Supreme Court allows partial revision awarding lost wages and rent for interrupted university studies due to injury.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia accepted the plaintiff's appeal against the lower court's partial rejection of the claim. The court found that the plaintiff would have certainly completed his university degree by December 1998 had the traffic accident not caused his injury and subsequent inability to study. Consequently, the court ordered the defendant to pay the plaintiff lost wages and a monthly rent for the period from December 1998 to May 2007, plus future rent, while rejecting the defendant's appeal costs.
Legislator headnote
AI generatedČl. 395. st. 1. ZPP; Čl. 166. st. 2. u vezi s čl. 155. ZPP: When a victim's ability to earn higher income is destroyed by an injury preventing the completion of further education, the tortfeasor must compensate for the certain loss of future earnings and the cost of living associated with that period.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
Broj: Rev-x 929/10-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Jasne Brežanski, predsjednice vijeća, Davorke Lukanović-Ivanišević, Đure Sesse, Mirjane Magud i Vlatke Potočnjak-Radej, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja O. Č. iz K., kojeg zastupaju punomoćnici T. T. i I. U., odvjetnici iz Z., protiv tuženika A. Z. d.d. iz Z., za F. K., koju zastupa J. P., dipl. pravnica, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv dijela presude Županijskog suda u Zagrebu, br. Gžn-1819/09 od 23. veljače 2010., kojom je djelomično potvrđena a djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, br. Pn-5245/99 od 24. listopada 2008., ispravljena rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu, br. Pn-5245/99 od 16. travnja 2009., u sjednici održanoj 14. prosinca 2010.,
p r e s u d i o j e :
Prihvaća se revizija tužitelja, preinačava se presuda Županijskog suda u Zagrebu, br. Gžn-1819/09 od 23. veljače 2010. u dijelu pod toč. II. i IV. izreke i sudi:
"Žalba tuženika A. d.d. Z. odbija se kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, br. Pn-5245/99 od 24. listopada 2008., ispravljena rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu, br. Pn-5245/99 od 16. travnja 2009. u dijelu kojim je tužbeni zahtjev tužitelja prihvaćen preko iznosa od 239.606,70 kn do iznosa 383.131,60 kn tj. za iznos od 143.524,90 kn na ime naknade za izgubljenu zaradu od 1. prosinca 1998. do 31. svibnja 2007. i to:
- za prosinac 1998., preko iznosa od 1.928,80 kn do iznosa od 3.010,00 kn, za iznos od 1.081,20 kn,
- za razdoblje od 1. siječnja do 31. prosinca 1999. preko mjesečnog iznosa od 2.074,40 kn do iznosa od 3.420,40 kn, za iznos od 1.346,00 kn,
- za razdoblje od 1. siječnja do 31. prosinca 2000. preko mjesečnog iznosa od 2.219,20 kn do iznosa od 3.853,20 kn, za iznos od 1.634,00 kn,
- za razdoblje od 1. siječnja 2001. do 31. svibnja 2007. preko mjesečnog iznosa od 2.417,60 kn do iznosa od 3.853,20 kn, za iznos od 1.436,04 kn,
- isplatu mjesečne rente na ime izgubljene zarade preko iznosa od 2.417,60 kn za razdoblje od 1. lipnja 2007. pa ubuduće, te u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu parničnih troškova preko iznosa od 59.698,00 kn do iznosa od 271.384,82 kn, tj. za iznos od 211.686.82 kn.
Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbe u iznosu od 6.500,00 kn." Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak revizijskog postupka u iznosu od 9.225,00 kn u roku od 15 dana.
Obrazloženje
Presudom suda prvog stupnja ispravljenom rješenjem od 16. travnja 2009., djelomično je prihvaćen tužbeni zahtjev i naloženo tuženiku platiti tužitelju na ime naknade štete s naslova izgubljene zarade iznos od 383.131,60 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama kako je to pobliže označeno pod toč. 1. izreke te mjesečnu rentu s naslova izgubljene zarade u iznosu od 3.853,20 kn i to počev od 1. lipnja 2007. do 7. kolovoza 2007., a od 8. kolovoza 2007. do 24. listopada 2008. mjesečno iznos od 3.803,20 kn, a od 24. listopada 2008. pa nadalje, iznos od 4.203,20 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom kao i nadoknaditi mu parnične troškove u iznosu od 271.384,82 kn s pripadajućom kamatom.
Odbijen je tužitelj s dijelom tužbenog zahtjeva na ime naknade štete s naslova izgubljene zarade u iznosu od 35.354,80 kn te sa zahtjevom za isplatu mjesečne rente s naslova izgubljene zarade u iznosu od 350,00 kn i za vremensko razdoblje od 1. lipnja 2007. do 7. kolovoza 2007., a od 8. kolovoza 2007. do 25. listopada 2008., za mjesečni iznos rente od 400,00 kn (toč. 2. izreke).
Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu pod toč. 2. izreke, dok je povodom žalbe tuženika preinačena prvostupanjska presuda u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev preko iznosa od 239.606,70 kn do iznosa od 383.131,60 kn tj. za iznos od 143.524,90 kn na ime naknade za izgubljenu zaradu od 1. prosinca 1998. do 31. svibnja 2007. i to:
- za prosinac 1998., preko iznosa od 1.928,80 kn do iznosa od 3.010,00 kn, za iznos od 1.081,20 kn,
- za razdoblje od 1. siječnja do 31. prosinca 1999. preko mjesečnog iznosa od 2.074,40 kn do iznosa od 3.420,40 kn, za iznos od 1.346,00 kn,
- za razdoblje od 1. siječnja do 31. prosinca 2000. preko mjesečnog iznosa od 2.219,20 kn do iznosa od 3.853,20 kn, za iznos od 1.634,00 kn,
- za razdoblje od 1. siječnja 2001. do 31. svibnja 2007. preko mjesečnog iznosa od 2.417,60 kn do iznosa od 3.853,20 kn, za iznos od 1.436,04 kn,
- isplatu mjesečne rente na ime izgubljene zarade preko iznosa od 2.417,60 kn za razdoblje od 1. lipnja 2007. pa ubuduće, i u dijelu odluke o parničnim troškovima za iznos od 211.686,82 kn. Pod toč. III. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka, a pod toč. IV. izreke naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku trošak žalbe u iznosu od 6.500,00 kn.
Protiv dijela drugostupanjske presude pod toč. II. i IV. izreke, reviziju je podnio tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predlaže pobijanu presudu preinačiti u smislu revizijskih navoda te tužitelju dosuditi troškove sastava revizije u iznosu od 9.225,00 kn.
Odgovor na reviziju nije podnesen.
Revizija je osnovana.
Prema odredbi čl. 392. a. st. 1. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ovog Zakona, revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ovog Zakona.
Ispitavši presudu po službenoj dužnosti, sukladno naprijed navedenoj zakonskoj odredbi ovaj sud nije našao da bi u postupku koji je prethodio reviziji bila učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP.
U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:
- da je u prometnoj nezgodi (30. studenoga 1992. oko 16,30 sati u Zagrebu, na sjevernom kolniku Selske ceste, kod križanja sa Jadranskim mostom), krivnjom osiguranika tuženika (80%), tužitelj kao pješak ozlijeđen s trajnim smanjenjem životnih i radnih aktivnosti od 60%,
- da je tužitelj (rođ. 1970.) sa završenom srednjom školom - Centar za usmjereno obrazovanje K., školske godine 1989/90 redovno upisao studij grafike u Z., da je školske godine 1991/92 upisao ponavljanje prve godine, do 30. studenoga 1992. (prometne nezgode) položio ukupno sedam ispita od mogućih trinaest i to u razdoblju od travnja 1991. do ožujka 1992. a nastavno u rujnu 1992. upisao uvjetno drugu godinu prvog stupnja,
- da zbog posljedica zadobivenih ozljeda u predmetnom štetnom događaju tužitelj, po mišljenju vještaka, nije više u mogućnosti steći akademsko zvanje,
- da je doprinos tužitelja štetnom događaju od 20%
- da je nesporna visina izgubljene zarade za visoku stručnu spremu (list 130 - 101 spisa), srednju stručnu spremu (list 151 spisa) za razdoblje od 1. prosinca 1998. do 1. svibnja 2007. kao i rente koja bi proizlazila iz istih kriterija za VSS odnosno SSS za razdoblje od 1. lipnja 2007. pa ubuduće.
U revizijskoj fazi postupka sporno je pripada li tužitelju na ime naknade štete s osnove izgubljene zarade za utuženo razdoblje, a nastavno i mjesečne rente s iste osnove, u visini plaće koju bi tužitelj ostvario da je završio studij i zaposlio se, ili naknada plaće koju bi ostvarivao sa srednjom stručnom spremom.
Prvostupanjski sud u tom dijelu temelji odluku na zaključku da činjenica ponavljanja prve godine studija te dinamika polaganja ispita po tužitelju sama za sebe ne ukazuje da isti ne bi završio studij grafike, odnosno da izvanredne okolnosti (rad i odsječenost tužitelja od svoje obitelji) i utvrđenja liječnika vještaka (tužitelj zbog posljedica ozljeđivanja u štetnom događaju nije više u mogućnosti stjecati akademska zvanja) u dovoljnoj mjeri upućuju na zaključak da bi tužitelj završio upisani studij grafike da nije ozlijeđen u prometnoj nezgodi 30. studenoga 2002..
