I Kž-143/2014-6 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 143/14-6

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić-Baranović, kao predsjednice vijeća, te Ileane Vinja i mr. sc. Branka Brkića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Martine Slunjski, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženika S. N. i dr. zbog kaznenog djela iz čl. 218. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“, br. 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03 – odluka Ustavnog suda 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08 i 57/11 - dalje u tekstu: KZ/97), odlučujući o žalbama optuženika i mlt. H. P. podnesenim protiv presude Županijskog suda u Rijeci od 9. prosinca 2013. br. K-46/12, u sjednici održanoj dana 20. studenog 2014.,

p r e s u d i o j e:

I. Prihvaća se žalba opt. S. N. i djelomično žalba opt. A. H. te se preinačuje prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se ovi optuženici, za kazneno djelo iz čl. 218. st. 1. KZ/97 za koje su po sudu prvog stupnja oglašeni krivima, na temelju te zakonske odredbe, osuđuju i to: opt. S. N. na kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine, a opt. A. H. na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 3 (tri) mjeseca, u koju kaznu im se, temeljem čl. 63. KZ/97, uračunava vrijeme uhićenja od 25. studenog 2011. do 26. studenog 2011. godine.

II. U ostalom dijelu žalba opt. A. H. te u cijelosti žalba opt. B. D., odbijaju se kako neosnovane te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu, potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

III. U odnosu na opt. D. K. prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

I Kž 143/14-6

r i j e š i o j e:

U povodu žalbe maloljetnika H. P., a po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda na način da se, temeljem čl. 32. st. 2. Zakona o sudovima za mladež u vezi čl. 452. toč. 6. Zakona o kaznenom postupku, obustavlja kazneni postupak prema mlt. H. P. zbog kaznenog djela iz čl. 218. st. 1. KZ/97.

Na temelju čl. 149. st. 1. ZKP/08, troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1.- 5. ZKP/08 te nužni izdaci maloljetnika i nužni izdaci te nagrada njegovog branitelja padaju na teret proračuna.

II. Uslijed odluke pod I., žalba mlt. H. P. je bespredmetna.

Obrazloženje

Pobijanom presudom oglašeni su krivima opt. S. N., opt. A. H., opt. B. D. i opt. D. K. zbog kaznenog djela razbojništva iz čl. 218. st. 1. KZ/97 pa je opt. S. N. osuđen na kaznu zatvora u trajanju od tri godine, opt. A. H. na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i sedam mjeseci, dok je prema opt. B. D. i opt. D. K., temeljem čl. 28. st. 1. i 2. Zakona o sudovima za mladež („Narodne novine“, broj 84/11, 143/12 i 148/13 – u daljnjem tekstu: ZSM), pridržano izricanje kazne maloljetničkog zatvora koji im naknadno može biti izrečen ako opt. B. D. za vrijeme od dvije godine, a opt. D. K. za vrijeme od tri godine, počine novo kazneno djelo.

Istovremeno, mlt. H. P. je, temeljem čl. 7. st. 1. toč. 5. i čl. 13. st. 1. ZSM-a, izrečena odgojna mjera upućivanja u disciplinski centar na boravak šest sati dnevno subotom i nedjeljom u trajanju od sedam tjedana za redom.

Opt. S. N., opt. A. H., opt. B. D. i opt. D. K. oslobođeni su dužnosti snašanja troškova kaznenog postupka, sukladno čl. 148. st. 5. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda 143/12, 56/13 i 145/13 - dalje u tekstu: ZKP/08), dok su u odnosu na mlt. H. P. troškovi pali na teret proračuna, u smislu čl. 89. st. 1. ZSM-a.

Protiv ove presude žale se opt. S. N., opt. A. H. i opt. B. D. te mlt. H. P., dok opt. D. K. nije podnosio žalbu pa je u odnosu na njega nastupila tzv. relativna pravomoćnost. Opt. S. N. se žali po svom branitelju A. Ž., odvjetniku iz R., zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženiku izrekne blaža kazna.

Opt. A. H. se žali po svom branitelju P. R., odvjetniku iz R., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

I Kž 143/14-6

Opt. B. D. se žali po svom branitelju N. S., odvjetniku iz R., zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Ujedno je zatražena obavijest o sjednici drugostupanjskog vijeća.

Mlt. H. P. se žali po svojoj braniteljici S. Z., odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda A. T. i S. Z. iz R., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog odluke o kaznenoj sankciji i oduzimanju imovinske koristi, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje pred izmijenjeno sudsko vijeće, odnosno da se ta odluka preinači i u odnosu na maloljetnika obustavi postupak.

Državni odvjetnik je odgovorio na podnesene žalbe s prijedlogom da se iste kao neosnovane odbiju.

Prije održavanja sjednice vijeća spis je, sukladno čl. 474. st. 1. ZKP/08, dostavljen na uvid Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske.

