Rev-3744/1993-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 3744/1993-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića kao predsjednika vijeća, te Vladimira Drakulića, Stanka Hautza, Vlatke Potočnjak-Radej i Vjere Delić kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J.T. iz S.P.O. … , koga zastupaju punomoćnici T.T. i I.U., odvjetnici iz Z., protiv tuženice "C. o. " d.d. Z., … , radi naknade štete, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Zagrebu od 31. kolovoza 1993. br. Gž-6253/93, kojom je djelomično potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 5. ožujka 1993. br. Pn-1658/91, u sjednici održanoj dana 21. lipnja 1995.,

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

"Nalaže se tuženiku "C. o. " d.d. Z., … da isplati tužitelju J.T. iz S.P.O. … iznos od 5,514.000 (petmilionapetsto- četrnaesttisuća) HRD sa kamatama na taj iznos tekućim od 5. ožujka 1993. do isplate a po čl. 277. st. 1. ZOO kao i parnični trošak u iznosu od 197.250 HRD sve u roku od 15 dana. Odbija se tužbeni zahtjev u iznosu od 5,000.000 HRD".

Sud drugog stupnja odbio je žalbe stranaka glede odluke o glavnoj stvari kao neosnovane dok je djelomičnim uvaženjem žalbe tuženice preinačio odluku o parničnom trošku.

Protiv pravomoćne presude suda drugog stupnja pravovremeno je izjavio reviziju tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U biti prigovara prenisko dosuđenoj naknadi štete po svim osnovama. Predložio je da se revizija prihvati i tužbeni zahtjev u cijelosti usvoji.

Tuženica na reviziju nije odgovorila, a Državni se odvjetnik Republike Hrvatske o reviziji nije izjasnio.

Revizija nije osnovana.

Nije osnovana zato jer bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku - ZPP ("NN", br. 53/91, 91/92) na koju ovaj sud jedino pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP) nije učinjena, a o visini zahtijevane naknade štete sudovi su odlučili pravilnom primjenom materijalnog prava.

Naime, utvrđeno je da je tužitelj u štetnom događaju od 24. XI. 1990. godine (prometna nezgoda, tužitelj je stradao kao suputnik) zadobio prijelom nosnih kostiju zbog čega mu je izvršena 26. XI. 1990. vanjska fiksacija. Zbog tih povreda tužitelj je trpio boli jake oko pet dana, srednje jakosti oko sedam dana, a manje bolove osjećao oko 14 dana. Trpio je primarni kratkotrajni intenzivni strah (trajao je četiri do pet sati). Trajne posljedice povređivanja (teže disanje, stalna sekrecija iz nosa te bolovi u predjelu korijena nosa i čela naročito pri promjeni vremena) umanjuju životnu i radnu sposobnost tužitelja, rođenog 1973. godine, strojobravara, za 5%. Nagrđenje manjeg stupnja posljedica je laganog svinuća, skolioze korijena nosa koštanog dijela u lijevo.

Navedene odlučne činjenice u pravilnoj primjeni odredbe čl. 200. Zakona o obveznim odnosima ("NN", br. 53/91, 73/91, 3/94) ne opravdavaju po nalaženju ovoga suda dosuđivanje naknada u iznosu višem od 1,500.000 HRD (1.500 kuna) za pretrpljene fizičke bolove, u iznosu višem od 500.000 HRD (500 kuna) za strah, u iznosu višem od 2,500.000 HRD (2.500 kuna) za duševne boli zbog smanjenja životnih aktivnosti te u iznosu višem od 1,000.000 HRD (1.000 kuna) za nagrđenje kako su o visini naknade pravilnom primjenom materijalnog prava odlučili nižestupanjski sudovi.

Stoga je reviziju temeljem odredbe čl. 393. ZPP kao neosnovanu valjalo odbiti.

U Zagrebu, 21. lipnja 1995.

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković v.r.

Suglasnost ovog prijepisa s izvornikom ovjerava

Viši administrativni referent:

(Štefica Klepac)