Međutim, drugostupanjski sud polazeći od okolnosti konkretnog slučaja (tužitelj u vrijeme štetnog događaja bio student prve godine fakulteta u Z., iako je po redovnom tijeku stvari trebao biti upisan na treću od ukupno četiri godine koliko isti studij traje, do nezgode položio samo manji dio ispita s prve godine) uz opće poznatu činjenicu da u Republici Hrvatskoj 40-50% upisanih studenata koji počnu studij nikada taj studij ne završe, zaključuje da tužitelju ne pripada naknada štete na ime izgubljene zarade, a nastavno i renta prema kriterijima za VSS, već nesporno utvrđenim za SSS, s obzirom da nije izvjesno da bi tužitelj, da nije bilo štetnog događaja, stekao VSS odnosno da bi njegova imovina bila umanjena i po osnovi razlike u plaći između SSS (radnoj sposobnosti u vrijeme i nakon štetnog događaja) i VSS (za koju tužitelj tvrdi da je izvjesno da bi je stekao da nije bilo štetnog događaja) pa u tom dijelu drugostupanjski sud preinačava prvostupanjsku odluku i odbija tužbeni zahtjev. Prema pravnom shvaćanju ovog suda, a imajući na umu činjenična utvrđenja u postupku koji je prethodio reviziji, pogrešno je stajalište drugostupanjskog suda naprijed izneseno.
Odredbom čl. 195. Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine” br. 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01 – dalje: ZOO) propisano je:
(1) Tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je naknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi, a i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja.
(2) Ako ozlijeđeni zbog potpune ili djelomične nesposobnosti za rad gubi zaradu, ili su mu potrebe trajno povećane, ili su mogućnosti njegova daljnjeg razvijanja i napredovanja đenomu određenu novčanu
uništene ili umanjene, odgovorna osoba dužna je plaćati ozlije
rentu, kao naknadu za štetu.
Riječ je, dakle, o slučajevima kada oštećenik zbog štetne radnje zadobije kakvu tjelesnu ozljedu ili mu bude tako narušeno zdravlje da je potpuno ili djelomično nesposoban za rad, slijedom čega mu je prema navedenoj zakonskoj odredbi moguće dosuditi naknadu koja se očituje gubitkom zarade.
U odnosu na konkretni slučaj to bi značilo da će tuženik biti dužan naknaditi tužitelju i onu štetu koju on trpi zato što neće moći steći višu kvalifikaciju, a time i veću plaću, ako je izvjesno da bi tužitelj da nije bilo štetnog događaja stekao određenu višu kvalifikaciju odnosno završio fakultet.
Polazeći od činjeničnih utvrđenja u postupku koji je prethodio reviziji, da je tužitelj završio srednju školu i stekao zvanje strojarskog tehničara nakon čega je upisao fakultet 1989. u Z., da je počeo studirati 1990. nakon odsluženja vojnog roka, da je ponavljao prvu godinu studija te da je drugu godinu studija upisao 1992/93, da bi kao izvanjske faktore koji bi mogli biti od značenja za neuspjeh tijekom prve godine studiranja trebalo uzet početak Domovinskog rata te okolnost da su roditelja tužitelja ostali živjeti na okupiranom području, dok je tužitelj bio prepušten samosnalaženju od financijskih uvjeta do nedostatka emocionalne podrške obitelji uslijed nemogućnosti normalnog komuniciranja, da prvu godinu studija treba uzeti kao godinu prilagodbe, da je tužitelj polagao u tom periodu ispite, da je u vrijeme kada je upisao drugu godinu studija doživio prometnu nezgodu u studenom 1992., da nakon toga više nije mogao polagati ispite zbog posljedica ozljeđivanja, a što je prije činio, da bi isti po redovnom tijeku stvari završio fakultet do 1. prosinca 1998., s obzirom da je isti upisao u 1989., pa je dakle uzeta u obzir dinamika studiranja tužitelja kakva je doista i bila, i po ocjeni ovog suda ukazuje da je sasvim izvjesno da bi tužitelj, doduše u nešto dužem vremenskom periodu studiranja, završio fakultet da nije bilo posljedica štetnog događaja.
Naime, i statistički podaci na koje se poziva drugostupanjski sud da 40-50% studenata u Republici Hrvatskoj ne završi fakultet ide, po ocjeni ovog suda u prilog tužitelju, jer 50- 60% studenata u Republici Hrvatskoj prema istim statističkim podacima završi fakultet, a tužitelj na kojem je teret dokaza, po ocjeni ovog suda dokazao je da bi, po redovnom tijeku stvari završio fakultet, ali je pritom pravilno uzeo u obzir duže vremensko razdoblje kroz koje bi uspio završiti fakultet, bez obzira na početnu "usporeniju" dinamiku studiranja uvjetovanu izvanjskim faktorima koje je pravilno utvrdio i ocijenio prvostupanjski sud. Stoga je pravilnom primjenom materijalnog prava, valjalo prihvatiti reviziju te drugostupanjsku presudu u pobijanom dijelu preinačiti i na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP i odlučiti kao u izreci.
Odluka o troškovima revizije temelji se na odredbi čl. 166. st. 2. u svezi odredbe čl. 155. ZPP.
U Zagrebu, 14. prosinca 2010.
Predsjednica vijeća:
mr.sc. Jasna Brežanski, v.r.