Sjednici ovog drugostupanjskog vijeća nisu pristupili uredno obaviješteni opt. B. D. i njegov branitelj N. S., kao niti zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, pa je sjednica održana u njihovog nenazočnosti, sukladno čl. 475. st. 5. ZKP/08.

U odnosu na drugostupanjsku presudu

Nije u pravu opt. A. H. kada u žalbi samo paušalno ističe žalbeni osnov bitne povrede odredaba kaznenog postupka, ne navodeći za to razloge. I. prvostupanjske presude po službenoj dužnosti takove povrede nisu nađene pa je istaknuti žalbeni osnov očito neutemeljen.

Opt. A. H. i opt. B. D. pobijaju utvrđeno činjenično stanje ukazujući da nema dokaza o njihovom učestvovanju pri izvršenju predmetnog kaznenog djela razbojništva. Opt. A. H. ističe da ga ošt. M. O. nije prepoznao, a predmeti koji su od njega oduzeti nisu nađeni na adresi njegovog prebivališta u R., … već na adresi prebivališta opt. S. N. Opt. B. D. ukazuje da ga je oštećenik prepoznao po „pirsingu“ na lijevom oku, što on, međutim, na očima nema. Osim toga, kod njega nisu pronađeni nikakvi otuđeni predmeti. Stoga, bez obzira na terećenje mlt. H. P., postoji mogućnost da ovaj žalitelj nije niti ulazio u kuću oštećenika.

Nasuprot tvrdnjama žalbi, Vrhovni sud Republike Hrvatske ocjenjuje da je sud prvog stupnja, u zakonito provedenom dokaznom postupku, sve činjenice potpuno i pravilno utvrdio te je osnovano zaključio da su optuženici počinili terećeno kazneno djelo na način utvrđen u prvostupanjskoj presudi.

Prema obrani mlt. H. P., oba žalitelja sudjelovala su pri izvršenju predmetnog kaznenog djela razbojništva, dapače, maloljetnik iskazuje da je nakon događaja pomogao opt. A. H. odnijeti ukradene stvari, pri čemu je sam zadržao jednu kameru. Terećenje maloljetnika potvrđeno je činjenicom da su od opt. A. H. oduzeti ukradeni predmeti pri čemu nije odlučno na kojoj adresi. Naime, djelatnik policije S. B. je na raspravi uvjerljivo objasnio kako je došlo

I Kž 143/14-6

do pogreške pri upisu podataka u potvrdu, a osim toga, opt. A. H. je obje potvrde o privremenom oduzimanju predmeta vlastoručno potpisao.

U odnosu na opt. B. D. treba reći da ga je ošt. M. O. prepoznao kao učesnika događaja, a što je suglasno i obrani mlt. H. P. koji potvrđuje da je i ovaj optuženik otišao u stan oštećenika. Stoga utvrđenje nosi li ovaj optuženik „pirsing“ nije odlučna, tim više jer obrana na raspravi nije prigovarala opisu počinitelja kakvog je u svom iskazu dao ošt. M. O. Mogućnost da bi ovaj optuženik ostao ispred zgrade oštećenika, tj. da u nju nije ulazio, otklonjena je reprodukcijom snimke video nadzora iz koje nedvojbeno proizlazi da su u kuću oštećenika ušla i izašla pet počinitelja, što ukazuje da su sve osobe obuhvaćene optužnicom sudjelovale pri učinu kaznenog djela.

Iako žalitelji uvodno ističu i da je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno, u obrazloženju žalbe izostaju prijedlozi za dopunu dokaznog postupka, što ukazuje da niti ovaj žalbeni osnov nije ostvaren.

Opt. A. H. u žalbi ne obrazlaže istaknuti žalbeni osnov povrede kaznenog zakona, već tu povredu očito izvodi iz, po njemu, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

Međutim, u pravu je opt. S. N. da mu je za počinjeno kazneno djelo izrečena prestroga kazna zatvora, a do jednakog zaključka došlo se i u odnosu na opt. A. H. ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, sukladno čl. 478. ZKP/08.

Naime, prihvaćanjem po sudu prvog stupnja utvrđenih olakotnih i otegotnih okolnosti, Vrhovni sud Republike Hrvatske ocjenjuje da iste nisu na pravilan način vrednovane, posebno ako se uzme u obzir da se konkretno radi o mladim počiniteljima (opt. A. H. je tempore criminis mlađi punoljetnik, a opt. S. N. star 22 godine) te da su svi ukradeni predmeti vraćeni oštećeniku pa izostaju štetne posljedice. Zbog toga je ovim optuženicima trebalo izreći blaže kazne zatvora i to opt. S. N. u trajanju od dvije godine, a opt. A. H. u trajanju od jedne godine i tri mjeseca, na način učinjen ad I izreke ove presude.

