troškova parničnog postupka.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije osnovana.

Prema odredbi čl. 392.a. st. 1. ZPP-a ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/01, 88/05, 84/08 – dalje ZPP) revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom djelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP-a.

Revizijom se ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a koja nije ostvarena, jer obje nižestupanjske presude sadrže sve razloge odlučnim činjenicama koje su jasni i nisu proturječni te presude nemaju nedostataka zbog kojih se ne mogu ispitati.

Također u postupku pred nižestupanjskim sudovima nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP-a, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.

Zbog navedenog nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

Predmet spora je zakonitost odluke tuženika kojom je tužitelju izvanredno otkazan Ugovor o radu, te isplata plaće.

U postupku koji je prethodio reviziji u bitnom su utvrđene slijedeće činjenice:

- da je tuženik bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu vozača terenskog vozila specijalista u odjelu za transport Z.;

- da je tuženik tužitelju otkazao ugovor o radu odlukom o izvanrednom otkazu Ugovora o radu 28. rujna 2004. uz obrazloženje da je tužitelj radeći na radnom mjestu vozača teretnog vozila specijalist, neovlašteno dogradio mjerni sustav na auto-cisterni koju zadužuje te da je time omogućio netočno mjerenje izdanih količina LUEL-a odnosno stvarno manju isporuku od one što je navedena na brojilu mjerila, te da je postupajući na takav način trajno narušio odnos povjerenja između radnika i poslodavca čime je počinio osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa koje su predviđene čl. 27. Pravilnika o radu tuženika.,

- da je zapisnik o pregledu vozila mjerenog sustava izvršen dana 10. rujna 2004. u prisustvu radnika B. B., N. G. i M. M., šefice odjela transporta vozača, pri čemu je utvrđeno da na kontrolnom staklu iza mjerne kontrole utvrđen povrat goriva u komoru, a da se nakon izvršenog mjerenja dio goriva ne isporučuje primaocu već se vraća u komoru auto-cisterne;

- da je u zapisniku od 17. rujna 2004. navedeno kako je angažirana vanjska tvrtka „P. o.“ sa zadatkom da pregleda i zapisnički utvrdi stanje mjernih uređaja na navedenom vozilu;

- da je navedena tvrtka dana 17. rujna 2004. podnijela izviješće u kojem je navedeno da je na autocisterni koju zadužuje tužitelj ugrađena nedozvoljeno crijevo i da je mjerni uređaj neispravan;

- da je navedene okolnosti na kojima se temelji izvanredni otkaz, tuženik utvrdio temeljem izviješća tvrtke P. o. d.o.o., koja je kao ovlašteni serviser mjernih uređaja jedina mogla dati mišljenje o preinaci mjernog uređaja.

Na temelju takvih utvrđenja pravilno su nižestupanjski sudovi zaključili da je tužitelj time što je izvršio neovlaštene preinake mjernog uređaja počinio teške povrede radne obveze opisane u odredbi čl. 27. Pravilnika o radu tuženice, kojim je propisano da neizvršavanje obaveza iz ugovora o radu, nepridržavanje uputa odluka, pravilnika i drugih akata poslodavaca predstavljaju osobito teške povrede radnih obveza. Imajući na umu sve okolnosti konkretnog slučaja ovaj sud smatra da je pravilan zaključak nižestupanjskih sudova da su se ostvarili opravdani razlozi za izvanredni otkaz ugovora o radu tužitelja, a to u smislu odredbe čl. 114. st. 1. (ranije 107. st. 1.) Zakona o radu ("Narodne novine", broj 38/95, 54/95, 65/95, 17/01, 82/01, 114/03 i 137/04 – pročišćeni tekst dalje ZR), jer je tužitelj počinio teške povrede obveze iz radnog odnosa zbog kojih uz uvažavanje svih okolnosti interesa obiju ugovornih strana nastavak radnog odnosa nije moguć.

U odnosu na tužiteljevu tvrdnju da je tuženica odluku o otkazu donijela izvan roka od 15 dana iz čl. 114. st. 2. (107. st. 2.) ZR, u postupku je utvrđeno da je tuženik tek dana 17. rujna 2004. stekao saznanje o razlozima na kojima se temelji izvanredni otkaz, jer je tog dana tvrtka „P. o. d.o.o.“ kao ovlašteni serviser mjernih uređaja dala svoje mišljenje i tog je dana utvrđeno da je zbog preinaka izvršenih od strane tužitelja mjerni uređaj neispravan. Rok za izvanredni otkaz ugovora o radu se računa od dana saznanja za činjenice na kojima se izvanredni otkaz temelji, a to je kontrolni nalaz ovlaštene tvrtke, kada se sa sigurnošću moglo zaključiti da je tužitelj izvršio neovlaštene preinake mjernog uređaja, dakle isti se računa od 17. rujna 2004. Kako je tužitelju dat izvanredni otkaz 28. rujna 2004. onda je postupanje poslodavaca bilo u skladu s odredbom čl. 114. st. 2. (107. st. 2. Zakona o radu). Pogrešno tužitelj smatra da se rok računa od 10. rujna 2009. kada je izvršen pregled od strane radnika tuženika, jer tada tuženik nije imao dovoljno saznanja o činjenicama na kojima bi temeljio svoju odluku. Uzgred treba reći kada bi se uzelo i to da je rok počeo teći dana 13. rujna 2004. kada je Ž. B. rukovoditelj službe transporta primio izviješće radnika koji su izvršili pregled vozila, odluka o otkazu također je donijeta unutar zakonskog roka, budući je zadnji dan toga roka pao 28. rujna 2004. kada je odluka o otkazu i donesena.

Slijedom navedenog, nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo kada su zaključili da ne postoje razlozi nedopuštenosti izvanrednog otkaza ugovora o radu koji se navode u reviziji, pa su stoga pravilno odbili tužbeni zahtjev tužitelja kako onaj upravljen na utvrđenje nezakonitosti odluke o izvanrednom otkazu tako i na isplatu naknade plaće. Budući se nisu ostvarili revizijski razlozi valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a odbiti reviziju tužitelja i odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 14. srpnja 2010.

Predsjednik vijeća:

Ivan Mikšić, v. r.