Ovako odmjerene kazne zatvora u potrebnoj će mjeri izraziti odgovarajući prijekor društva te utjecati na optuženike da shvate krajnju neprihvatljivost vlastitih postupaka te se ubuduće klone činjenja kaznenih djela, a ujedno će se i drugi građani upozoriti na štetnost sličnih ponašanja.

Pri tome, optuženicima je temeljem čl. 63. KZ/97 u izrečenu kaznu trebalo uračunati vrijeme lišenja slobode, kako proizlazi iz podataka izviješća o uhićenju i dovođenju (list 77 i 81 spisa).

Nasuprot tome, ispitivanjem odluke o kaznenoj sankciji sukladno čl. 478. ZKP/08 u odnosu na opt. B. D., ovaj sud ocjenjuje da je izrečena maloljetnička sankcija, pridržaj izricanja kazne maloljetničkog zatvora s rokom provjeravanja od dvije godine, u svemu pravilna, jer se temelji na valjanoj ocjeni svih relevantnih okolnosti i prijedlogu stručnih osoba Centra za socijalnu skrb R.

I Kž 143/14-6

S obzirom da su žalbe optuženika u cijelosti, odnosno djelomično osnovane, dok ispitivanjem pobijane presude nisu nađene povrede na koje ovaj Vrhovni sud, u smislu čl. 476. st. 1. ZKP/08, pazi po službenoj dužnosti, trebalo je pobijanu presudu preinačiti i temeljem čl. 486. i čl. 482. ZKP/08, odlučiti kao u izreci ove presude.

U odnosu na drugostupanjsko rješenje

Žalba mlt. H. P. je bespredmetna, jer je ispitivanjem pobijane odluke po službenoj dužnosti, u smislu čl. 476. st. 1. toč. 2. ZKP/08, Vrhovni sud Republike Hrvatske nalazi povredu kaznenog zakona iz čl. 469. toč. 3. ZKP/08 na štetu maloljetnika.

Naime, prvostupanjski sud utvrđuje da je mlt. H. P. u dobi od 15 godina počinio kazneno djelo razbojništva te mu je izrekao odgojnu mjeru upućivanja u disciplinski centar, sukladno čl. 7. st. 1. toč. 5. u vezi čl. 13. ZSM-a.

Međutim, maloljetnik je tijekom žalbenog postupka navršio 18 godina života, pa je trebalo primijeniti odredbe o zastari kaznenopravnog postupanja u smislu čl. 32. st. 2. ZSM-a. Naime, prema spomenutom propisu mlađi maloljetnik koji je u međuvremenu postao punoljetna osoba, može se suditi za kazneno djelo propisane kazne zatvora dulje od pet godina (što je u konkretnom slučaju ostvareno), ali tada mu je moguće izreći samo zavodsku odgojnu mjeru (upućivanje u odgojnu ustanovu, upućivanje u odgojni zavod ili upućivanje u posebnu odgojnu ustanovu), dok nema zakonskog uporišta za izricanje drugih, blažih izvanzavodskih mjera.

Navedeno znači da se po sudu prvog stupnja izrečena odgojna mjera upućivanja u disciplinski centar sada više ne može izvršiti zbog nastupa punoljetstva H. P.

Slijedom toga, imajući na umu da prvostupanjski sud nije našao svrhovitim izreći maloljetniku zavodsku odgojnu mjeru, a državni odvjetnik u tom pravcu nije podnio žalbu, to je nastupila zastara kaznenopravnog postupanja koja isključuje kazneni progon, pa je postupak trebalo obustaviti i temeljem čl. 85. st. 2. ZSM-a u vezi čl. 452. toč. 6. ZKP/08, odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

Iako su uslijed obustave postupka navodi žalbe maloljetnika postali bespredmetni, sudu prvog stupnja je potrebno ukazati da, u slučaju kada se maloljetniku izriču odgojne mjere o tome, sukladno čl. 88. st. 2. ZSM-a, treba odlučiti rješenjem, neovisno radi li se o jedinstvenom postupku s punoljetnim počiniteljem, budući da tako proizlazi iz izričite odredbe čl. 61. st. 3. ZSM-a. U tom slučaju, izrekom rješenja neće se maloljetnik oglasiti krivim za kazneno djelo koje mu se stavlja na teret, ali će se u obrazloženju rješenja navesti opis kaznenog djela s pravnom i zakonskom oznakom. To je, međutim, u konkretnom slučaju izostalo pa se s pravom prigovara da je pobijano rješenje nerazumljivo. Budući da zbog izostanka žalbe državnog odvjetnika i nastupa zastare kaznenopravnog postupanja niti u ponovljenom postupku ne bi mogla biti donijeta drugačija odluka, to je uočeni nedostatak trebalo konstatirati kako bi se slični propusti izbjegli ubuduće.

Slijedom toga, temeljem čl. 486. ZKP/08, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

I Kž 143/14-6

Zagreb, 20. studeni 2014.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Martina Slunjski, v.r.

Senka Klarić-Baranović, v.r.